Nakon elite među sirotinju - Dokumentarni
Home      Vijesti      Dokumentarni      Nakon elite među sirotinju

Nakon elite među sirotinju

Brazilski redatelj umjesto filmova o elitnim postrojbama sada snima priče o onima s društvene margine - brazilskoj sirotinji.

s.p. 15.07.2008 0 komentara

Nakon elite među sirotinju

Jose Padilha je nakon osvajanja Zlatnog medvjeda na Berlinaleu završio u getu, među najsiromašnijima u Brazilu. Ne, nije spiskao sve svoje nagrade i naglo osiromašio, nego je odlučio vratiti se u dokumentarističke vode i prikazati život najbjednijih. Njegov dokumentarac 'Garapa' prati tri obitelji koje se svakodnevno bore da prežive, a oni su samo dio od 10 milijuna Brazilaca koji žive na rubu gladi, uglavnom podalje od uspješnih viših klasa. Ideju za snimanje filma dobio je prateći program obiteljske skrbi koji je uveo predsjednik da Silva i kasnije je kopiran u sličnim zemljama u razvoju.

No, Padilha je upoznao i one kojima se nije moglo pomoći, jedna od obitelji koju je snimao u dokumentarcu nije mogla biti uključena u program skrbi zbog nedostatka dokumentacije. Zato se Padilha angažirao i odlučio snimiti film o tome, a nakon snimanja i dalje pomagati siromašnima. Film bi trebao oslikati svjetskoj publici u kakvim uvjetima žive mnoge obitelji i mobilizirati ih da smanje siromaštvo. I sam naslov filma pokazuje kakvo je siromaštvo u Brazilu - 'garapa' je ime mješavine šećera i vode koju piju siromašna djeca koja nemaju mlijeko.

Redatelj Padilha je inače debitirao na filmu s dokumentarcem 'Bus 174', koji se bavio kaotičnom i krvavom akcijom policije koja je oslobađala oteti autobus. I u tom filmu je oslikao život sirotinje u getima i favelama, te pokazao kako ih tretiraju pravosuđe i policija. Zatim je slijedio njegov igrani film na sličnu temu, nagrađena 'Elitna postrojba' koja opet pokazuje okrutnu borbom kriminalaca i policajaca u Brazilu rastrganom nasiljem, siromaštvom, drogom i korupcijom.

No, za razliku od efektno montirane 'Elitne postrojbe', dokumentarac 'Garapa' je sniman kamerom iz ruke, u crno-bijeloj slici i bez glazbe. Redatelj je izjavio da je to zato jer je ovaj film htio napraviti čim jednostavnijim i usredotočiti se na obiteljske priče. Slika je crno-bijela jer je Padilha želio zavarati gledatelja koji bi prvo mogao pomisliti da je riječ o nekom filmu iz prošlosti, no onda slijedi strašno 'otkriće': ljudsko siromaštvo i bijeda su tu, oko nas i - sada.

Komentari

Nema komentara.