Vraćam se

Pedro Almodovar se nakon ‘Lošeg odgoja’ vraća komediji, testiranju svoje ženske strane, sapunicama, španjolskom kultu mrtvih, uspomenama na svoju majku, baku, rodnu La Manchu... Impresivni cast: Penélope Cruz, Carmen Maura, Lola Dueñas, Blanca Portillo, Yohana Cobo, Chus Lampreave osvojio je na Cannesu 2006. skupnu nagradu za najbolju glumicu, a sam Almodovar je, osim velikih simpatija publike, zajedno s Alejandrom Gonzalezom Inarrituom podijelio nagradu za režiju i scenarij.

Koliko je sam naslov filma za njega simboličan objasnio je sam u intervjuu: ‘Volver' (Vraćam se) znači mnogo stvari. Vratio sam se komediji. Zatim sam ponovno u ženskom univerzumu, ponovno u La Manchi (jezik, običaji, fasade kuća, ulice). Ponovno radim s Carmen Maurom, Penelope Cruz, Lolom Duenas i Chus Lampreave. Vratio sam se temi majčinstva kao praporijeklu svega, života i fikcije. Također, povratak La Manchi je povratak u naručje moje majke'.

Tri generacije žena preživljavaju životne bure i nevere, ludilo i praznovjerje pa čak i smrt, sve zahvaljujući svojoj dobroj naravi, ponekoj laži i neograničenoj izdržljivosti. Raimunda (Pénelope Cruz) živi u Madridu, udana je za nezaposlenog šljakera i pijanicu Paca s kojim ima buntovnu kćer tinejdžericu Paulu (Yohana Cobo). Njezina sestra Sole (Lola Dueñas) je rastavljena i radi kao frizerka, a majka Irene (Carmen Maura), ona je mrtva… Ili možda nije…

Mrtva majka, koja je poginula ostavivši iza sebe nerazriješene odnose s Raimundom i susjedom Augustinom, ukazuje se prvo vlastitoj sestri Pauli (Chus Lampreave), pa potom kćeri Sole koja je zajedno sa sestrom Raimundom došla pohoditi grob preminulih roditelja. Do razrješenja misterije doći će tek nakon što stara tetka umre uz gomilu urnebesnih događaja koji će preživjelim ženama pomoći da odgovore na mnoga pitanja pa i da ponovno pronađu toplinu obiteljskih veza.

Ako je suditi prema kritičarima, ‘Vraćam se’ je film bez mane. Na Rotten Tomatoesu ima čistu peticu, a kritičari hvale baš sve: Penelope Cruz je odigrala ulogu života, navodno nikad nije glumila niti izgledala bolje, a riječi hvale padaju i za ostatak casta. Almodovarova ženska storija se, osim toplinom, odlikuje zrelošću, humorom i genijalnom usloženošću, a za Španjolca tvrde da je na vrhuncu stvaralaštva. Kritičarima nisu promakle ni boje, kao ni odlična fotografija Joséa Luisa Alcainea, što mnogi uspoređuju s vizualnim intenzitetom filmova Douglasa Sirka, a Peter Bradshaw s Guardiana piše: ‘Senzualna tekstura Almodovarovog filma je jedinstvena. Film je mogao trajati i sat, dva duže. Toliko je toga imao za ispričati.'