Video Pipi

Satovi, čokolada, franak i garda nisu jedine znamenitosti neutralne oaze drage nam Fortress Europe, jer tu je i fantastična videoteta Pipilotti Rist, feministica za 21. stoljeće koju je očijukanje s glazbenim spotovima smjestilo u sam vrh umjetničke video produkcije. U te se prostore vinula istražujući žensku seksualnost u kontekstu suvremene kulture te stvarajući genijalne, provokativne i zaigrane video(instalacije)spotove.

Nakon što se neko vrijeme bavila grafičkim dizajnom u Švicarskoj, Rist se sredinom 80-ih priključila eksperimentalnoj post-punk pop grupi 'Les Reines Prochaines' za koju je i napravila nekoliko glazbenih spotova. Koristeći se i dalje tom formom, Pipiloti je počela s istraživanjem ženskoga tijela u prostoru pop kulture, a videoestetika preuzeta od televizije, reklama i bogatoga feminističkog naslijeđa pomogla joj je da se odmah uklopi u novi val performer(ic)a koji je krenuo početkom 90-ih godina.

Seksualnost, tehnologija i pop kultura, fantazije, žudnja i snovi začinjeni ironičnim i odličnim smislom za humor motivi su svakoga njezinog rada, a pretencioznim artistima poručuje kako veoma cijeni MTV-spotove koji, po njezinu mišljenju, inovacijom nadilaze mogućnosti galerijskoga hard-core videoarta.

No, bogata vidografija švicarske tete vrlo je teško dostupna prosječnim smrtnicima jer, kako smo malo istražili čeprkanjem po netu, iznajmljavanje Pipilottina videa po danu košta najmanje 800 dolara (!!!). Zato ovih dana u Miroslavu Kraljeviću imate prilike pogledati odlični 'Blutclip' (1993, 3') i planetarno popularni 'I'm Not The Girl Who Misses Much’ (1986, 7' 46'').  Prvi od spomenutih vjerojatno ne treba prevoditi, a vjerujem da već i pretpostavljate o čemu se radi (s obzirom na rečeno).

Video na  pjesmu 'Yeah Yeah Yeah' grupe Sophisticated Boom Boom svojevrsni je nastavak njezina rada 'Pickelporno', a prikazuje golo Pipilottino tijelo prekriveno jeftinim obojenim dragim kamenčićima. No, to nije jedina zanimljiva točka videa (golo tijelo, mislim). Jer Rist je imala na umu, uz genijalnu montažu i brzo neobično kretanje kamere, uklopiti i slike curenja (khm) vlastite menstrualne krvi uz animirane sličice Zemlje, Mjeseca i ostalih (nebeskih) Tijela. Video naravno slavi čitavo žensko tijelo i njegovu reproduktivnu funkciju, a kičaste pa i ironične slike draguljčića stavljene su nasuprot kulturalno tabuiziranim slikama krvi.

U drugom pak videu Pipilotti pjevuši stih I'm Not The Girl Who Misses Much iz pjesme Beatlesa s još boljim nazivom 'Happiness is a Warm Gun'. Njezino je pjevušenje ubrzano i prati ga cijela paleta opskurnih video efekata, a ne treba spominjati da je njezin glas izmanipuliran da zvuči kao parodija ženske histerije (koja je često pratila spomenute rokere), a tijelo da izgleda kao groteskna rasplesana lutka. Ta parodija nemaštovitih i seksističkih spotova koji se često vrte na MTV-ju, a u kojima se često pojavljuje lijepa teta ispred kamere u lijepoj haljini i s lijepim glasom, prije svega je urenebesno zabavna i provokativna što svrstava Pipilotti Rist u rijetke (video)performerice koje baš nikada nije zamorno gledati.

Ne prospustite je dakle dok još imate vremena ili barem pogledajte isječak 'Blutclipa' i 'I'm Not The Girl Who Misses Much' tek da se malo zapalite za tu girl riottt frajericu koju bi i Spike Jonze vjerojatno nagradio poštenim smiješkom...