Skriveno
Blitz film i video
Režija: Michael Haneke
Scenario: Michael Haneke
Producent/i: Margaret Menegoz, Veit Heiduschka
Zemlja: Francuska, Austrija, Njemačka, Italija
Linkovi:
službeni site
imdb
Uznemirujući triler o obitelji koju netko skriveno promatra. Europski hit Michaela Hanekea nabacio je dašak dobrodošle stare filmske polemike. Pogledajte zašto...
Glavni lik filma je Georges (Daniel Auteuil – ‘Kraljica Margot’) koji živi uređenim životom srednje klase. Vodi televizijsku emisiju o književnosti i zajedno sa suprugom Anne (Juliette Binoche – ‘Čokolada’) brine o odgoju sina Pierrota (Lester Makedonsky) koji ulazi u pubertet. Najednom, obitelj počinje dobivati zagonetne pošiljke s videokasetom anonimnog pošiljatelja. Vrpca ne prikazuje ništa osim snimaka njihovog doma, ali pomisao da ih netko motri i snima uznemiruje Georgesa i Anne. Nervoza i paranoja uvlače se u njihov život, a djetinjasti crteži koje primaju zajedno s videokasetom navode Georgesa da počne preispitivati svoje djetinjstvo, tražeći zagonetnog počinitelja. Upravo kada počinje sumnjati na jednu osobu iz svoje daleke prošlosti, nestaje mu sin…
Kritičar 'Beyond Hollywooda' James Mudge proglasio je 'Skriveno' '...tipičnim art filmom kojemu se lako diviti, ali je teško uživati u njemu..'. Iako priznaje intrigantan zaplet filma, odličnu glumu i redateljevo suptilno građenje napetosti, zamjera filmu da nauštrb priče i raspleta više inzistira na enigmatičnosti i simbolici. No, kritičar Roger Ebert primjećuje da bi upravo potpuno rasvjetljavanje cijele priče iznevjerilo film koji se temelji na dočaravanju tajanstvenosti, paranoje i nelagode.
Kao i inače, redatelj Haneke odbija tumačiti film i ostavlja gledateljima da sami otkriju istinu koja uvijek barem djelomice ostaje – skrivena. Poznato je barem to da je inspiracija za priču filma došla nakon gledanja dokumentarca o zločinima nad alžirskim emigrantima u Parizu 1961., koji su ostali skriveni francuskoj javnosti. Tako je i priča filma vezana i uz sudbinu alžirskih doseljenika i njihove djece te se film dotiče i pitanja odgovornosti, krivnje i rasizma a ambiciozniji kritičari iščitali su i poruke vezane uz Irak i ‘rat protiv terorizma’. Haneke je prema vlastitim riječima ipak više zainteresiran za klasnu analizu tj. za kritiku privilegirane srednje klase.
Druga tipično hanekeovska preokupacija je kritika medija. Cijeli film je rađen isprepletanjem snimki rađenih skrivenom kamerom s ‘normalnim’ snimkama, tako da ni gledatelj ne može odmah razlučiti što je ‘objektivan’ prikaz likova, a što prikaz voajerove perspektive. Spori, dugi kadrovi snimljeni skrivenom kamerom koja prikazuju ljudsku intimu stavljaju gledatelje u neugodan položaj voajera. a to je upravo ono što možemo primjetiti i u ostalim Hanekeovim filmovima. Prisutne su i uobičajene šokantne scene nasilja, a žrtve su ovaj put i ljudi i životinje. Osim toga, Haneke je snimio film bez dramatične glazbe i uočljive montaže, ostavljajući glumcima puno prostora za interpretacije likova. To je i upalilo te je osvojio nagradu u Cannesu, odnosno Haneke je proglašen za najboljeg redatelja.
Status europskog art hita potvrdio je na Europskim filmskim nagradama gdje je osvojio šest nagrada, uključujući i one za film, režiju i glavnog glumca. Osim nagrađenog Auteuila kao suzdržanog Georgesa koji skriva svoje osjećaje, pohvaljena je i Juliette Binoche kao njegova supruga koja se polagano lomi pod pritiskom nepoznate prijetnje.
Moraš biti prijavljen/a!
kvazi art
prestrašno prepretenciozno forsiranje napetosti koja radi predugog zamrznutog kadra postaje kontraproduktivna, počinje stvarno ići na jetra. kad mediokrit pomisli da je avangarda, svašta se izrodit može.
Umjetnost filma
Svatko tko voli film kao umjetničko djelo,a ne kao plitku,dokoličarsku zabavu,u kojoj je sve servirano i kristalno jasno,trebao bi pogledati ovaj fantastični uradak.
Ovaj film je odličan primjerak art trilera koji svojom slojevitošću pruža gledatelju neizmjerne mogućnosti analize i višesatnih seciranja, te pokušaja interpretacije redateljeve volje.
Uglednog TV voditelja,njegovu ženu i maloljetnog sina netko uznemirava šaljući im naizgled bezazlene video snimke i uznemiravajuće crteže.Snimke dovode do srednjovječnog Alžirca,u mladosti šikaniranog od gl.lika i njegove obitelji,te alžirčeva sina s također izraženim motivima za osvetu.
Odlično uklopivši filmsku i voajerovu kameru redatelj(Haneke)stvara osjećaj tjeskobe i neizvjesnosti,klaustrofobije i nemoći.Uz par brutalnih scena autodestrukcije i nasilja prema životinjama,redatelj nas kulminirajućim psihološkim pritiskom dovodi do kraja,ne dajući nam rješenje slučaja.
Na vrlo suptilan način Haneke osuđuje francusko društvo kao rasističko i šovinističko i nameće krivnju za stanje alžirskih doseljenika koji nikada nisu u potpunosti integrirani.Mikrosvijet glavnog junaka(važno je to što je on predstavnik medija) prebacuje u šire društvene okvire želeći prekinuti šutnju i okretanje glave od problema.
Ne treba razbijati glavu tko je tajanstveni snimatelj.To uopće nije važno.Ta kamera može predstavljati društvenu savjest koja ulazi u dubinu problema i na "bigbraderovski" način nas pretvara u pasionirane voajere.
Tek nakon drugog gledanja primjetio sam mogućnost iskupljenja(obratite pažnju na prijateljski susret dvojice sinova na školskim stepenicama)kroz novu generaciju Francuza koja je tolerantna,neopterećena prošlošću i rasno nepristrana.
napetost uzrokovana ničime
cijeli film iznimno je originalan, atmosfera je konstantno napeta iako se u cijelom filmu zapravo javlja samo jedna intenzivnija scena. majstorski režirano, dugi pažljivo birani kadrovi i bizaran scenarij čine ovaj film posve novim filmskim iskustvom.
detaljne karakterizacije likova i istovremeno potpuni izostanak nekih informacija koje gledatelj očekuje da bi stvorio stav o likovima i radnji. zbunjujuć film u kojem efekt očuđenja doseže vrhunac. jednostavno - umjetnost u svojem najimpresivnijem vidu.
svakako pogledati, čak i ako nemate afiniteta prema filmovima koji iziskuju psihoanalitičke interpretacije. ovaj bi film mogao postati neupitna natuknica u filmskim enciklopedijama.
Tko se nije skrio?
Bilo bi zanimljivo izbrojati posjetitelje nakon što prestane Haneke čarolija nepokretnih slika,
Naime radi se o znalački režiranoj audiciji za strpljive, koja preispituje sukobe između mjesta koje kao ljudi zauzimamo i obećane zemlje o kojoj kao djeca sanjamo, ne zaboravljajući da postoje i oni koji nemaju priliku sanjati, jer pokušavaju preživjeti.
Kultura promatranja, privid i gubitak vrijednosti, dostupnost odgovora, nepokretnost osjetila,
komunikacija, digitalizacija, šteta je trošiti zareze.
Glumci poput prijatelja na koje smo zaboravili, slika lišena izvještačene obojanosti, zvuk na koji nismo pripremljeni i dovoljno prostora ispred i iza kazališnih zavjesa.
Film je to o kojem vrijedi pričati, propovijed kojoj nije namjera uznemiriti.
Na pravom mjestu i u pravo vrijeme.
Svakodnevnosti prestaje biti plod našeg djelovanja, što nam ne daje pravo odustajanja.
Vrata kao mogućnost pomirenja ostaju na trenutak zatvorena, skrivajući zločine iz prošlosti.
Igra svjetlosti i tmine, javnosti i intime, dječji crteži podvučeni bojom krvi kao podsjetnikom na prve susrete sa strahovima životne prolaznosti i emocionalne nestabilnosti.
Krug nerazumijevanja zatvara se pred ustanovama koje će djecu budućnosti naučiti,
životu u svijetu boja i različitosti, kulturi unutrašnjeg pomirenja s iščezlim i postojećim.