Pisma s Iwo Jime

Iwo Jima

Film Letters from Iwo Jima mi je nešto bolji od Flags of our Fathers, jer mi se čini da nema ni trenutka praznog hoda, a i nekako sam se više poistovjetio s japanskom stranom. Iako o ovoj peripetiji s zastovom u Flags of our Fathers nisam imao pojma(zanimljiva činjenica). U pismima odlično su svoje ulog odradili Kuribayashija (Ken Watanabe) i Saigo (Kazunari Ninomiya), a Clint je u oba filma dokaza da živuča legenda filma.

Realisticno

Nakon Spašavanja vojnika Ryana i Harisonovog cvijeća ovo bi bio treći po redu najrealističniji ratni film koji sam ikada vidio. U drugim filmovima i videoigrama Japanci su bili uvijek prikazivani kao bezosjećajni samoubojice, pisma ovaj film iz temelja mijenjaju ovu raširenu tezu i Clint Japose prikazuje kao ljude s osjećajima za svoju obitelj, suborce, ćast i dostojanstvo žuće su prikazani kao ljudi što su i bili. To je najveći plus ovog filma, a drugi plus je zaista realistićan prikaz bojišta pomognuto isto tako sjajnom uporabom specijalnih efekata.Pisma su isto tako puno bolja od zastava naših očeva.

Da mi Hrvati snimamo ratni film o recimo Vukovaru mislim da nebismo mogli, kao Clint, prikazati četnike kao ljude koji imaju osjećaje za čast jer ipak svi zanju da bi to bio nerealni prikaz bajke.

Prava strana ratovanja

Kao prvo, pohvalio bi ideju Eastwooda o paralelnom snimanju dva filma s istom tematikom, viđeno očima i jedne i druge strane. Također, Eastwood je više nego hrabro se odlučio prikazati Amerikancima njihove zaklete neprijatelje Japance na jedan sasvim drugačiji način, nego što su ih to Ameri do sada mogli vidjeti na filmu, kao obične ljude koji samo se žele vratiti svojim obiteljima. Prilikom opisivanja ovog filma ne moguće je da se ne spomenu i ništa lošije ''Zastave naših očeva'' gdje se govori o okrutnoj ratnoj propagandi i obmanjivanju javnosti stvaranjem ratnih heroja samo s ciljem osigranja novaca za naoružavanje, odnosno ubijanje i razaranje.
Mnogi smatraju ovaj film boljim od ''Zastava'', a smatram da je razlog tome što je ovdje radnja usko vezana uz događaje na samom otoku i različite likove koji, svaki na svoj način, ne želi ništa drugo nego samo da ostane živ. U ''Zastavama'' ratovanje i stradanja na Iwo Jimi su prikazane samo kao uzrok koji je doveo do velike ratne propagande u Americi kojoj je svrha financijski osigurati nastavak ratovanja, a Eastwood nam približava male i obične ljude koji su u cijeloj toj priči iskorišteni, a na kraju napušteni i zaboravljeni.
No da se vratim ovom filmu. Eastwood je ovdje kvalitetno i uvjerljivo prikazao Japanski način ratovanja (časna smrt, samoubilački napadi, prisilna regrutacija), a tome su pridonijeli i glavni glumci koji su odlično obavili svoj posao.
Ipak, osnova misao i poruka filma najbolje je prikazana kroz lik običnog vojnika Saiga, običnog pekara, koji je na silu završio u rovovima. Njega jedino misao na ženu i dijete drže na životu, njemu ne znači puno japanski kodeks časti i časne smrti, nego jednostavno želi ostati živ i vratiti se svojim voljenima. Upravo kroz taj lik Eastwood nam govori sve o svom viđenju ratova i njihovoj besmislenosti.
Oni koji očekuju više akcije, mogli bi ostati razočarani ovim filmom (kao i ''Zastavama''), ali radi se o filmu koji se svakako mora pogledati.

Bolje od Zastava

Odlična priča te je super kaj je na japanskom i šta je hotovo crnobijel

ratovi

evo nam jos jednog WW2 filma koji je pokusao svojim dramskim isticanje prikazat zivote kosookih ljudi kako se ubijaju. uglavnom, film je lijepo dizajniran, zanimljiva radnja i gluma me izrazito zapanjuje. ono sto filmu strasno oduzima car je ta patetika koja se poprilično često javlja u filmu te ga pretvara u dosadno trabunjanje popračeno konstantnim žaljenjem

Zbogom klisejima

Prvi put nakon mnogo godina vidjela sam RATNI FILM koji u najvecem dijelu ne robuje klisejima i zato mu dala visoku ocjenu! Clint eastwood je jos jednom u nizu svojih ostvarenja dokazao neosporivu kvalitetu svoje rezije. Jedina zamjerka filmu mi je premalo scena bitke. Mozda bi poraz Japanaca jace odjeknuo u srcu gledatelja da ga se prikazalo direktnije, a ne (vecinom) kroz razgovore japanskih vojnika. U ovom filmu osobito me se dojmio sudar stare samurajske i moderne kulture, koji je pokazao umiranje tradicionalnog nacina japanskog ratovanja gdje je samurajska cast bila iznad svega. Zalosno, ali istinito.

e braćo ovaj film je baš po mom ukusu rat,rat,rat al samo na filmu.zakon je pogledajte ga! živjeli!

Ivo Ðim

Film je bolje kvalitete, Clint se zaista potrudio i sve to stoji, ali za Boga miloga, 2 i po satno bombardiranje, ubijanje, kamikaze, ha-ca urlanje i kratke životne pričice? Ma ljudi, ne želim ja nikom ni upropastiti želje il tako nešto, ali film je stvarno za prespavat. Skoro zaboravih, ima i malo humora, he he, nisam ni ja znala do nedavno da ljudi nakon što im bomba raznese organe uspiju vrištat aaaaaaaaaa!!!!

"Sve dolazi u troje"

Tako barem kaže general Kurabayashi mladom vojniku Saigu u ovom Eastwoodovu filmu. Priča o legendarnoj bitci za mali otok Iwo Jimu prikazana očima Japanaca je novi Eastwoodov film u našim kinima i ujedno Clintov novi kandidat za Oscara. Razlog zašto sam izabrao baš ovu rečenicu za naslov recenzije je taj što sam nakon gledanja filma poprilično uvjeren da će Eastwood osvojit svoj treći zlatni kipić (ak ne kao redatelj, onda barem kao producent ako film osvoji Oscara za najbolji film)
No da se vratim na sam film. Priča je dana kroz poglede više glavnih likova. To su general Kurabayashi (odlični Ken Watanabe), poručnik Ito i mladi vojnik Saigo (Kazunari Ninomiya). Iako ima još, glavninu priče nose Kurabayashi i Saigo. Redateljski Eastwood se i dalje vodi savjetima kojemu je dao John Huston kada mu je rekao: "Svaku scenu tretiraj kao da je najvažnija scena u filmu." Tako Eastwood i radi. Bila to uvodna scena sa današnjim prikazom Iwo Jime, Scena pred bitku, sama bitka, posljednji juriš ili sam kraj sa pismima koji padaju na crni pijesak Iwo Jime, Clint daje svima do znanja da nas rat uništava i vojnici pred samu smrt shvaćaju da je jedna stvar njima svima zajednička: svi se žele vratiti kućama svojim obiteljima. Iako bi bilo najbolje gledat ovaj film kao dio veće sage u tandemu sa Zastavama naših očeva, film kao zaseban produkt pokazuje odličnu ratnu dramu i spaja ono što su donijela dva filma koja su vratila popularnost filmovima o Drugom svjetskom ratu: donosi ozbiljnost Tanke crvene linije i akciju i pouku iz Spašavanja Vojnika Ryana.
Ukratko rečeno: Clint Eastwood se vratio i mogli bi mu se ostvariti rečenica iz filma/naslova ove recenzije.

Rat

Još sam pod dojmom filma, ali neke stvari su prave dok su vruće. Film je ukratko vrhunski. Takvu antiratnu priću još nisam vidio (doživio). Dva detalja su mi posebna. Prvi: rečenica iz filma - "obitelj i domovinu volim toliko da bi za nju mogao umrijeti, a baš zbog toga ne želim umrijeti". Drugo: po završetku filma skoro svi i dalje sjede, a nakon što počinju izlaziti, baš nitko ne progovori niti riječi, svi šute i razmišljaju, nitko ništa ne komentira. Šteta što Clint ima 77 godina, trebao je ovakve filmove ranije raditi. "Djevojka od miliom dolara" je jak film, ali ovaj je definitivno jači. U "Zastavama naših očeva" ima dosta patetike i sporijeg ritma (prvi dio filma), ali "Pisma..." su nešto drugo. To su ljudi sa kojima proživljavaš sve od prve do zadnje minute filma. Ko' je imalo okusio rat znade o ćemu govorim. Rat nisu ideali, rat nije domovina, čast i slava, rat je preživljavanje za sebe i prvog pored sebe - to je ono o ćemu ovaj film govori. Besmisao rata! Hvala Clint i daj nam još mnogo ovakvih filmova.