Terminal

Imigrant Viktor Navorski (Tom Hanks), bježeći iz svoje ratom opustošene istočnoeuropske državice, stiže na američki aerodrom. Tamo saznaje da je za vrijeme leta njegova država kapitulirala i više ne postoji, što bi značilo da njegova putovnica i svi potrebni papiri nisu više važeći. Kako se ne može vratiti nazad, a ne može kročiti niti na američko tlo, Navorski započinje svoj život na aerodromskom terminalu.

Tamo susreće cijelu lepezu likova, poput Dixona, strogog šefa osiguranja koji ga baš i ne podnosi, te prekrasnu stjuardesu Ameliju (Catherine Zeta-Jones). Steven Spielberg i Tom Hanks očito jako vole raditi zajedno ('Spašavanje vojnika Ryana', 'Ulovi me ako možeš'..), a što je najvažnije, rezultati tih suradnji do sada su bili solidni i kvalitetni.

Ovaj put odlučili su obraditi istinitu priču Merhana Karimija Nasserija, iranskog izbjeglice koji je sticajem okolnosti ostao 'zatočen' na francuskom aerodromu 1988. U Francuskoj je 1994. već snimljen film s tom temom ('Tombes du Ciel'), a Nasserijevu priču možete podrobnije proučiti i na snopes.com.

Terminal se reklamira kao životna priča koja govori o usamljenosti unatoč tome što te okružuje tisuće ljudi svakoga dana, govori o slobodi i zarobljeništvu (zaštitar Dixon jednako je zatočenik toga mjesta kao i Navorski). Radnja ovdje nije na prvom mjestu. Humor u filmu pretendira na stil onog Chaplinovog ili Keatonovog - savršena mješavina smijeha i tuge. A za spomenuti je i impresivna scenografija: večina je filma snimana na za tu priliku izgrađenom golemom aerodromskom setu na kojem su se veliki brandovi takmičili tko će napraviti veću i vjerniju repliku svojih butiga sa što većim i vidljivijim logom koji fleša u filmske kamere, kino platna, tv ekrane.... i naše novčanike.

Hvaljena je i kamera velikog Janusza Kaminskog, te muzika poznatog filmskog kompozitora Johna Williamsa. No usprkos ovim individualnim pohvalama, čini se da je film zakazao tamo gdje je najmanje smio - kod glavnog glumca i redatelja pa se nakon premijere, i američke i europske, moglo čuti kako je ovo najgora suradnja dua Hanks/Spielberg do sada. Što vi mislite?