Ninja kornjače

Kad su znakovite 1984. Kevin Eastman i Peter Laird u zafrkanciji nacrtali i potom koristeći novac od povrata poreza kao samizdat objavili crno-bijelu strip parodiju na tada dva najpopularnija crtana serijala Marvelove ‘The New Mutants’ i Frank Millerova ‘Daredevila’, nisu mogli ni sanjati da će ih ista učiniti miljunašima. No, svim pravilima uprkos, četiri mutirane kornjače, ili u izvorniku "Teenage Mutant Ninja Turtles", uskoro su postale jedna od najprofitabilnijih showbiz franšiza, čije carstvo uključuje stripove, crtani serijal, dugometražne filmove i nevjerojatnu količinu popratne robe ili kako se to lijepo kaže – merchandisinga.

Ni 23 godine kasnije interes za TMNT ne jenjava, pa nam u kina stiže njihova četvrta cjelovečernja avantura, ujedno i prva proizvedena metodom CGI animacije.

No, suprotno očekivanjima, njezini se autori nisu odlučili za prepričavanje temeljnih postavki serijala, već su nastojali nastaviti narativni niz postavljen u prva tri filma. Stoga da vas na brzinu uputimo: 4 obične kornjače u prometnoj nesreći bivaju zalivene mutagenom tekućinom od koje poprimaju izvjesne ljudske karakteristike, razvijaju neopisivu privrženost pizzama i sklonost zbijanju šala i pošalica. Osim njih, mutagenom biva zaliven i Splinter, nekoć štakor u vlasništvu ninjutsu stručnjaka po imenu Hamato Yoshi, a čiju je smrt skrivio izvjesni super-zločinac imenom Shredder.. I dok kod kornjača mutacija uz sve navedeno razvije i potrebu za djeljenjem pravde, od Splitera će napraviti vrhunskog učitelja borilačkih vještina koji će pak posvojiti kornjače i imenovati ih po čuvenim renesansnim umjetnicima: Leonardo, Donatello, Raphael i Michelangelo. Zajedno će se uputiti u borbu protiv rečenog Shreddera i inih zločinaca, a putem zbijati šale i konzumirati nevjerojatne količine junk-fooda.

No, na putu do četvrtog cjelovečernjeg filma, Shredder umire, a nova prijetnja New yorku, njegovoj kanalizaciji u kojoj naši junaci obitavaju, ali i cijelom čovječanstvu, kako će gledatelja uputiti narator i prvi u nizu zvijezda čijim je glasovima  začinjen film - Laurence Fishburne – utjelovljena je u 13 čudovišta koje je okupio li industrijalac Max Winters (Patrick Stewart). No, veću opasnost od njih predstavlja činjenica da su se TNMT međusobno udaljile i otuđile pa  njihov sensei Splinter ima pune ruke posla pokušavajući obitelj održati na okupu, a kamo li je motivirati za borbu protiv Zla. No, uz pomoć starih prijatelja - bivše novinarke, a sad arheologinje  April O'Neil (s glasom Sarah Michelle Gellar) i Casey Jonesa (Chris Evans), možda ipak ima nade za spas kako čovječanstva tako i TNMT teama…

Film proizveden u rekordnih 28 mjeseci zahvaljujući vrijednim hong-kongškim studijima, četrnaest godina nakon prethodne dugometražne avanture, impresionirao je kritičare kvalitetom animacije, ali ipak ne u svim njezinim segmentima. Najviše je pritužbi na 'plastičnost' glavnih junaka, a otprilike iste primjedbe zaradila je i sama priča.

Primjedbe uglavnom konstatiraju da će film loše proći kod izvornih fanova serijala, a tržišni mu uspjeh predviđaju među mlađom, tek 'inficiranom' publikom, kao i među poštovateljima rada japanskog glumca najpoznatijeg kao Mako, a kojemu je sinhroniziranje glasa sensei Spliteru bio posljednja uloga prije smrti.

Mako, koji je davne 1967. bio nomiran za Oscara zahvaljujući sporednoj ulozi u 'The Sand Pebbles', te potom zablistao na Broadwayu, većinu je karijere proveo surađujući s Chuckom Norrisom, da bi preminuo samo dan nakon što je službeno objavljeno da je baš dao glas Splitenteru u TNMT.

Na radost producenata, u tom je trenutku već snimio većinu materijala za film koji je na RottenTomattoes zaradio razočaravajućih 18%, kritičar Hollywood Reportera ocjenio je da je jedina svrha filma da na životu održi prodaju silnih suvenira, dok je njegov kolega iz Varietya primjetio kako serijal koji je dokazao da klinci savršeno shvaćaju 'odrasli' humor, nikad nije bio plići… No, što god oni pričali, sva je prilika da vam,, imate li u kući muško koje još nije zagazilo u pubertet, TNMT ne ginu…