Balkanska priča o uspjehu

Amerikanci imaju velike budžete i velike zvijezde, zapadni Europljani veliku tradiciju i velike jezike, a Rumunji veliku prošlost i velike tragedije. Rumunjski film osvaja svijet i to ne kopiranjem drugih, nego vlastitim pričama koje ne uzdižu nacionalne mitove, nego se kritički odnose i prema velikim povijesnim događajima poput rušenja Causescua.

'Svi filmski mediji bruje o 'rumunjskom novom valu' koji je zapravo počeo u - Cannesu. Film 'Smrt gospodina Lazarescua' (2005.) Christija Puiua dobio je posebnu nagradu Un certain regard, a to je nezasluženo skrenulo pozornost na hrvatski film - jedan britanski časopis, nenaviknut na istočnoeuropska imena, prekrstio je film u hrvatski. Slijedila su i ostala priznanja, među kojima i nagrada u Motovunu. Zatim je komedija o godišnjici i preispitivanju Rumunjske revolucije, '12:08 istočno od Bukurešta' Corneliua Porumboiua, osvojila Zlatnu kameru u Cannesu 2006., a najnoviji festivalski hit je dobitnik Zlatne palme '4 mjeseca, 3 tjedna i 2 dana' Cristiana Mungiua, koji obrađuje temu ilegalnih pobačaja u Rumunjskoj za vrijeme Causescua.

'
'Smrt gospodina Lazarescua', r: Cristi Puiu, trailer

Aktualni Zagreb film festival predstavit će Mungiuov film, kao i još jednog laureata iz Cannesa - 'California Dreamin' Cristiana Nemescua. On je nagrađen posmrtno, za film koji faktički nije dovršen. Rumunji su već brali nagrade na ZFF-u, '12:08 istočno od Bukurešta' lani je dobio specijalno priznanje žirija, a Nemescu je nagrađen na ZFF-u za kratki film, 'Marilena from P7'.

Uspjeh rumunjskih filmova došao je iznenadno, baš kao i Rumunjska revolucija 1989. Prije toga Rumunjska je imala samo državni filmski studio koji je štancao propagandu bez ikakve veze sa stvarnošću. Svu predratnu filmsku infrastrukturu i kreativne potencijale uništila je komunistička strahovlada. Bez jake filmske tradicije, kakvu primjerice imaju Poljaci, Rumunji su praktički počinjali iz nule. za to su bili presudni autori, a ne organizirani sustav. Rumunjski film ne ovisi o državnoj potpori (poput našeg), a film koji je bio prekretnica, 'Smrt gospodina Lazarescua', nije ni dobio pomoć iz državnog filmskog fonda!

Nedostatak sredstava vjerojatno je zaslužan za duge, statične kadrove i naturalistički pristup koji karakteriziraju rumunjske filmove. No, upravo nekomercijalna usmjerenost čini njihove filmove tako artistički uspješnim. Izbjegava se jeftino politiziranje, a najbitnije su osobne ljudske priče. Velika važnost polaže se na likove i glumce, što nije teško u zemlji koja ima veliku kazališnu tradiciju. Redatelj Mungiu poriče da postoji jedinstveni stil ili škola rumunjskih autora, izjavljuje samo kako je njegova estetika  'izbjegavanje spektakularnog' i 'jednostavan i iskren prikaz', koji mnogi uspoređuju s radovima Kena Loacha.  

U zemlji je vrlo mali broj kina i film ne može živjeti od domaće publike, što ga čini okrenutim okrenutim europskim fondovima, festivalima i stranoj art-publici. Naravno, pitanje je koliko će ovaj uspješni trend trajati, neće li europski i američki filmski producenti jednostavno kupiti perspektivne autore i odvesti ih u inozemstvo, izvan matične kulture? Nadamo se da neće, a ulazak u Europsku uniju i vjerojatni gospodarski razvoj će valjda utjecati i na veći broj kina u Rumunjskoj, jer bez toga će i 'rumunjski novi val' biti samo prolazni trend.