Začepi i pjevaj

'Pričajte u svoja četiri zida, šapućite ili derite se, uostalom kako vam volja, no ne izlazite u javnost.' Ovo bi ukratko bila poruka ovog dokumentarca koji baš poput Mooreovog 'Fahrenheita 9/11' propitkuje američku političku javnost i količinu njezine moći da ušutka sve 'nevjerne'. Radi se o konkretnom primjeru američkog country banda Dixie Chicks čija se frontmenica usudila, osokoljena valjda popularnom slobodom govora zagarantiranom joj u ustavu, javno kritizirati američkog predsjednika Busha. Posljedice su bile nevjerovatne, medijski linč dotad najprodavanije američke ženske grupe potpuno kontradiktoran pravima jamčenima u ustavu.

Sve je počelo kada se 2003. u Londonu, za svjetske turneje, pjevačica Natalie Maines obratila publici: 'Samo da znate, mi se sramimo što je predsjednik Sjedinjenih Država iz Teksasa.' Britanska publika pozdravila je ovacijama tu antibushevsku i antiratnu poruku pjevačice, kojom se željela distancirati od predsjednika koji je ulazio u rat u Iraku, ali i u konflikt s cijelom svjetskom javnošću, baš kao da je tipični agresivni i netolerantni Južnjak.

Reakcije u Americi bile su bijesne, fanovi su pozivani na javno uništavanje njihovih CD-a buldožderima, neke radio postaje prestale su im emitirati pjesme, a djevojke i njihove obitelji su počele dobivati prijeteće i uvredljive poruke. Ostale članice grupe, Martie Maguire i Emily Robison, podržale su Natalie i uskoro su sve tri djevojke pozirale nage za naslovnicu magazina Entertainment Weekly, pokrivene samo s tetovažama poruka koje primaju poput 'Sadamovi anđeli' ili 'izdajice', ali i s ispisanim sloganima kao što je 'sloboda govora' i 'mir'.

Inače, dokumentarac prati djevojke u zadnje tri godine, od dana nepomućene popularnosti kroz dane kampanje protiv cura i događaja koji su slijedili poslije kontroverzne izjave. Osim prijetnji, djevojke su u zadnje tri godine dobile i svoje prve bebe, izdale album i suočile se s činjenicom da više nisu obične glazbenice već i javne ličnosti čije mišljenje ima težinu.

Što se kritika tiče, 'Začepi i pjevaj' je zadivio više-manje svih na internet stranici Rotten Tomatoes. Popeo se do zavidnih 90%, a hvalospjevi padaju na sve strane. Roger Ebert se osvrnuo na ideale kao što su sloboda, demokracija i vlastito mišljenje pa je za Chicago Sun-Times izjavio 'ovo je priča o tri mlade djevojke koje jako vole i poštuju Ameriku i sve ono što ona predstavlja', a Peter Bradshaw iz Guardiana kaže 'Dixie Chicks bi trebale dobiti zlatan spomenik u srcu Texasa'.

Inače, film je na američkom box officeu u nešto više od godinu i pol dana prikazivanja zaradio malo više od milijun dolara iz čega se može zaključiti da nije baš popularan. Kao što ste mogli pretpostaviti, jug je totalno bojkotirao 'Začepi i pjevaj', dok je na liberalnijem sjeveru bio poprilično dobro prihvaćen. Spomenimo još samo da su Dixie Chicks dobile podršku od rock publike i glazbenika kao što su Bruce Springsteen i Madonna, a od filmaša je nezaboravna poruka Michaela Moorea na dodjeli Oscara kad je Bushu prorekao propast nakon što su i 'Dixie Chicks' ustale protiv njega.