Moj tata ima 100 godina - Kratki
Home      Vijesti      Filmski      Kratki      Moj tata ima 100 godina

Moj tata ima 100 godina

Fantazije koje je Isabella Rossellini svih ovih godina gajila o očevoj personi, Guy Maddin je pretočio u jednu, izblijedjelu crno-bijelu. Strogo osobno :)

m.n. 21.09.2005 0 komentara

Moj tata ima 100 godina

Kako bi Robertu Rosselliniju, velikom umjetniku koji joj je prije svega ipak bio otac, na 100. obljetnicu njegova rođenja odala dostojnu počast, Isabella Rossellini udružila se s Kanađaninom Guyom Maddinom. Njezin scenarij i njegovo poznavanje jezika crno-bijelog filma te klasične poetike ubrzo su donijeli rezultate: 17-minutni 'My Dad is 100 Years Old' premijerno je prikazan u kategoriji 'Dialogues: Talking with Pictures' Toronto Film Festivala. Glavna tematska potka kratkog filma je utjecaj kontroverznog neo-realističnog redatelja na film danas, a prikazuje se uz njegov poznati film 'Rome, Open City'.

Film je snimljen u starom kazališu u Winnipeg u Kanadi (gdje je Maddin rođen), Isabella glumi sve uloge, uljučujući one Federica Fellinija, Alfreda Hitchcocka, Charliea Chaplina, Davida O. Selznicka, pa i svoje majke Ingrid Bergman. a film otvara njezino dozivanje oca. Kada se on konačno odazove, Yahoo navodi da je najsličniji ogromnom torzu koje priča kroz pupak, što je glumica objasnila riječima: 'Odabrala sam veliki trbuh jer sam kao dijete jedno vrijeme zbog očeve debljine sumnjala da je u drugom stanju'. U Maddinovom karakteristično nadrealanom stilu, upravo se Isabella, iz svoje uloge djeteta, pita da li je njezin otac bio zaista slavan, da li je bio smiješan ili pak marginalan, te svoje dileme ponovo završava sjećanjima: 'Tata se uvijek borio s kritičarima'.

Isabella Rossellini u ulozi svoje majke Ingrid Bergman u Maddinovom filmu

Sam emocionalni doživljaj filma još više pojačava odnos Isabelle i Guya koji uzgojiše još za vrijeme snimanja 'Saddest Music In The World' (2003). Maddin je tako za Toronto izjavio da je naprosto uživao kopati po njezinom zanimljivostima bogatom i čudnom životu, a da se kod produkcije shorta samo trudio vjerno prikazati njezinu iskrenost, brbljavost i morbidnost.

Rossellinijeva je kćer za tribute na početku imala sasvim drugu ideju: željela je objaviti retrospektivu onih filmova na kojima je njezin otac radio sa njezinom majkom, Ingrid Bergman ('Europa '51', 'Giovanna d'Arco al rogo', 'La Paura', 'Siamo donne', 'Stromboli' te 'Viaggio in Italia'). Zbog pravnih zavrzlama oko distribucije, loših kopija i nestalih snimaka, Isabella je bila prisiljena pronaći drugačije rješenje.

Isabella Rosellini s redateljem Guy Maddinom na Toronto FF-u

O svojim je razmišljanjima o nekome tko bi ostao vjeran nekonformističkim idealima njezina oca rekla: 'Radeći s Guyom Maddinom na filmu 'Saddest Music In The World' stekla sam snažan vizualni vokabular. Upravo sam njegove vizuale i cinema nostalgiu željela posuditi za tatin film'. O kakvom je uratku riječ najbolje oslikava Twitch Film: 'Ovakvi se intenzivno osobni filmovi vrlo rijetko snime, a još rijeđe prikazuju u javnosti. Isabella se zaista ogolila te javno izložila svoju žudnju i miješane emocije koje gaji prema svojim roditeljima'.

Roberto Rossellini je definitivno bio talijanski pionir na području neorealizma, a i danas je najprepoznatljiviji po niskobudžetnim filmovima drhturave kamere koji su najčešće bili smještenu u postratnu Italiju. Iako je bio poznat po nekonvencionalnosti i izjavama tipa: 'Filmovi se ne bi trebali snimati za zabavu', za vrijeme 2. svjetskog rata snimio je nekoliko filmova za fašističku vladu, a njegova veza i brak s Ingrid Bergman izazvali su totalni skandal budući da je dama, ups, u tom trenu još uvijek bila u braku s Aronom Lindstromom.

Short će ubrzo krenuti u prikazivanje: najprije u listopadu na kanadskom Documentary Channelu koji je pripomogao financijski, dok će se u SAD-u prikazati na Sundance Channelu. Nadamo se da ćemo i mi doći na red.

Komentari

Nema komentara.