Skriveno

Glavni lik filma je Georges (Daniel Auteuil – ‘Kraljica Margot’) koji živi uređenim životom srednje klase. Vodi televizijsku emisiju o književnosti i zajedno sa suprugom Anne (Juliette Binoche – ‘Čokolada’) brine o odgoju sina Pierrota (Lester Makedonsky) koji ulazi u pubertet. Najednom, obitelj počinje dobivati zagonetne pošiljke s videokasetom anonimnog pošiljatelja. Vrpca ne prikazuje ništa osim snimaka njihovog doma, ali pomisao da ih netko motri i snima uznemiruje Georgesa i Anne. Nervoza i paranoja uvlače se u njihov život, a djetinjasti crteži koje primaju zajedno s videokasetom navode Georgesa da počne preispitivati svoje djetinjstvo, tražeći zagonetnog počinitelja. Upravo kada počinje sumnjati na jednu osobu iz svoje daleke prošlosti, nestaje mu sin…

Kritičar 'Beyond Hollywooda' James Mudge proglasio je 'Skriveno' '...tipičnim art filmom kojemu se lako diviti, ali je teško uživati u njemu..'. Iako priznaje intrigantan zaplet filma, odličnu glumu i redateljevo suptilno građenje napetosti, zamjera filmu da nauštrb priče i raspleta više inzistira na enigmatičnosti i simbolici. No, kritičar Roger Ebert primjećuje da bi upravo potpuno rasvjetljavanje cijele priče iznevjerilo film koji se temelji na dočaravanju tajanstvenosti, paranoje i nelagode.

Kao i inače, redatelj Haneke odbija tumačiti film i ostavlja gledateljima da sami otkriju istinu koja uvijek barem djelomice ostaje – skrivena. Poznato je barem to da je inspiracija za priču filma došla nakon gledanja dokumentarca o zločinima nad alžirskim emigrantima u Parizu 1961., koji su ostali skriveni francuskoj javnosti. Tako je i priča filma vezana i uz sudbinu alžirskih doseljenika i njihove djece te se film dotiče i pitanja odgovornosti, krivnje i rasizma a ambiciozniji kritičari iščitali su i poruke vezane uz Irak i ‘rat protiv terorizma’. Haneke je prema vlastitim riječima ipak više zainteresiran za klasnu analizu tj. za kritiku privilegirane srednje klase.

Druga tipično hanekeovska preokupacija je kritika medija. Cijeli film je rađen isprepletanjem snimki rađenih skrivenom kamerom s ‘normalnim’ snimkama, tako da ni gledatelj ne može odmah razlučiti što je ‘objektivan’ prikaz likova, a što prikaz voajerove perspektive. Spori, dugi kadrovi snimljeni skrivenom kamerom koja prikazuju ljudsku intimu stavljaju gledatelje u neugodan položaj voajera. a to je upravo ono što možemo primjetiti i u ostalim Hanekeovim filmovima. Prisutne su i uobičajene šokantne scene nasilja, a žrtve su ovaj put i ljudi i životinje. Osim toga, Haneke je snimio film bez dramatične glazbe i uočljive montaže, ostavljajući glumcima puno prostora za interpretacije likova. To je i upalilo te je osvojio nagradu u Cannesu, odnosno Haneke je proglašen za najboljeg redatelja.

Status europskog art hita potvrdio je na Europskim filmskim nagradama gdje je osvojio šest nagrada, uključujući i one za film, režiju i glavnog glumca. Osim nagrađenog Auteuila kao suzdržanog Georgesa koji skriva svoje osjećaje, pohvaljena je i Juliette Binoche kao njegova supruga koja se polagano lomi pod pritiskom nepoznate prijetnje.