RFP: Filmski rodovi

Filmska teorija razlikuje više rodnih podjela koje su postale predmetom filmoloških rasprava. Navest ću jednu od standardnijih koja sadrži šest tipova s pretpostavkom da se svaki film može podvesti pod jedan od navedenih tipova.

Igrani film — uobičajene narativne strukture kanaliziranja zamišljenog svijeta; scenaristički predložak, scenografske pripreme, glumačka prisutnost, autorska nužnost i konvencija posredovane ideologije. Često je teško utvrdiva diferencijalna granica između igranog i dokumentarnog filma: J.- L. Godard napominje ideal po kojem 'svaki genijalni igrani film teži da se pretvori u dokumentarni, a svaki genijalni dokumentarni film u igrani'. Igrani film temelj je filmske industrije i njegova kulturno dominantna vrsta. Vrste igranog roda nazivaju se žanrovi.

Dokumentarni film — težnja za cjelovitom reprodukcijom zbilje putem korištenja slikovnih, zvučnih i snimateljskih mogućnosti filma. Kao razlika igranom nameće se cilj prikazivanja zbiljskih, istinitih zbivanja, pa je tako imperativ istinitosti jedan od bitnijih elemenata vrednovanja dokumentarnog filma.

Prvi snimljeni filmovi bili su upravo dokumentarni (Lumiereovi snimatelji snimali su zatečene prizore na ulici). Također, nekoliko je vrsta ovog roda: narativni, rekonstruktivni, poetski, anketni – ispovjedni (tzv. film istine), direktni film (tehnika skrivene kamere). Od 1960-ih televizija preuzima vodstvo snimanja i prikazivanja dokumentarnih filmova. 

Obrazovni film — namjena je širenje i stjecanje konkretnih, standardiziranih znanja za ciljanu publiku (podvrsta je namjenskog filma koji nije rod, već nadvrsta). Pojmovno i opisno izlaganje s mjestimičnim poetsko-narativnim strukturama u svrhu stjecanja popularnosti.
Namjenske podvrste su: nastavni film – uporaba u nastavom procesu u skladu s nastavnim programom; opće-obrazovni film – namijenjen otvorenom obrazovanju bilo koje zainteresirane skupine; instruktivni film – demonstracijom i uputama podučava gledatelja kako nešto uraditi; znanstveno-popularni film – prenosi znanstvene spoznaje široj publici na njoj pristupačan način.

Propagandni film — također podvrsta namjenskog filma. Cilj mu je utjecanje na ponašanje ljudi u izbornim životnim prilikama; pod ovaj rod spadaju reklamni film, propagandni dokumentarni i promotivni film.

Animirani film — prizorno kretanje se uvjetuje i postiže animacijom; prizor se ne snima u pokretu, već se pokret dobiva pojedinačnim snimanjem posebno pripremljenih faznih promjena statične situacije (iznimka je piksilacija). Animirati se mogu živi ljudi i predmeti (živa animacija i animacija predmeta), posebni modeli (lutkarski film, animacija gline, plastelina i sl.), crtež i slika (crtani film), te kompjuterski programirani prizori (kompjutorska animacija). Razlikuju se klasična i modernistička (umjetnička) animacija.

Eksperimentalni film — eksperimentiranje s postupcima, tehnikama i učincima pojedinih filmskih elemenata koji se koriste na nekonvencionalan način, odnosno modus koji ne prevladava u filmskom oblikovanju. Cilj je pronalaženje i razvijanje nepoznatih i zapostavljenih filmskih potencijala. Naziva se još i avangardnim/alternativnim filmom, a podvrste su mu apstraktni, nadrealistički, strukturalni i konceptualni film. Varijanta 1970-ih uvjetovana pojavom videa, bila je tzv. videoart.  

Izvori i rodna podjela korišteni iz teorije H. Turkovića.
Naslovna fotka - She Done Him Wrong, igrani film