RFP: Metafilmske upute

Ono s čim imaju veze jest da upućuju na medij i njegovu prirodu. Drugim riječima, kad sljedeći put čujete nekog pametnjakovića (a možda sad vi budete taj pametnjaković?) kako za vrijeme filma priča o metafilmskim uputama, znat ćete da misli na one komponente filma koje upozoravaju gledatelja na njegov poseban doživljajni manir — viču 'Ovo je film, ovo nije stvarnost, ovo je posebna vrsta medija!'.

Kad bi pobrojali takve signale, mogli bismo navesti sljedeće tipove:

1. Kronografski signali
Najavna i odjavna špica filma ili vidljivo obilježavanje početka i kraja.

2. Proksemički signali
Razgraničenje područja filmske slike od nefilmskog okoliša (kino dvorana); jedna takva zadanost je okvir.

3. Teksturalni signali
Tvarne značajke medija koje su važne kod doživljaja gledanja filma, primjerice razlika u strukturi proicirane filmske slike i strukture filmskog platna na koje se projicira.

4. Strukturalni ili metadiskurzni signali
Način strukturiranja filmskog djela ovisno o onome što se gledatelju želi poručiti. Osnovne takve strategije su uvođenje i izvođenje iz filmske scene (jasno naglašavanje kad počinje, a kad završava), jasne montažne spone, naglašavanje posebno važnih mjesta u filmu, njihovo komentiranje ili tumačenje… Uobičajeni postupci tih načela su stilizacije i stilske figure, popratna glazba, inserti, međunaslovi, govorna naracija i sl.
Ovim vidom filma se bavi filmska retorika.

Uz navedene signale koji su sastavnim dijelom svakog filma, postoje još tzv. kontekstualni signali. Oni se tiču prijema filma i njegove pozicije u ukupnom svijetu proizvodnje, distribucije i kritike; primjerice kad vaš mili portal objavljuje najave, fotografije i kritike za neki film.