Babel

g e n i j a l a n

Molim one koji nisu pogledali film, a imaju namjeru, da film gledaju do kraja! Iako traje dosta dugo, ja sam uživala u svakoj minuti i definitivno bih ga opet gledala. 4 radnje,4 jezika, 4 obitelji - sve to je genijalno spojeno i sve 4 radnje se isprepliću. Jedino što mi je zaista zasmetalo u filmu je jedan detalj, scena samozadovoljavanja marokanskog dječaka Yussefa - apsolutno bespotrebna, za razliku od scena gdje se gluhonijema djevojka pokušava "naći" nakon smrti svoje majki, njene scene skidanja barem imaju smisla - prikazuju njeno emocionalno stanje i psihičko rastrojstvo usudila bih se reći. Sve u svemu,film je preeedobar!

Babel- oscar revija

Jedan hitac stare puške uvlači nas u dramatićne priče četiri obitelji koje se odvijaju na tri kontinenta. Kulturološki srazovi civilizacija pobuđuju burne emotivne reakcije dok se nastoji pratiti naizgled jednostavna radnja filma, u kojem likovi proživljavaju životne drame koje če im zauvijek izmijeniti živote. Oscarom nagrađen Gustavo Santaolalla napravio je nekoliko izuzetnih filmskih melodija koje se mogu usporediti samo sa muzikom iz filma Paris-Texas.Režija filma je izuzetno dobra, na trenutke dokumentaristička (gledatelju pruža mogućnost emotivnog odmaka od radnje) s dobrim prelazima između scenski različitih priča (s kojma nas izvrsna režija vrača krajnje emotivnim pričama), Drame koje likovi proživljavaju su svaka velike i potresne.Brad Pitt kao Ritchard, Adriana Barraza kao Amelia i Rinko Kikuchi kao Chieko svojim nas glumačkim izvedebama uspijevaju povezati s teškim trenucima koje njihovi likovi proživljavaju. Gluma, režija i muzika… ocjena:5.

Antiglobalisticka nota odzvanja

Stupidnost usa administracije se oslikava kroz citav film. Svojim strogim i bezdusnim ponasanjem unutar okvira pravnopoliticke misije koju namecu svetu, ne samo da besmisleno sporo uspostavljaju kontakt sa gradjaninom sticenikom, vec cesto postizu i suprotan efekat, te u datim situacijama idu na stetu svojih drzavljana. Njihove norme i drustveni standardi, koje su postale apsolut na svim kontinentima, ne nailaze na zdrav i normalan prijem i razumevanje u istocnjackim kulturama. Oslikavanje ovih problema se lepo vidi kada gluha devojcica ulazi u disko-klub i njen pokusaj da se uklopi u ambijent, te prikaz njenog dozivljaja...Bolesno!

BABEL

Nekoliko ljudi koji su gledali ovaj film, a prije toga su gledali i Crash tvrdilo mi je kako Babel neodoljivo podsjeća na uradak Paula Haggisa i kako je Innaritu možda inspiraciju našao u njemu. Prošlogodišnji Oskarovac me se nije baš dojmio, a Inarritu ovakav stil pripovjedanja ima od samog početka stvaranja dugometražnih igranih filmova a to je prije nekih cca 7 godina, kada je nastao njegov prvijenac Pasja Ljubav.....
Babel, moram reći, meni nije bolji od već spomenute Pasje Ljubavi i 21 grama, ali ipak i ovaj put Innaritu nastavlja s brilijantnom slojevitom režijom,(svaka scena je odlično odrađena), sa jasno razrađenim likovima i uz odličan scenarij starog partnera Guillerma Arriage. Film koji će vas držati u neizvjesnosti do samoga kraja, a bez suvišne akcije i pretencioznih dijaloga.

babel

Ideja filma i nije tako loša s obzirom kako je režirana. Režija je katastrofa. Vrlo neuspio pokušaj kopiranja Siriane a film traje pun kurac predugo a jedino što valja je prikazan hendikep gluhe cure. Nevjerojatno realno prikazano i to je jedino što ima prolaznu ocijenu.

extrica

film je super uradjen. sjajni glumci, posebno oni mali marokanci. jeste da je malo forma isfurana, ali nije lose. mozda mi je "pasja ljubav" za nijansicu bolja.

Problemi u komunikaciji

''What we've got here is failure to communicate.'' Ovaj citat iz Newmanovog filma ''Cool hand Luke'' kojeg citiraju i Guns n'Roses u svojoj kultnoj pjesmi ''Civil war'' može se primijeniti i u ovom filmu. Upravo je to poruka ovog filma; usprkos modernoj tehnologiji i povezanosti cijelog svijeta, susret različitih kultura, načina života i jezika ipak odvaja jedne ljude od drugih.
Iako se ovdje radi o veoma dobrom filmu, ipak sam ostao malo razočaran. Od redatelja kakav je Inarritu, ovakav tip filma se mogao i očekivati, ali mislim da je ovaj put uzeo malo prevelik zalogaj čak i za sebe. Jer strpati u jedan film četiri priče koje su svaka za sebe jedinstvena i posebna nije nimalo lak zadatak, pogotovo kada se od svake priče mogao napraviti zaseban film.
Inarritu je odličan redatelj koji svaku scenu učini savršenom do zadnjeg detalja, ali kada se filma gleda kao cjelina, on ipak nije toliko dojmljiv, jer svaka od priča u filmu mora biti kvalitetom ujednačena, a ovdje ipak to nije slučaj. Pri tome mislim na priču o američkom bračnom paru koja je vjerujem trebala biti okosnica cijelog filma. U toj priči su likovi najslabije razrađeni, a glumački potencijal velikih zvijezda nije do kraja iskorišten (pogotovo mislim na Blanchett). Isto tako mislim da je Inarritu pogriješio što je velika glumačka imena (Pitt i Blanchett) uopće stavio u ovaj film, jer ostaju skroz u drugom planu zbog glumačkih izvedbi najmlađih i anonimnih (dva marokanska dječaka i pogotovo mlade japanke). Mislim da bi film bolje funkcionirao da su umjesto Pitta i Blanchett uzeti manje poznatiji glumci, jer htjeli mi priznati ili ne, od njih se ipak najviše očekivalo.
Na kraju, da ne bi ispalo da samo kritiziram, treba reći da se radi o veoma kvalitetnom filmu, sa odličnom režijom, odličnim pojedinim scenama i sa provokativnom porukom, koji svakako treba pogledati.

Problemi u komunikaciji

''What we've got here is failure to communicate.'' Ovaj citat iz Newmanovog filma ''Cool hand Luke'' kojeg citiraju i Guns n'Roses u svojoj kultnoj pjesmi ''Civil war'' može se primijeniti i u ovom filmu. Upravo je to poruka ovog filma; usprkos modernoj tehnologiji i povezanosti cijelog svijeta, susret različitih kultura, načina života i jezika ipak odvaja jedne ljude od drugih.
Iako se ovdje radi o veoma dobrom filmu, ipak sam ostao malo razočaran. Od redatelja kakav je Inarritu, ovakav tip filma se mogao i očekivati, ali mislim da je ovaj put uzeo malo prevelik zalogaj čak i za sebe. Jer strpati u jedan film četiri priče koje su svaka za sebe jedinstvena i posebna nije nimalo lak zadatak, pogotovo kada se od svake priče mogao napraviti zaseban film.
Inarritu je odličan redatelj koji svaku scenu učini savršenom do zadnjeg detalja, ali kada se filma gleda kao cjelina, on ipak nije toliko dojmljiv, jer svaka od priča u filmu mora biti kvalitetom ujednačena, a ovdje ipak to nije slučaj. Pri tome mislim na priču o američkom bračnom paru koja je vjerujem trebala biti okosnica cijelog filma. U toj priči su likovi najslabije razrađeni, a glumački potencijal velikih zvijezda nije do kraja iskorišten (pogotovo mislim na Blanchett). Isto tako mislim da je Inarritu pogriješio što je velika glumačka imena (Pitt i Blanchett) uopće stavio u ovaj film, jer ostaju skroz u drugom planu zbog glumačkih izvedbi najmlađih i anonimnih (dva marokanska dječaka i pogotovo mlade japanke). Na kraju, da ne bi ispalo da samo kritiziram, treba reći da se radi o veoma kvalitetnom filmu, sa odličnom režijom, odličnim pojedinim scenama i sa provokativnom porukom, koji svakako treba pogledati.

Tuga, pa očaj, pa opet tuga i odlična atmosfera

Već se počinjem pitati kad će prestati trend depresije i očaja u svim malo kvalitetnijim filmovima. Zar je toliko zabavnije, lakše i zanimljivije bavit se filmom koji je pun tuge, očaja i nepravde? Zar svi nalazae inspiraciju samo u nesreći? Tuga i očaj koji se cijede iz svake pore filma je moja najveća zamjerka Babelu. Film bi mogao biti doktorat na temu ''Tuga na filmu''. No, ako se prisilim to stavit na stranu, film je svakako fascinantan. Fotografija je odlična, atmosfera mjesta je za 5 plus i još jedan plus. Način na koji je prikazan Japan i gluma Rinko Kikuchi su za pet plus također. Film sa mnogo kvaliteta, ali ne bi ga išla gledat ponovo.

babel

ma kratko i jasno.
sjajno!!

sta bi bilo kad bi bilo

decki s brda pucaju u autobus zvan čežnja.cudi me da nisu nasli ko je japancu prodao metke,jer su oni ubili ipak ;)

prezačinjeni recept

Prvijenac Pasja ljubav, drugi po redu 21 gram te Babel. Sve ih povezuje ime istog redatelja, te tematski modificirani „butterfly effect“. U prva dva prometna nesreća, u posljednjem puška.

Suživljenost totalnih opozicija različitih kultura povezani su jednim predmetom; puškom. Situacija/e koja izrasta/ju iz pokretačkog motiva prikazuje nam stereotipe civilizacija: američku opsesivnost sobom, japansku međuljudsku otuđenost izazvanu prebrzom tehnologizacijom, meksičku sposobnost sretnog življenja unatoč sveopćem kriminalu i bezobraznom siromaštvu te nerazvijenost pojedinih arapskih zemalja. Odlična ideja, ali nažalost uklopljena u već provjerenoj formi, čime se gubi na onom prvotnom dojmu.

Ponekad treba znati stati, ponekad je evoluiranje isforsirano i time se umanjuje vrijednost.

Sve u svemu dobar film, ali kada ga pogledamo nećemo ga pamtiti kao unikatni, drugačiji, jer je već viđen s nekim drugim likovima u nekim drugim situacijama, samo ovoga puta nisu u istom gradu, već na različitim kontinentima.

Kada provjerenom receptu dodamo previše začina dobijemo nešto što smo već probali, u ovom slučaju vidjeli, ali s prejakim okusom.

4

Imam neodoljivu potrebu za ispravljanjem nekih recenzija. Bez ljutnje. Uocila sam dvije na koje cu se osvrnut. prvo: ispreplicu se 4 price, tj 4 jezika( ne 3 kako sam procitala). Iako se dvije price dogadaju u Maroku, razlicite su. I upravo je meni ova druga, o dvojici marokanskih djecaka ujedno i najbolja. Jako je dobra ona scena na kraju kad jednog djecaka upucaju. Tada vise nego u ijednom trenu gledatelj shvaca da je puska zapravo uperene u dijete. Dijete koje shvaca ozbiljnost situacije, dijete koje misli da je ubilo covjeka, i dijete koje se u tom trenu pokazuje kao najveci covjek, i moli za spas brata.
Drugo na sto bi se zeljela osvrnuti je to da se ne moraju svi naslovi prevoditi( iako puno placamo prevoditelje??). Babel je staro hebrejsko ime za Babilon, i zaista nema potrebe za stalnim forsiranjem prijevoda.
Jos bi htjela samo napisat svoju najdrazu scenu, a to je ona u kojoj japanska djevojka, razocarana ide kuci, i prolazi pokraj jednog benda na ulici. U tom trenu mi ne cujemo nista, dozivljavamo svijet kako ga ona dozivljava.. a opet u svemu tome nije ni bitno da cujemo, jer razocaranje koje ona osjeca u tom trenu se ni ne mora cuti, ono se u tisini osjeca. I to je tako lijepo docarano.

Inarritu opet po istom

Film je vrlo zanimljiv i premda traje skoro 2 i pol sata, i nije baš dosadan. No, film ima četiri različite priče koje baš i nisu po kvaliteti iste. Japanska priča o gluhonijemoj tinejdžerki je bez premca najbolja, nejemotivnija i najtužnija. Isto tako priča o dvojici marokanske braće je također jako dobra sa potresnim krajem. Priča o meksičkoj dadilji koja želi na sinovo vjenčanje i pritom uzme djecu od Pitta jer ih nema tko čuvati, je malkice dosadna i neuvjerljiva. Pitt& Blanchett priča je u početku vrlo zanimljiva a kasnije postaje sve dosadnija i zamorna. U totalu film je dobar i svatko bi ga trebal pogledati. Svi su glumci odlični ali posebno ona mala iz japanske priče. Ipak mislim da bi Inarittu trebal malo promijeniti film u svojem stvaralaštvu jer ipak ne mre snimati stalno takve filmove jer bu nam dosadil. Obrati pozornost na scenu kod zubara i kada japanka dočeka gola svog spasilaca policajca.

OCJENA: 3,5 / 5

Inarittu opet po istom

babel...

... je film koji traje 142 minute previše i koji neodoljivo podsjeća na Crash.

"Stoga mu je ime Babel..."

"...jer je ondje Jahve pobrkao govor svima u onom kraju i odande ih je Jahve raspršio po svoj zemlji." (Postanak 11:9)

No, kome je muka od biblijske patetike?
Ne, nije poanta u biblijskoj patetici, već u simbolici, koju smo, doduše, nazvali biblijskom, ali zapravo je simbolika ljudskog života - od "Postanka" do danas. Njenu univerzalnost iznova dokazuje Iñárrituov "Babel", spajajući motiv biblijskog Babela s modernim Babelom - svijetom u kojem nema razumijevanja među ljudima, bez obzira radi li se o različitim narodima ili različitim pojedincima.
Univerzalnost "Babela" leži prvenstveno u pričama likova s četiri različita kraja svijeta (Tokyo, Maroko, SAD, Meksiko), koje su povezane nekom neraskidivom niti, unatoč ogromnim kulturno-jezičnim barijerama. Odvijaju se gotovo paralelno, ali bez jedne nema ni druge, bez druge nema treće, bez treće nema četvrte. Ljudi rasuti diljem svijeta, a tako čvrsto sudbinski povezani. Stoga nikako nije jasno kako je moguće da i dalje teško razumijevaju jedni druge.
Jezična barijera nije nerješiv problem - zato je tu lik mlade gluhonijeme Japanke, da nas podsjeti na univerzalni jezik gluhonijemih. Kulturološka barijera već uvodi u teži problem - problem neosjetljivosti za drugog, koliko međunarodni, toliko i pojedinačan. Nitko ni s kim uistinu ne komunicira, sve dok se tragedija ne ukaže na vidiku - dok za neke ni takav alarm nije dovoljno glasan da ih trgne iz zatvorenosti u same sebe.
Iñárritu i ovom filmu nastavlja ispreplitati nesretne ljudske priče, opet ostavljajući mjesto za sreću otvoreno. Nakon svih patnji kroz koje provlači svoje likove, ne dopušta im da potonu u bezdan, ali im postavlja uvjet: mjesto sreći mogu otvoriti samo ako prvo otvore mjesto komunikaciji i uzajamnom razumijevanju.
Iako smatram da je "Babel" za nijansu slabiji nego "21 gram", Iñárritu ostaje majstor katarze. Zato je njegove glumce suvišno spominjati, jer da nisu vrhunski talenti, ne bi imali što tražiti u filmu ovog emocionalnog genija.

Muka!

Ovaj film je muka koja traje i ne prestaje - ovo je Magnolija, samo bez Toma Cruisa! U ovom filmu čak je i Brad Pitt ružan... Ne može se reći da je film loš i teško ga je zapravo prestati gledati - pravo mazohističko iskustvo.

tri priče babela

Film Babel je film o tri priče koje se događaju na tri različita kontinenta, govori se na tri različita jezika, a opet je radnja usko povezana. To je najbolji opis filma. Kada bi još onako općenito rekli da je režija vrlo dobra, glumci prilično uvjerljivi, montažer je obavio maestralan posao, kamera je prilično dobra, vi (koji niste gledali film) shvatili bi da se radi o poprilično dobrom, dapače vrlo dobrom filmu i pohrlili biste ga gledati.

Ja vam onako općenito mogu reći da je to sve istina, ali dolazimo do onog dijela koji film gleda kao cjelinu, ali i nešto dublje, u srž stvari.

Najveći problem kod ovog filma je ova dobra, artistička, dojmljiva režija, te kada bi je gledali ovako ona ne predstavlja nikakav problem. Meni je predstavljala. Ona ovako zasebno je izvrsna, no to sad kad stavimo u film, ona prema mom mišljenju odmaže gledanju filma. Previše artističkih tonova, kod filma koji nije trebao baš biti veliki art film, već drama. Režija je kroz cijeli film pre naglašena i nekako mi je odmagala gledati film.

Zašto gore nisam spomenuo scenarij?. On je kao početna ideja izvrstan, no kada se provede on baš i nije toliko dobar. Cijeli početak japanske priče je o tome kako nijema japanska cura hoće pothitno imati spolini odnos, pa cijelo vrijeme gledamo njenu veliku želju za sexom, pa sex, pa sex... Brate mili stani više. Ne mogu te više gledati kako si dosadna s tim sexom.

Meksička priča je vrlo dobra tek pred kraj (ali, mi je i zbog tog kraja i najbolja). U početku je pomalo dosadna i najveći događaj je ubojstvo pijetla. No pred kraj dolazi do vrlo dobre dramske situacije koja to sve ispravlja.

Nekako u sredini mi je priča s Brad Pittom i djecom koja su mu prostrijelila ženu. Ona cijeli film umire i on se cijeli film brine za nju. To je zbogno, no nema toliko dinamike. Film kao sam nema baš puno dinamike.

Film je teško komercijaliziran, time da govore da Pitt igra glavnu ulogu, a igra sporednu.

Pogledajte,imajte pravo na mišljenje.

3-4

jebo ja babel. za što uopće plaćamo prevodioce filmova? da ga nazovu babel? isuse kriste.

jedino sto je moglo spasit ovaj film je da se preobratio u neku japansku pornografiju ali ne. nema ni jebanja. ovaj film kao da je radio Dawson iz Dawsons creeka. jebo ga ja mutavog i jebo ovaj film. Naziv "Babilon" treba mi reći kako su to razne civilizacije koje se ne razumiju i pričaju drugim jezicima. Jebo ja to. Film za jadne ljude. I jadan Brad Pitt, on vjerojatno još uvijek misli da je Babel neki film o napadu vanzemaljaca ili Mr. and Miss smith 2. jebo ga ja mutavog i jebo ovaj film.