Vera Drake

Dobra namera pretvorena u krivično delo

Proslavljeni Mike Leigh ('Secrets & Lies') napisao je scenario i režirao dramu ''Vera Drake'', polazeći od premise:'Supruga. Majka. Kriminalac.' Razmatra univerzalnu temu – abortus,nešto što je nekada bilo baš tabu-tema, mada i danas ljudi, naročito žene,nerado govore o tome.Engleska 50.-ih godina prošlog veka,osiromašena ratom, živi teško, pogotovo radnička klasa.Stub jedne takve porodice je g-đa Vera Drake (Imelda Staunton), koja sa suprugom Stanom (Philip Davis),brine o dvoje već odrasle dece, sinu Sidu i ćerki Ethel. Iako su svi članovi porodice zaposleni,ipak se teško sastavlja kraj s krajem, pa snalažljiva Vera pored čišćenja po bogatunskim kućama, razvija saradnju sa prijateljicom Nellie od koje nabavlja raznorazne namirnice, po povoljnim cenama. Međutim, dobronamerna Vera pomaže i starijem komšiji kao i svojoj nepokretnoj majci. U dogovoru sa Nellie, odlazi inkognito u stanove mladih devojaka, koje imaju ozbiljan problem – neželjenu trudnoću. Sa svojom oskudnom opremom i naoružana dobrom voljom, pomaže im da abortiraju i tako sačuvaju čast u vremenu kada je abortus lako poprimio dimenzije skandala, pa čak i kriminalnog dela. Ona je to radila iz dobre namere,za razliku od pokvarene Nellie koja je njene usluge naplaćivala, bez Verinog znanja. Kada se abortus kod jedne mlade bogate devojke iz imućne porodice, iskomplikuje, razmotaće se klupko, biće umešana policija i ubrzo pronađen krivac. Pred sam Božić, policija hapsi Veru,a to dovodi celu porodicu u procep. Posle suđenja, Vera dobija zatvorsku kaznu u trajanju od nekih 3 godine. Posledice na živote svih, Veri dragih ljudi, ostaju duboko urezane u njihove duše.To je ono što najviše razdire ovu, u suštini dobru sredovečnu ženu. Dramski prikaz užasne situacije u kojoj se našla jedna radnička porodica,je maestralno odrađen i nameće mnoga pitanja od širokog društvenog značaja (tada je i u posleratnoj Engleskoj,abortus tretiran kao krivično delo,što nije slučaj danas, iako i savremeno društvo tretira pitanje abortusa kao veoma škakljiv problem). Lokacije snimanja se uglavnom odnose na London,uz dobro napravljenu scenografiju i kostimografiju, kako bi se verno prikazao način života u 50.-im godinama, u Engleskoj. Film nije sjajno prošao na bioskopskim blagajnama (ovde nema neke plavuše sa silikonima,niti nekog Marvelovog strip junaka),ali je kritika bila mahom nepodeljena:mnoštvo nagrada na svetskim festivalima,od kojih treba pomenuti
'Zlatnog lava' u Veneciji za najbolji film, kao i nagradu ' Volpi Cup' Imeldi Staunton za glavnu žensku ulogu. Svakako da ljubitelji realnih životnih drama ovo moraju pogledati.

Jedan od najboljih filmova Mikea Leigha, fantastičan nastup Imelde Stauton. Iako se postavljaju mnoga moralna i pravna pitanja o kojima se može dugo razmišljati, redatelju je više nego uspjelo pobjeći od standardnih melodamatičnih klišeja. Tu je i standardni Leighov kontrast sudbina ljudi iz 'radničke klase' i bogataša, vrlo dojmljivo izveden.

O dobrim namjerama i putu do pakla

Velikan britanske i svjetske kinematografije oduševio je još jednim sjajnim i ozbiljnim filmom. Mike Leigh hrabro se upustio u obradu teme oko koje se lome koplja u moralizatorskim krugovima- pobačaju. Engleska je 1950., vidaju se nezaliječene ratne rane, živi se teško. Zgasle boje izvrsno dočaravaju ambijent britanske radničke klase u jednom izuzetno nepovoljnom trenutku povijesti za nju. Naslovna junakinja heroina je dobrote i obiteljske pažnje, dobrote koja ide tako daleko da je spremna bez ikakvog medicinskog znanja pomagati mladim ženama da se riješe neželjenih trudnoća u teškim vremenima. "Pomoć" je ključna riječ. Ona to čini iako zna da je zakonom zabranjeno, međutim bez dovoljno svijesti o mogućim opasnim posljedicama. Njena motivacija je, unatoč evidentnom kaznenopravnom umišljaju, isključivo pomoć ženama da se izvuku iz teške situacije, bez predrasuda prema boji kože, društvenom statusu ili dobi, i što je najvažnije, bez naplate. Ona je svjesna koliko je teško nahraniti mnoga usta u obitelji. Sustav ju je osudio, po zakonu i pravedno, što Leigh ne dovodi u pitanje. Ali Leigh nije propustio pokazati ni ljude koji na teškim ljudskim sudbinama pokušavaju izvući korist za sebe. Svi su likovi nevjerovatno životni, njihove emocije su sjajno prikazane, gotovo iskrene. Leigh niti opravdava niti osuđuje čin Vere Drake, samo prikazuje sliku Engleske njegova djetinjstva, traumatizirane i osiromašene, ali govori i o obitelji u trenutku kušnje. Pitanje kako bi crkveni dostojanstvenici reagirali na ovaj film, s obzirom da su oni odavno izgubili osjećaj za životne probleme malih ljudi.

Mali biser!

Jos jedno "malo" remek-djelo Mike Leigha! Covjek je tako precizan i dosljedan u vjernom prenosenju atmosfere odredjenog vremeskog perioda. Sve zajedno izgleda kao izrazito precizna studija 50-tih: zvuci, slike, kostimi, scenografija... A prica, kao i uvijek kod Leigha, topla, ljudska, jednostavna... Ovdje necete naci specijalnih efekata i kostima koji kostaju milione dolara. "Samo" toplu, angaziranu pricu i brdo sjajne glume! I dodatni plus: Mike Leigh niti jednim svojim filmom ne docira niti gledatelju pruza jednosmjernu crno-bijelu sliku dogadjanja vec jednostavno isprica pricu i ostavlja nas da sami razmisljamo i biramo strane.