Filozofska horor priča by Jan Švankmajer

O mračnom i nepresušnom grotlu ideja i energije po imenu Jan Švankmajer pisali smo vam uopćeno još davno. Evo nas sa svježim vijestima ravno iz majstorovog laboratorija. Kao i svaki pravi majstor, informacije o svom sljedećem projektu daje na kapaljku, no mi smo bili uporni i surfali, surfali i ne znajući niti riječi češkog - pripremili vam cijelu priču.

Sedamdesetogodišnji Švankmajer se za svoj dugometražni 'filozofski horor' imena 'Lunacy' iliti u originalu 'Šílení', inspirirao mračnim pričama dvojice 'crnih' velikana; Edgara Alana Poea i Markiza de Sadea, a pripovijedat će nam kombinacijom live action snimki i animacije. Gospodin je sam napisao scenarij.

Radnja, labavo oslonjena na dvije Poeove pripovijetke (The Premature Burial i The Sistem of Dr. Tarr and Prof. Fether), vodi nas u sada već daleko 19. stoljeće gdje upoznajemo mladoga Berlota kojeg muči jedan te isti san: u bolnici je, okrutno ga medicinsko osoblje želi svezati u luđačku košulju… San završava njegovim buđenjem u potpuno uništenoj sobi.

Nakon majčinog pokopa, Berlot u krčmi upoznaje stanovitoga Markiza i prihvati njegov poziv u dvorac u čijoj kapelici uspije vidjeti orgije i prekrasnu djevojku koja je prisiljena sudjelovati u njima. Djevojka se, naravno, Berlotu jako svidi, ali prestrašen osjećajima, jedino što želi je bijeg…. Markiz za to vrijeme padne u kataleptično stanje, što je određeno srednje stanje hipnoze....

Nema smisla nabrajati vam sve zakučaste puteve Janovog scenarija, samo kvačica za kraj – kataleptični će Markiz ponuditi Belotu terapiju koja bi mu mogla pomoći da dokrajči svoje noćne more. U ulozi Markiza je legendarni Jan Tøíska, a Pavel Liška zaljubljeni je i košmarni Jean Berlot (mogli ste ga gledati za vrijeme češkog tjedna u filmu 'Pupendo').

Snimanje je završeno u (is)tekućem nam svibnju, a ekipa je jurcala po prekrasnim lokacijama čeških dvorova i utvrđenih gradova, a bez obzira na predivno, zeleno proljeće, sumnjamo da će se isto reflektirati i u ovom filmu. Premijerni je datum 17. prosinca, a mi pošteno tražimo i naš komad Švankmajerove slagalice.

*Naslovna je fotografija iz posljednjeg Švankmajerovog dugometražnog filma 'Otesanek' ('Little Otik') iz 2000. godine u kojem par tako žarko želi dijete da suprug iskopa jedan korijen čovjekolikog izgleda u dvorištu kuće pa se oni pretvaraju da im je čedo. No 'maleno' raste, buja, širi se i postaje izuzetno agresivno, ubilački raspoloženo....