Invictus

Nepobedivi ''the Springboks''

''Njegovom narodu je bio potreban vođa. On im je dao šampiona.'' Polazeći od ovakve premise, prekaljeni filmski vuk Clint Eastwood slika portret na filmskom platnu, jednog izuzetnog čoveka. Popularnost Nelsona Mandele širom sveta odavno je bila (i biće) inspiracija raznim umetnicima, da naprave nešto vredno, upečatljivo, grandiozno...Imajući na umu činjenicu da je život ovog čoveka već nekoliko puta ekranizovan (kroz fim, serije i sl.), Clint je rešio da napravi film zasnovan na knjizi Johna Carlina ''Playing the Enemy: Nelson Mandela and the Game that Made a Nation". Anthony Peckham je potom, za potrebe filma, adaptirao priču iz knjige i snimanje je moglo da počne. Pratimo događaje vezane s početka 90.-ih prošlog veka. Pod pritiskom međunarodne zajednice režim aparthejda u Južnoj Africi popušta i Nelson Mandela (Morgan Freeman) postaje slobodan čovek, na oduševljenje tamnoputih stanovnika ove afričke zemlje. Na demokratski sprovedenim izborima, Mandela ostvaruje ubedljivu pobedu i tako dolazi na vlast. Odatle praktično počinje prava radnja, usmerena na stanje u zemlji i na državničke veštine koje je morao upotrebiti gosn Mandela za dobrobit svoje otadžbine. Svestan da se tragovi aparthejda ne mogu izbrisati preko noći (rasna netrpeljivost i ekonomsko-socijalni status), Mandela je tražio razne načine da međusobno približi i ujedini sve građane Južne Afrike. Predstojeće Svetsko prvenstvo (1995. godine) čije domaćinstvo je dobila njegova zemlja, bila je odlična prilika za jačanje države, kako na unutrašnjem, tako i na spoljno političkom nivou. Mandela stupa u kontakt sa kapitenom ragbi reprezentacije J. Afrike, François Pienaarom (Matt Damon) i pronalazi sa njim zajednički jezik. Skromnost i jednostavnost državnika, posvećenog prosperitetu svoje zemlje poslužila je kao inspiracija Pienaaru i njegovim reprezentativnim drugovima da se od jedne gubitničke ekipe uzdignu do pravih šampiona. Odlazak ekipe na ostrvo Robben, gde je godinama (tačnije 27) robijao Mandela, predstavlja možda ključni faktor u postizanju sportskog cilja, a zahvaljujući univerzalnom jeziku sporta i ujedinjenju nacije, stvaranju zajedništva. Scena kada François ulazi u ćeliju i utvrdi da je po širini ćelija otprilike široka koliko i raspon njegovih ruku, jeste zaista nešto fascinantno. Takođe spisi iz zatvora koje je Mandela dao kapitenu da ih pročita (poema na latinskom), jesu izvor ogromne inspiracije celoj ekipi da pobedi sve rivale, uključujući i New Zealand predvođen tada najboljim igračem (Jonah Lomu), u pravoj epskoj utakmici (koja je u samom filmu opisana kroz nekih pola sata). U film je uloženo respektabilnih $60,000,000, a ostvarena je zarada, samo u prvoj nedelji prikazivanja u USA od nešto preko $8,500,000 (u periodu uoči katoličkog Božića). Lokacije na kojima je snimano su: Cape Town, Johannesburg i Robben Island. Time je postignuta autentičnost prikaza važnih istorijskih događaja za narod Južne Afrike (neke scene snimljene su u okolini Mandeline prave rezidencije u Johannesburgu). Clint Eastwood je i sa ovim ostvarenjem zadržao visoke standarde, a u prilog tome jeste i činjenica da su dva glavna lika nominovani za mnoge nagrade, uključujući i Oskara. Brilijantno u svakom pogledu: od glumačke postave, upotrebe specijalnih efekata (npr. od 2000 statista na stadionu, napravljeno je kao da ih je 62000), jake priče i konačno jasne poruke upućene gledaocima, o tome da je sport zaista nešto plemenito i da može biti iskorišćen u svrhu ostvarivanja viših društvenih ciljeva. Ocena je naravno za čistu desetku, pardon za čistu peticu!

Dobar!

Dobar, pozitivan, inspirativan film, vrlo emotivan...svakako pogledati!
I da, kada se radi o filmovim pa istinitom događaju nema govora o predvidljivosti...ili se nešto dogodilo ili nije. Upravo jer se radi o takvoj vrsti filma, a nisam prije bio upoznat s tematikom, neizvijesnost do kraja je bila znatno veća nego što bi bio slučaj da se radi o filmu izmišljene tematike...u tom slučaju bio bih potpuno siguran u happy end.

solidno ali predvidljivo

Imajući u vidu da iza kamere stoji holivudska ikona Clint Eastwood i da iznimno cijenim njegove prošle radove očekivaja su bila i više nego velika. K tome da se nadoda da je glavna uloga Morgan Freeman i kao podrška provjereni Matt damon. Ovo je kako je poznato, biografska drama o Nelsonu Mandeli kojeg je savršeno utjelovio Morgan Freeman u svojoj tipičnoj i već viđenoj ulozi autoritativnog državnika. Cijeli film je na leđima Freemana i lako je zamisliti da bi bez njega ovaj film mogao biti promašaj, ipak kad se udruže Clint i Freeman rezultat na kraju ispada sasvim solidan iako ne fascinantan. Ovo je priča o posrnulom rgbijaškom klubu kojem Freeman tj. Mandela pokušava vratiti ponos. Naravno, odmah se tu očekiva trijumf kluba na kraju u kojem Freeman ispada nacionalni heroj, i gle čud, zbilja se tako i dogodi. Mislim, radi se o već viđenoj sportskoj drami koja ne donosi ništa novo i koju od promašaja izvlače sigurna Clintova režija i maestralna uloga Freemana. Ono što filmu fali je bogatija sadržajnost što se može ozbiljno zamjeriti budući da film traje preko dva sata. Mnogi su se požalili na nedostatak nekih događaja koji su se dogodili u povijesnom kontekstu, ali Clint se drži samo jedne stvari a to je pokušaj predsjednika da ragbi klub odvede na pobjedničko prijestolje olimpijskih igara i tako zatvori usta sarkastičnim medijima i TV voditeljima koje kako film odmiče sve više omalovažaju klub. U priči su i Freemanovi tjelohranitelji i tu se stvara napetost o mogučem napadu ali naravno ništa od toga, Clint strogo izjegava akciju i adrenalin. Predvidljivo ali solidno ostvarenje koje će pronaći svoju publiku. 7/10

Inspirativno!

Ovo je još jedan od onih filmova koji gledatelja mogu napuniti dobrom dozom pozitivne energije i koji ga pomalo navedu na razmišljanje o istinskim ljudskim vrijednostima koje se kriju iza raznih sveprisutnih formi. Dobri stari Clint je opet pokazao kako unatoč godinama zna praviti kvalitetne i "snažne" filmove (postoji mali osjećaj sličnosti s 1 milion $ baby) koji nikoga neće ostaviti ravnodušnim. Ljudska priča o vjeri u dobro koja postaje realnost,Morgan Freeman jedini kojega mogu zamisliti kao Mandelu i kao i uvijek-odličan. Pogledati!

Solidan biografski film

Budući da se radi o biografskom filmu moram reći da je jako dobro urađen. Čak se nešto i da naučiti o Nelsonu Mandeli, barem ja jesam.
Oni koji traže neki amerčki akcijski film sa letećim zapaljenim autima i zakrivljenim metcima, neka samo produže, jer u ovome toga nema, kao ni u stvarnom životu. Ali da ne bude sve šturo, ima sporta, točnije ragbija i scene prikazane na terenu su više nego autentične. Osjeti se svaki udarac i pad.
Glavni glumac, svima nama dobro poznat, Morgan Freeman je svoj posao odradio oodlično. Čak je i potrebni naglasak skoro pa savršeno skinuo. I dobra stvar, koja se meni sviđa, jeste da su glumci većinom nepoznati i da su svi autentično prikazani. Po njihovom naglasku dok pričaju engleski se osjeti da im to nije maternji, i osjeti se taj afrički akcent koji dosta doprinosi realnosti scene.
Jedino što mogu zamjeriti jeste da Matt Damon mi baš i ne zvuči kao da je dovoljno dugo vježbao izgovor, ali opet.. nije ni to strašno.

Ipak je ovo još jedan film Clint Eastwooda i kao i svi do sad je odličan. Svakako preporučam ukoliko ste raspoloženi za jedan opušten(više manje) i kvalitetan film.