Miloš Forman

`Pas je inače lijepo i ljupko stvorenje, ali stjerate li ga u kut, mogao bi odreagirati zastrašujuće. A tako je i s ljudima. Kada individualca u kut stjera društvo ili institucija, može se ponašati užasno i ja to ne mogu ni sakriti ni glorificirati. To je jednostavno tako.` Miloš Forman

Kada bi se filmovi Miloša Formana morali svesti pod zajednički nazivnik, većina bi ih dijelila ove karakteristike: biografska priča, pojedinac u sukobu s represivnom okolinom i društvena kritika. Društvenokritični stav nije ni neobičan za redatelja koji je svoje prve radove snimio u komunističkoj Čehoslovačkoj. A prepoznatljivi `češki` senzibilitet, tj. prikazivanje ozbiljnih tema na komičan način, uspio je prilagoditi i preko bare, gdje su mu filmovi postigli uspijeh među publikom i kritikom, bez da je kompromitirao svoj redateljski stil. No, krenimo redom.

Miloš Forman se, uz Jirzyja Menzela, Veru Chytilovu, Ivana Passera i Jana Nemeca, drži prvakom tzv. `češkog novog vala`, smjera u čehoslovačkoj kinematografiji 60ih kojega karakteriziraju socijalno osviještena tematika, angažiranje nepoznatih glumaca (ili čak naturščika), improvizirani dijalozi te mračan, ponekad i apsurdan humor. Svega toga ima i u Formanovim najranijim radovima, od kojih se najboljima drže `Ljubavi jedne plavuše` (1965) i `Gori, moja gospođice!` (1967, u svijetu poznat kao `Fireman`s Ball`).

Ljubavi jedne plavuše

`Ljubavi jedne plavuše` započinju u češkoj provinciji gdje, nakon što nas na gotovo dokumentaran način upozna s ambijentom, započinje priča o `one night standu` tvorničke radnice i člana glazbenog sastava. Dok on nju smatra samo prolaznom avanturom, ona se u njega zaljubljuje i odlazi u Prag gdje pred njegovim roditeljima i jedno i drugo pokušavaju objasniti svoje razloge i stavove. Kritičar David Kehr uočava tročlanu organizaciju filma: u prvome je dijelu važna socijalna dimenzija (javni prostori tvornice), drugi se koncentrira na intimu (privatni prostor sobe i kreveta), a treći je vezan uz kućanstvo (miks javnog i privatnog kroz obiteljsku dramu).

Kako se izmjenjuju ambijenti, tako se mijenja i odnos likova prema svijetu: prvi dio označava mladost i njezine neograničene mogućnosti, drugi ljubav, a treći zrelost i neizbježno razočaranje. Pragmatičnost njegovih roditelja u ovome slučaju predstavlja kontrapunkt njihovu mladenačkom idealizmu. `Formanova pouka o gubitku osobne slobode nikada nije previše ozbiljna ili didaktična, ali osjećaj društvenog utamničenja, žrtvovanja pojedinca pravilima nevidljive i nedodirljive vlasti natapaju svaki prizor ovoga filma`, zaključuje Kehr.

Vatrogasna zabava na kojoj je sve pošlo krivo, kratak je sinopsis njegova sljedećeg filma, `Gori, moja gospođice!`. Forman je ideju za film dobio dok se sa svojim scenaristima povukao u provinciju, kako bi u miru mogli poraditi na novome projektu. No, jedne su večeri izašli na lokalnu vatrogasnu zabavu koja se pokazala pravom katastrofom – i eto materijala za film. `Gori, moja gospođice!` snimljen je na autentičnim lokacijama s neprofesionalnim glumcima (članovima vatrogasnog društva), a uspijeh prethodnog filma Formanu je osigurao i strane producente (Carlo Ponti). No, iako je film mirisao na još jedan uspijeh, na kraju je završio zabranom.

Naime, u kinima se pojavio u politički vrlo nestabilnom vremenu tzv. Praškoga proljeća, tako da su mnogi katastrofe s bala – neuspjelo natjecanje u ljepoti, dekoracije koje padaju sa stropa i konačni požar, shvatili kao simbol na propast osuđenih reformi tadašnje Čehoslovačke. Važno je napomenuti da je Forman više puta isticao kako nije riječ o političkoj alegoriji već o filmu koji ismijava vječnost ljudske gluposti i samozavaravanja. No, to mu nije pomoglo i uskoro je morao emigrirati iz Čehoslovačke u SAD.

Zbog internacionalnog uspijeha svojih filmova Forman nije morao dugo čekati na posao. Tendencija prikazivanja ozbiljnih tema na duhovit način pokazala se prilagodljivom i novome, kapitalističkom podneblju. Njegov prvi veliki uspijeh jest `Let iznad kukavičjeg gnijezda` (1975), koji mu donosi prvog Oscara za režiju, a osvaja i one za najblji film, scenarij, glavnog glumca (Jack Nicholson) i glumicu (Louise Fletcher). Film govori o sukobu pojedinca s represivnim društvenim institucijama, a ambijent ludnice može se shvatiti kao sinegdoha svijeta, ali i (američke) demokracije čija je sloboda mišljenja ponekad samo iluzija.

Let iznad kukavičjeg gnijezda

Ovome će se motivu Forman vratiti i u svojim kasnijim radovima, kao što je `Narod protiv Larryja Flynta` (1996), biografski film o osnivaču porno-časopisa `Hustler`. U njemu se Forman pozabavio pravom na izražavanje i pitanjem opscenosti. Tako se u jednome trnutku Larry Flynt pita je li opsceniji prizor ubojstva ili pak prizor seksa? Samo što je ubojstvo zabranjeno, a njegova slika nije, dok seks sam po sebi nije zabranjen, ali njegova slika jest. Plakat filma koji prikazuje Flynta kao Krista razapetog na ženskim preponama, izazvao je kontroverze kao i žestoke reakcije nekih čudorednih građana (razbijeni izlozi s plakatima i sl).

Sukob s autoritetom, ali onim očinskim, obrađen je i u `Amadeusu` (1984) koji Formanu donosi drugog redateljskog Oscara, a film ih osvaja još 7 (uključujući za najbolji film i glumca). Biografska drama koja ipak ne pretendira na povijesnu točnost informacija, zapravo je slojeviti pogled na suočavanje s vlastitom osrednjošću, pogotovo kada se ista susretne s genijalnošću.

Amadeus, trailer

Smješten u 18. stoljeće u Beču, film govori o osrednjem skladatelju Salieriju (F. Murray Abraham) koji tvrdi da je ubio Mozarta (Tom Hulce) – svojom ljubomorom. Dok se on suočava s ograničenjima koja mu nameće nedostatak talenta, Mozarta muči njegova prgava narav koja ga dovodi u sukob s građanskim normama i vlastitim ocem.

Amadeus u 5 sec.

Miloš Forman je međugeneracijski sukob s glazbom povezao i 5 godina ranije, adaptacijom poznatog kazališnog mjuzikla - `Kosa`. Hvaljeni film od istoimene se kazališne verzije razlikuje ponešto izmijenjenom pričom (glavni lik dolazi iz provincije u grad gdje se susreće s hipijama, dok je u predstavi već bio hipi) te profiliranijim likovima. Priča je smještena u New York za vrijeme vijetnamske regrutacije i opisuje dogodovštine skupine hipija.

Osude s kojima se suočava(la) hipijevska kontrakultura kao i tragična smrt u Vijetnamu (čija je neizbježnost dočarana na ritualiziran, isprogramiran način) ukazuje na negativnu stranu demokracije i postavlja pitanje o stvarnosti slobode u zemljama kapitalističkog uređenja. Konzervativne norme koje propisuju što je i što nije prihvatljivo kao i nejasni, nametnuti ideali (predstavljeni pitanjem o tome tko za koga ratuje) pokazuju da i na Zapadu postoje skriveni mehanizmi moći koji pod maskom slobode zapravo ograničavaju samoga pojedinca.

Kosa

No, iako je `Kosa` pesimističan film i iako je Formanov humor nerijetko gorak, većina njegovih filmova ipak sretno završi: Salieri se pomiri sam sa sobom na kraju `Amadeusa`, u `Letu preko kukavičjeg gnijezda` jedan od zatvorenika uspije tamo gdje je lik Jacka Nicholsona zakazao (iščupati aparat za vodu i pobjeći iz ludnice), a časopis Larryja Flinta i dan danas izlazi.

Od ostalih, manje uspješnih radova, Forman je snimio `Valmonta` (1989), adaptaciju `Opasnih veza` Choderlosa de Laclosa koja je imala tu nesreću da bude snimljena iste godine kada i Frearsova (puno bolja) verzija te `Čovjeka na mjesecu` (1999), biografski film o nekonvencionalnom komičaru Andyju Kaufmanu s Jimom Carreyem u glavnoj ulozi. Malo trivijalnosti: za vrijeme snimanja filma Forman je saznao da mu žena nosi blizance. Tako su jednoga odlučili nazvati Andy po Andyju Kaufmanu, a drugoga Jim po Jimu Carreyu.

`Goyini duhovi`, za sada posljednji Formanov film, smješten je u Španjolsku krajem 18. stoljeća. Povijesni kontekst, španjolska inkvizicija, zvjezdani cast (Javier Bardem, Natalie Portman i Stellan Skarsgard) te producent Saul Zaentz (s kojim je i ranije surađivao na `Amadeusu` i `Letu…`) obećavaju dobar film. A je li Forman ostao dosljedan samome sebi, provjerit ćemo uskoro.