Best of Booksa, Filmski i Muzika - Dugometražni
Home      Vijesti      Filmski      Dugometražni      Best of Booksa, Filmski i Muzika

Best of Booksa, Filmski i Muzika

Booksa.hr, Filmski.net i Muzika.hr udružili su snage i zajedno probrali i odabrali najbolje iz književnosti, filma i glazbe u 2008.

filmski.net 02.01.2009 1 komentara

Best of Booksa, Filmski i Muzika

Film, glazba i književnost toliko su bliski i isprepleteni da ih je nekad nepotrebno i nemoguće odvajati. Zato smo, s našim prijateljima iz Bookse i Muzike, za vas složili interdisciplinarnu listu najboljih filmova, albuma i knjiga iz prošle godine u kojima se najbolje vidi kako tri naše ljubavi odlično funkcioniraju zajedno i inspiriraju jedna drugu.

GLAZBENI FILMOVI
1. 'Jednom'
U priči o odnosu uličnog glazbenika i imigrantice koja voli svirati klavir smiješni i dirljivi trenuci se neprestalno izmjenjuju, stvarajući jedinstveni mjuzikl koji dira u dušu.

2. 'Joy Division'
Dok je igrana 'Kontrola' bila fokusirana na biografiju frontmana, dinamično režiran 'Joy Division' priču o Ianu Curtisu nadopunjuje zanimljivim pričama o ostalim članovima benda, gradu Manchesteru i njegovoj glazbenoj sceni.

3. 'Sweeney Todd: Ðavolji brijač Fleet Streeta'
Netko drugi bi od ovog filma napravio sladunjavi spektakl, no kada se režije prihvati Tim Burton, dobivamo pravi darkerski mjuzikl. Raspjevanog koljača glumi Johnny Depp, a ocjena kritičara glasi: 'Najkrvaviji mjuzikl u povijesti teatra postao je najkrvaviji mjuzikl u povijesti filma.'

4. 'Rolling Stones – Vječni sjaj'
Iako je Martin Scorsese već zašao u penzionersku dob, uspješno snima sve vrste (glazbenih) filmova, pa je u zadnje vrijeme snimio hvaljene dokumentarce o bluesu i Bobu Dylanu. Kao što je pokazao u svojim posljednjim filmovima, Rolling Stonesi su mu i vječna inspiracija i neizbježan materijal za soundtrackove.

5. 'Kao da je bilo nekad – EKV'
'Kao da je bilo nekad – EKV' je nakon ZFF-a zaigrao i u kinu, te je mogao računati na gledatelje koji pripadaju vjernim fanovima neprežaljene rock grupe. Iako smo nakon prvog gledanja možda bili preoštri, drugo gledanje potvrđuje da je riječ o solidnom dokumentarcu potresne tematike.

FILMSKE ADAPTACIJE KNJIGA
1. 'Bit će krvi'
Svi se slažu da je film tako labavo utemeljen na romanu Uptona Sinclaira da prave veze zapravo i nema. No dok neki to ističu kao manu filma, ipak se treba sjetiti pravila da je najbolja adaptacija ona koja najbolje inspirira filmaša na vlastito djelo. Paul Thomas Anderson stvorio je film za pamćenje.

2. 'Nema zemlje za starce'
Ovaj enigmatični film braće Coen mnoge je ostavio zbunjenima, otvoreni kraj i par neprikazanih scena kopkat će maštu gledatelju i kad izađu iz kina. Predložak za film, roman Cormaca McCarthyja, možda pomogne u rasvjetljavanju par pitanja, ali na kraju je samo jedan definitivan odgovor – film koji gladatelj vrti u vlastitoj glavi.

3. 'Krivotvoritelji'
Temeljna razlika između ovog filma i memoara logoraša koji su poslužili kao predložak je u tome da se film bavi navodnim moralnim dilemama zatočenika, a knjiga otkriva da oni jednostavno nisu imali ni vremena ni volje za moralne dvojbe. Svejedno, priča o preživljavanju ispričana je kroz motive zatvorskog filma, bez ikakvih klišeja.

4. 'Opsesija'
Philipa Rotha neki opisuju kao ciničnog intelektualca opsjednutog seksom, a čini se da je to dobar opis i junaka njegovih literarnih djela, profesora Davida Kepesha. Fascinatno je kako je u ovoj filmskoj adaptaciji jedna redateljica (Isabel Coixet) uspjela tako dobro prikazati muški strah od starenja, a pri tom je i dosta suptilno ocrtala erotsku vezu starog profesora i mlade studentice.

5. 'Kino Lika'
Na našoj listi imamo i  jednu domaći film snimljen po hrvatskoj knjizi. Usprkos raznim kritikama, moramo istaknuti da je Matanić uspješno režirao jednu zatjevnu adaptaciju, Karakašev roman poslužio mu je kao predložak za nekoliko paralelnih priča. Dokaz Matanićeve umješnosti je famozna scena sa svinjom – scenu petinga djevojke i blatnjave životinje teško je tako suptilno režirati.

NAJBOLJI FILMSKI SOUNDTRACKOVI (Više na Muzika.hr
1. I'm Not There
Film 'Nema me' okupio je aktualnu indie-rock kremu koja je impresivno odradila posao obradivši njegove pjesme i uzdrmavši temelje čuvene postavke da 'nitko ne pjeva Dylana kao sam Dylan'.

2. Eddie Vedder : Into The Wild (Music For The Motion Picture)
Vijest da je Eddie Vedder izbacio svoj prvi samostalni album nemalo je iznenadila svakog iskrenog fana Pearl Jama. Iako albumu podršku ne daju svima znani Mike McCready i Stone Gossard - 33 minute Eddievog prepoznatljivog vokalnog stila dokazuju da je i više nego dovoljan. 

3. There Will Be Blood
Ako još postoji netko tko ne zna tko je Jonny Greenwood, onda za njega više nema spasa, pošto je on jedan od najboljih gitarista današnjice, u bendu koji je obilježio zadnjih 15-ak godina britanske glazbene scene. Naravno, riječ je o jednom i neponovljivom Radioheadu.  

4. The Assassination of Jesse James by the Coward Robert Ford
Nicka Cavea su dugo mnogi osporavali, govorili mu kako samo predramatizira stvari i slično. Dramatizaciju je dobro uočio u posljednje vrijeme njegov najčvršći suradnik Warren Ellis i nastade još jedan izabranik filmske pozadine.  

5. My Blueberry Nights
Norah Jones, iako neočekivano, vratila je sjaj ženskoj stvaralačkoj snazi s 'The Story' kao jedinoj prisutnoj pjesmi na soundtracku. Ako ste čuli makar jednu Norinu pjesmu, čuli ste ih sve: lagana, jazzy balada s lijenim dionicama basa, klavira i njezinim 'zadimljenim' vokalom. A viđena je i pred kamerama. Što joj je dovelo ovu impozantnu nominaciju i nagradu.

KNJIGE O FILMU (Više na Booksa.hr)
1. Ante Peterlić: 'Povijest filma - rano i klasično razdoblje
Imajući na umu činjenicu da je na toj velikoj sintezi povijesti sedme umjetnosti radio sve do smrti, Peterlić je iza sebe ostavio veliku zbirku fragmenata i to o prvih pola stoljeća filmske povijesti.

2. 'Austrijska filmska avangarda'
Sadrži tekstove o izuzetno cijenjenim avangardnim redateljima poput Kurta Krena ili Petera Kubelke koji su 60-ih, zajedno s Valie Export, izazivali sablazan u tamošnjim kulturnim krugovima.

3. Dejan Durić: 'Filmska slagalica'
U ovoj se knjizi Durić bavi mogućnostima asocijativnosti (slagalice) filmskog jezika kao medija, i to u povijesnom smislu.

4. Saša Vojković: 'Filmski medij kao (trans)kulturalni spektakl; Hollywood, Europa, Azija'
Osnovna teza je da film predstavlja dominantni medij konstrukcije subjektivnosti i identiteta. Autorica u četrnaest cjelina analizira načine na koje se medij razumijeva kao sjecište raznorodnih transkulturalnih praksi.

5. Jean Luc Godard: 'Kako snimiti dobar film'
Odlično izdanje koje se sastoji od dva teksta; razgovora Godarda s Laurentom Tirardom iz 2002., te Godardovog teksta napisanog 40 godina ranije, 1962., u razdoblju kada je bio u punoj formi.

KNJIGE O GLAZBI (Više na Booksa.hr)
1. Sam Shepard: 'Kotrljajuća grmljavina'
 

2. Dražen Vrdoljak: 'Moje brazde'
3. Ian Christie: 'Urlik zvijeri: potpuna povijest heavy metala'
4. Robert Crumb: 'Muzika'
5. Darko Glavan: 'Punk'

PISCI PRED MIKROFONOM ILI MUZIČARI ZAMAZANI TINTOM (Više na Muzika.hr)
1. Nick Cave

2. Bob Dylan 
3. Lucinda Williams 
4. Tom Waits
5. Rade Šerbedžija

Komentari
A: mrkemil 03.01.2009 Pogledaj profil

Kino Lika
"scenu petinga djevojke i blatnjave životinje teško je tako suptilno režirati." Moj komentar: Da li ju je uopće potrebno režirati.

Opsesija
"Fascinatno je kako je u ovoj filmskoj adaptaciji jedna redateljica (Isabel Coixet) uspjela tako dobro prikazati muški strah od starenja, a pri tom je i dosta suptilno ocrtala erotsku vezu starog profesora i mlade studentice."

Moj komentar: Bolje da Kingsley ode u penziju, a bolesno ženski mozgovi prestanu režirati ovako dosadna, bolesna i bezidejna sranja, jer onako mi muški dosta patimo od njihovih sranja u stvarnome životu pa nam ne trebaju prenositi svoje ideje i na filmsko platno.

"nitko ne pjeva Dylana kao sam Dylan'."

Moj komentar: Dylan ne pjeva nego jauče i najvjerojatnije je najveći glazbeni antitalent za sviranje usne harmonike uopće. Nikada mi nije bila jasna ljudska fascinacija njegovom pojavom i glazbom. Molim te, Darko Glavan de mi objasni što tu zapravo valja kod njega.

Pearl Jam, Radiohead, Nick Cave. Kritičarski vrlo predvidljivo. Njihova glazba može proći samo u izuzetno depresivnim fimskim dijelima. I by the way, glazba devedesetih godina prošloga stoljeća je nešto najgore što je moglo zadesiti glazbu uopće (rap + grunge=katastofa). Nijedna vesela notica, nego reži žile do kraja uz naravno Nirvanu i Kurt Cobaina i repanje prerano upucanog 2PAC-a. Hvala Bogu, da je grunge mrtav, a nadam se da ni rap neće još dugo. Što bi Marvin Gaye rekao za današnji rap? Najvjerojatnije, What's Going On?