Regionalni i autobiografski ZgDox, završno izvješće

Da li zbog vikenda ili zbog toga što se dobar glas o festivalu već proširio Zagrebom, projekcije su postale tako posjećene da su neki iz publike morali i stajati u kinu, a za upad na 'Jesus Camp' trebalo se čekati pola sata i gužvati se sa stampedom gledatelja. Zato se neki počeli i zviždati kada je prije tog filma najavljena izvanredna projekcija filma 'Kolekcija br.1'('Collection no. 1') Mihaila Železnikova (koji je po programu trebao igrati par dana prije) ali nakon prvih par scena publika se oduševila. Dokumentarni film o djetinjstvu u sovjetskoj Rusiji smiješan je i dirljiv, kao i sve prave djetinje uspomene. Arhivski snimci,crteži, animacije, glazba te mnogobrojni prostori iz te epohe brzo se izmjenjuju uz naraciju bivšeg dječaka (scenarist Solmaz Gusejnova) i daju odličnu rekonstrukciju vremena. Dobra ideja bila bi i kada bi netko od naših sunarodnjaka napravio jednako efektnu priču o našoj prošlosti te umjesto filma o Lenjinovim pionirima i olimpijskoj maskoti Mišku ispričao priču o Titovim pionirima, Vučku i Zagiju.
Drugačijom vrstom uspomena bave se 'Posljednji dani pjevačice Left Eye' ('Last Days of Left Eye') Lauren Lazin. Riječ je o filmu iz produkcije VH1 tj. MTV-a a bavi se životom pjevačice Lise ‘Left Eye' Lopes iz superuspješne R&B grupe TLC. Kao i svaka rock legenda, i Lisa je imala teško djetinjstvo, probleme s ovisnošću i glazbenu karijeru koja je prerano skončala. Životne probleme pokušavala je riješiti putovanjima u Honduras na 'duhovnu obnovu' a nosila je i kameru kako bi snimila dokumentarac o svom životu. Prije nego što je završila svoj dokumentarac, poginula je u automobilskoj nesreći koju je zabilježila i kamera. Nemontirane snimke koje je Lisa snimala  redateljica Lazin uvrstila je u biografski pregled života i karijere kontroverzne pjevačice a rezultat je vrlo informativna i zanimljiva biografija.
Osim ovog dokumentarca o Lisi Lopes, MTV bi ma svom programu mogao emitirati i film Noaha Kaline koji izgleda poput nekog alternativnog videospota. Producent i skladatelj filma Carly Comando pušta klavirski instumental kao glazbenu podlogu a Noah Kalina pušta fotografije vlastitog lica koje je snimao 'Svaki dan' ('Everyday') i tako 2356 puta. Isto lice u istoj pozi, ali s različitim frizurama, različitim odjećom i različitom pozadinom daje dobru ilustraciju sazrijevanja i prolaska vremena.

U regionalnoj konkurenciji igrao je i rumunjski film 'Ljudi i psi' ('Oameni si caini'), nazvan tako po znakovitoj izjavi beskućnika da su 'ljudi postali psi a psi ljudi'. Redatelj Raymonda Nicolaua je inače studirao glazbu te je svoj film o beskućnicima u Bukureštu učinio još dojmljivijim pametnom upotrebom glazbe, iskoristio je završni song koji je skladao da emotivno ali ne i patetično zaokruži svoju priču.

'Ubil bum te!' Nikole Strašeke je nastao kao studentska vježba na Akademiji dramske umjetnosti, a redatelj je dvije godine pratio sudionike ove priče o mladima u svijetu droge, koji su u jednom trenutku odlučili opljačkati svog dilera, a zatim su stvari krenule po zlu i završile ubojstvom. Film je rađen kao paralelna priča sudionika te pljačke, dokumentarac počinje kao triler (najavna špica je pucanj u mraku), a razvija se u stilu 'život piše najbolje drame'. Znakovito za hrvatsko pravosuđe je da sudski proces traje godinama, a čak 6 godina se čeka na izdržavanje kazne, zadnji trenuci filma su oni u kojima se glavni likovi zabavljaju i provode zadnje sate slobode, ne tako spektakularno kao u filmu '25. sat', ali ipak krajnje realistično.
Drukčijom vrstom zločina bavi se dokumentarac o ratu i poraću u Bosni, ironično nazvan 'Nikad bolje'. Redateljica Ivana Milošević napravila je film kao svojevrsni (auto)portret sva tri naroda BiH. Bošnjaci se prisjećaju Srebrenice, Srbi na svom parastosu uz četničku ikonografiju obilježavaju svoje žrtve, a intervjuirani Hrvati su uglavnom zadovoljni etnički homogenom Hercegovinom te financijski isplativim Međugorjem ('Dok je Međugorja i fratara, Ivo će imat para'). Egzotičnu sliku današnje Bosne potcrtavaju i 'države' koje nastaju u Bosni, Hrvati osnivaju 'Hajdučku republiku Mijata Tomića' u kojoj se simbolički suprotstavljaju stranom protektoratu, a neki osnivaju i Republiku Titoslaviju u kojoj utopijski grade - bolju prošlost. Zaključna ironija je da redateljica, nakon što je obišla cijelu Bosnu i istražila prošlost, ali i budućnost zemlje, u završnoj sceni polaže prisegu kojom uzima češko i odriče se bosanskog državljanstva.

Još jedan film iz regionalne konkurencije bavi se autobiografskim motivima i kontroverznom poviješću bivše Jugoslavije. Beogradska redateljica Jelena Jovčić je u svojoj djetinjstvu pozirala kao model za plakat titoističkog praznika, 'Dana mladosti'. Ironija je da je njena obitelj antikomunistička, čak se i tijekom snimanja filma njen otac iskreno čudi: 'Tko će da gleda film o komunistima?' No, glavni lik i duša dokumentarca je stara partizanka Đujka, koju Jelena intervjuira i prati na njenim susretima s brojnim drugovima. Kroz priču o simpatičnoj seljanki koja je prošla pola Bosne da bi završila u Beogradu, Jelena istražuje kompleksni socijalni i klasni kontekst rata u kojem su proleterski oslobodioci (sa ili bez navodnika) oslobađali gradove i izazivali kulturni šok na obje strane. Sada, kada prorijeđena partizanska gerijatrija pjeva Titu 'Tebe voli omladina cijela' nema više razloga da se ljudi iscrpljuje u ideološkim obračunima, potrebno je samo istražiti i zabilježiti svoju i tuđu prošlost, a Jovičićka je u tome napravila dobar posao.

Šteta je samo da taj i ostale filmove iz regionalne konkurencije nije vidjelo više ljudi, bogati popratni program i jaka međunarodna konkurencija djelomično su zasjenili odlične domaće dokumentarce.