Fahrenheit 9/11

Ako vas zanimaju spletke oko distribucije, sukob Miramaxa i Disneya, što su mediji pisali neposredno nakon premijere u Cannesu, kada će film u kina i slična stvari koje nemaju direktne veze sa samom radnjom filma, upućujemo vas na linkove ispod teksta.

Za početak priče o filmu moramo razjasniti neke stvari. Autor ovog teksta, baš kao ni redatelj filma, o Bushu ne misli ništa pozitivno. No, to nije razlog da objektivno ne sagledamo pluseve i minuse filma, bez obzira na ideologiju. Ako uzmete sve što vam Moore servira zdravo za gotovo, steći ćete dojam da je Bush prevarant i korumpirani predsjednik koji je krenuo u rat u Iraku isključivo zbog pohlepe i žeđi za moći. No, to je ipak samo Mooreovo stajalište (što nipošto ne znači da pogrešno), ali se mora gledati s odmakom. Poglavito stoga što je mu je jako bitno da film stigne u kina prije studenog, kada se u SAD-u održavaju predsjednički izbori.

Film počinje predsjedničkim izborima iz 2000. godine, koji nisu bili u potpunosti pošteni. Bush je pobijedio na Floridi (ključnoj izbornoj jedinici) sa čitavih 537 glasova prednosti. Prva zavjerenička veza otkrivena je u odluci zaposlenika Fox News Channela (inače Bushevog prvog rođaka) da objavi njegovu pobjedu – u trenucima dok su druge postaje izvještavale o pobjedi Ala Gorea! Nije baš sudski dokaz o krađi izbora, ali je u svakom slučaju zanimljiv podatak.

Zabijanje aviona u WTC je 'ilustriran' bijelim ekranom popraćenim zvukovima eksplozija i plača ljudi. Za to vrijeme, Bush je sjedio u u jednoj učionici gdje je s učenicima čitao slikovnicu. I to 10 minuta nakon što mu je rečeno da se drugi (!?) avion zabio u toranj. Moore tvrdi da ta snimka dosad nije dospjela u javnost iz jednostavnog razloga – nitko nije pitao učitelje jesu li kamerom snimali predsjednikov posjet. A logično je da bi to učinili u svakoj školi..

Jedna od glavnih optužbi na Bushov račun je dopuštenje da avioni pokupe 24 člana obitelji bin Laden samo nekoliko dana nakon napada, u vrijeme dok su svi letovi bili u prekidu. Kao dokaz Moore je pokazao dokument na kojem je popis bin Ladenovih, što koristi kao osnovu u daljnjem istraživanju veza ovih dviju dinastija.

Moore je pokazao i vojni dosje u kojem je snimka Busha (za vrijeme boravka u vojsci) i čovjeka koji je kasnije prodao avion Osaminom bratu. Kada je Bush pokušavao postati naftni magnat, tog istog čovjeka su zaposlili bin Ladenovi kako bi investirao novac – u Bushevu tvrtku! Iz događaja nakon 11. rujna koristi su imali i jedni i drugi.

Slijedeći dio posvećen je Iraku i Afganistanu. Bivši američki šef za borbu protiv terorizma Richard Clarke govori da je Bush odmah želio pronaći vezu Iraka s napadima. Što se Afganistana tiče, Moore tvrdi da je vojna akcija poduzeta zbog polaganja plinovoda kroz tu zemlju (jer je to najkraći put od nalazišta do mora).

No, u Iraku se mijenja redateljev pristup – koristi intervjue s američkim vojnicima, snimke patnji civila, dirljiva svjedočanstva roditelja čija su djeca poginula u ratu (i snimke paljenja poginulih), kao i nedolično ponašanje Amera prema zarobljenicima. 

Tijekom cijelog rata, služba za novačenje obilazi američke gradove, pa tako i Mooreov rodni Flint. On na to odgovara odlaskom u Washington, gdje pokušava uvjeriti članove kongresa da pošalju svoje sinove u Irak. To je (prije Mooreove akcije) učinio samo jedan kongresmen.

Moore su u filmu pojavljuje manje nego u prijašnjim filmovima, ostavljajući političarima, vojnicima, roditeljima, stručnjacima i 'pravim' Amerikancima da govore. Iako je pri montaži pažljivo birao što će uvrstiti u film, ne može mu se prigovoriti jednostranost – ipak je intervjuirao vojnike koji vjeruju u svoju misiju, kao i one čije su iluzije nestale.

Do zaključaka iz filma dolazimo kroz mješavinu čvrstih dokaza, zanimljivih podataka, dirljivih scena i tendecioznih teorija. No, u svakom slučaju, bili oni istiniti ili ne, emotivni intervjui s roditeljima poginulih i slike ranjenih vojnika sigurno će imati veliki utjecaj na publiku širom svijeta.