Gospođica

Treći film bosanske redateljice sa švicarskom adresom Andreje Štake (`Yugodivas`, `Hotel Beograd`) prikazan je na Sarajevskom filmskom festivalu gdje je odnio glavnu nagradu (`Zlatno srce Sarajeva`) te nagrade za najbolju glumicu (Marija Škaričić) i Nagradu mlade kritike. `Gospođica` je osvojila i `Zlatnog leoparda` na festivalu u Locarnu, a prikazana je i na otvaranju prošlogodišnjeg ZFF-a.

Film govori o trima ženama različitih nacionalnosti koje su u različitim razdobljima svojih života iselile iz svojih domovina u potrazi za drugačijim životom. Ruža (Mirjana Karanović) je vlasnica uspješnoga restorančića kojega vodi sigurnom i čvrstom rukom. Život joj se odvija po točno utvrđenom rasporedu koji se sastoji od radnog vremena, zbrajanja utrška i večere u praznome stanu. Rodna joj je Srbija toliko daleka da ne samo što ne planira povratak, već više ni ne govori materinjim jezikom.

Mila (Ljubica Jović) ima 60 godina i dugogodišnja je Ružina zaposlenica. U Švicarskoj ima muža i već odrasle sinove, a sav novac koji je zaradila dugogodišnjim radom želi uložiti u izgradnju kuće u Hrvatskoj. Njihove prilično monotone živote remeti dolazak 22-godišnje Ane (Marija Škaričić), izbjeglice iz Sarajeva. Ana ne govori mnogo, a od svojih kolegica skriva da je beskućnica i da utjehu pronalazi u slučajnim noćnim aferama. No, rođendanska proslava koju će prirediti za Ružu dovest će do promjena i preispitivanja, ali i do novih prijateljstava i – ljubavi.

Andrea Štaka je kroz priču triju žena različitih starosti i nacionalnosti željela dočarati svu složenost međuodnosa koji čine ljudski identitet, a čiji su su stavni dijelovi domovina, državljanstvo, jezik i socijalno okružje kojim se likovi kreću. Nekadašnji se planovi za budućnost sudaraju s trenutačnom situacijom koja je više nego promijenjena – kako zbog političke situacije u zemlji koju su davno napustili, tako i zbog novih prilika u kojima su se našli, bilo da je riječ o financijskoj situiranosti (Ruža), navici (Mila) ili pak o bijegu (Ana).

Redateljica je izjavila kako naslov za film potječe od istoimenog romana Ive Andrića u kojem se junakinja priče `zbog političkih prevrata i osobnoga gubitka ponaša hladno i bez srca`. Također, `fräulein` je izraz koji se u Švicarskoj koristi u kafićima i restoranima kada se želi pozvati konobarica.

Osim spomenutih nagrada, film je dobio i solidne recenzije. Jurica Pavičić filmu je zamjerio `trapavi scenarij`, no također je istaknuo kako tu trapavost nadoknađuje `elegantnom vizualnom kulturom i preciznim, kultiviranim stilom koji malo podsjeća na Krzystofa Kieslowskog`. Boyd Van Hoeij s europeanfilms.net pohvalio je glumu i redateljičino oko za detalje te zaključio kako je riječ o `još jednom istraživanju nasljeđa ratova na Balkanu iz ženske perspektive`, nakon `Grbavice` Jasmile Žbanić.