Last Days, r. Gus Van Sant

Najavili vam jesmo još tamo prije godinu dana da se stari nezavisni lisac Van Sant misli pozabaviti malo rock'n'roll izdancima sa zapadne američke obale, nevjerojatno sličnim Nirvani i ostalim grungerima (what.tha.fuck.is.grunge!), a sve to zajedno s dragim i mladim prijateljima/glumcima/redateljicama, društvancem koje se već do sada nebrojeno puta ispreplelo u raznim projektima. Tada je to bila skromna najava filma pod imenom 'Last Days' koju bi producentski podržao HBO (partner i na 'Slonu'), a sudbina joj kinoprikazivačka bijaše upitna.

Evo nas godinu dana kasnije na istom mjestu. Film je, među ostalim uratcima velikana sedme umjetnosti, odabran za službenu konkurenciju Cannes film festivala. Mirišemo li mi to canneskog miljenika?! Naime, prije dvije je godine Zlatna palma potpuno otkačila na pregenijalnog 'Slona'. Nastranu s nekim podijeljenim dojmovima, film je zaslužio do jedan zlatni palmin listić. I više od toga, usuđujem se ustvrditi nakon što smo svjedočili prošlogodišnjem pobjedniku (Farhrenheit 9/11).

Michael Pitt glavni je glumac čiji lik problematičnog pjevača kojem je ostalo samo 48 zadnjih sati života i neodoljivo podsjeća na pokojnog Cobaina, ali unatoč istoj životnoj priči i identičnom izgledu – to ipak nije Kurt. Ono što je Van Sant htio postići ovom pričom je određeni lament nad tim posljednjim satima megapopularnog, ali istovremeno i strašno povučenog pjevača. No, govorimo o Blakeu, a ne o Kurtu kao što ste mogli pomisliti. Naravno da je priča inspirirana svršetkom života Nirvaninog pjevača, ali ova je konstrukcija događaja potpuno fiktivna.

Dotičnog ste Pitta mogli upoznati u Bertoluccijevim 'Sanjarima', a vi koji njegujete ljubav prema američkom nezavisnom filmu prepoznajete ga kao Bullyja iz istoimenog uratka Van Santovog dobrog prijatelja i kolege Larryja Clarka. Mala je, ali itekako dobrodošla koincidencija što je gospodin Pitt offscreen također glazbenik, a matični mu, naravno, rock band sudjeluje i pri stvaranju soundtracka, zajedno s Lou Reedom, sporednim glumcem Lukasom Haasom koji je također svoje i napisao i uglazbio. Haas je inače ono što nazivamo child starom, debitirao je na filmu u 5. godini, a u svojih je 29 godina ostvario cijelih 40 uloga.

Pored spomenutih, filmu su doprinjeli stara znanica Asia Argento, Harmony Korine (režirao i napisao 'Gumma', 'Julien Donkey-Boy' i 'Ken Park'), Kim Velika Gordon iz Sonic Youtha koja u ovoj priči utjelovljuje glazbenu producenticu..., no koliko god ovo sve gorenapisano zvučalo genijalno (osim ako imate nešto protiv Pekinezer Pitta, poput mene), moram vam otkriti da je većina ovih, priznajem, škrtih natpisa o filmu prilično niskosilaznog tona, ili ako baš hoćete, razaočaravajuća. No, ne u smislu da je Van Sant loše odradio svoj posao, već zbog malčice ocijeđene i potrošene, depresivne teme, ali i izuzetno sporog ritma koji je obožavatelje 'udavio' i u 'Gerryju'.

Za info.manijake – u filmu se uopće ne pojavljuje Courtney Love, glavni je glumac Pitt u real lifeu bio zaručen s kolegicom Asiom (možda je jopš uvijek, tko li će ih znati), kreativnom, ali i problematičnom je Harmony Korineu ovo nakon dugo vremena izlazak iz ovisničkog tupila (trenutno snima i svoj film), a Van Santu su 'Posljednji dani' trenutno zbilja i posljednja rupa na svirali jer je zauzet snimanjem svog novog filma, svojevrsne sf priče o Odiseju i njegovoj Penelopi pod imenom 'The Time Traveler's Wife'