Loš odgoj

Film nije strogo autobiografski prikaz, što bi se moglo pomisliti zbog gotovo identičnih događaja na traci i u autorovom životu, ali je prilično intimna bajka o sudbinama dvojice zlostavljanih dječaka u katoličkoj školi šezdesetih godina. Sa autobiografskim elementima.

Autor se poigrava s identitetom i stvarnošću, a priča počinje 1980. u Madridu gdje mladi redatelj u usponu, Enrique Goded (Fele Martinez), traži priču za sljedeći projekt. Na audiciju dolazi Ignacio Rodriguez (Gael García Bernal) s kratkim scenarijem, 'The Visit', napravljenim po svojim školskim iskustvima, a Enrique ponovno susreće osobu koju je već jednom upoznao – starog školskog prijatelja.

Radnja Ignacijevog scenarija smještena je u 1977. a govori o transvestitu umjetniku, Zahari, čije pravo ime je Ignacio. Zahara vodi ljubav s jednim obožavateljem jer želi pronaći svoju ljubav iz djetinjstva – nikad zaboravljenog Enriquea. Zatim se vraća u teško djetinjstvo, vrijeme koje je provela u katoličkoj školi te se odluči suočiti s ocem Manolom (Daniel Giménez Cacho) koji ju je seksualno zlostavljao dok je bila dječak.
Ucjenjuje ga scenarijem 'The Visit' u kojem detaljno opisuje zlostavljanja i zabranjenu ljubav između dječaka – Ignacia i Enriquea, vračajući se u davnu 1964., u noć kada ih je svećenik uhvatio zajedno.

Tada je Ignacio pristao na veliku žrtvu i dao je svoju malu guzu pokvarenom svećeniku kako bi zaštitio Enriquea od isključenja iz škole. Veliki dokaz ljubavi na kraju je završio tužno jer je Manolo raskinuo dogovor i Enrique je izbačen iz škole. Od tada se nisu vidjeli, a posljednjih šesnaest godina su se borili s mučnim uspomenama na Manola.
Ponovno u 1980. Enrique ne skriva uzbuđenje i obećava Ignaciu da će snimiti film, ali nije oduševljen Ignaciovom namjerom da baš on portretira Zaharu.

Uskoro će se posvađati jer Ignacio ne pokazuje nikakvu seksualnu privlačnost prema Enriqueu koji je to očekivao i započinje prijateljstvo s transvestitom umjetnikom koji mu pomaže u istraživanju za Zaharinu ulogu. Kako počinje ostvarenje zajedničkog projekta, tako se i klupko odmotava, a istina izlazi na vidjelo. Enrique posjećuje Ignacijovu majku i uviđa da je on umro tri godine ranije. Tko je onda mladić koji zna najcrnju tajnu Enriqueova djetinjstva?

Tipično za Almodovara, film je živ, snažan i emotivan, izražajnih i naglašenih boja, prepun je seksualnih tenzija i lukavih političkih dosjetki - balansira između Španjolske prije i poslije Franca, a priča napisana u seriji flashbackova ostavlja dojam da postoji film u filmu. Gledatelj samo može reći – ah, tako almodovarski!