Charlotte Rampling

Rođena je u Engleskoj, a djetinjstvo je provela između Giblartara i Francuske. Glavni razlog tome bio je njezin otac, NATO-ov časnik i slikar. Prije filmske karijere bavila se manekenstvom, dok je nije uočio Richard Lester te joj ponuduo manju ulogu u filmu 'The Knack...and How To Get It' (1965). Uloga kojom se predstavila široj publici bila je Lynn Redgraveina sebična cimerica u 'Georgy Girl' (1966).

Nakon uloge psihopate u 'Asylum' (1972) Charlotte je odigrala ulogu po kojoj je najviše pamtimo, u kontroverznom 'The Night Porter' (1974), gdje glumi preživjelu zarobljenicu  koncentracijskog logora koja je u sado-mazo vezi s nacističkim vojnikom (Dirk Bogarde). Odlično je odigrala uloge femme fatale u 'Farewell, My Lovely' (1975) s Robert Mitchumom kao partnerom, te autodestruktivne žene filmskog redatelja u Woody Allenovom 'Stardust Memories' (1981).

Snimila je i crnu komediju, 'Max My Love' (1986), u kojoj je kao diplomatova žena zaljubljena u čimpanzu. Na pitanje je li joj bilo teško glumiti s čimpanzom, duhovito je odgovorila da su emocije bile iste kao kad je glumila s Paul Newmanom, samo što čimpanze drugačije reagiraju. Film u kojem se pojavljuje s Paul Newmanom je 'The Verdict' (1982).

Devedesete su prošle u Tv-angažmanima i ponekoj sporednoj ulozi, a tada je srela mladog i darovitog francuskog redatelja, Francoise Ozona, koji ju je angažirao u 'Under the Sand' (2001), gdje je odigrala vjerovatno najbolju ulogu dosada, a ponovila u posljednjem Ozonovom ostvarenju 'Swiming pool' (2003), koji je priča o generacijskom jazu i dvije različite osobnosti.

Bila je udana za glazbenika Jean-Michel Jarrea. Imaju troje djece, a rastali su se 1996. Njezin sin David Jarr poznati je iluzionist.