Krsto Papić (1933.-2013.)

Hrvatski mediji objavili su da je nakon teške bolesti u bolnici u Zagrebu preminuo slavni hrvatski redatelj i scenarist Krsto Papić. Papić se proslavio kao autor igranih i dokumentarnih filmova koji su u vrijeme komunizma kritizirali sustav i ukazivali na njegove greške, a svoju kritičnost iskazivao je i u prikazu moderne Hrvatske. Njegovi najslavniji filmovi smješteni su u krš zapostavljene Dalmatinske zagore, no svejedno su bili prikazivani na najvećim svjetskim filmskim festivalima.

Krsto Papić je rođen 1933. u Vučidolu u Crnoj Gori, a diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1956. bio je asistent režije raznim uglednim redateljima, pa tako i Veljku Bulajiću. Debitirao je na filmu epizodom 'Čekati' u omnibusu 'Ključ' (1965), pričom o mladomu bračnom paru koji brine o bolesnoj starici čiji stan trebaju naslijediti. 1967. režirao je prvi dugometražni igrani film 'Iluzija', melodramu o sukobu generacija.


'Mala seoska priredba', isječak.

Krajem 1960-ih proslavio se kao redatelj angažiranih dokumentaraca koji su se bavili temama o kojima se malo pričalo. 'Halo München' (1967), snimljen u okolišu Dalmatinske zagore, prvi je hrvatski dokumentarni film o sustavnom napuštanju domovine zbog teških životnih uvjeta, a i 'Specijalni vlakovi' (1972) su se bavili temom gastarbajtera u Njemačkoj. 'Kad te moja čakija ubode' (1968) niz je intervjua s ubojicama i ljudima bliskim žrtvama, a 'Nek se čuje i naš glas' (1971.) je film o ilegalnim radiopostajama u Hrvatskom zagorju koji je dobio nagradu u Oberhausenu. 'Mala seoska priredba' (1971) se smatra jednim od najuspjelijih hrvatskih dokumentaraca.

Ugled u režiranju igranih filmova stekao je također vrlo rano, te je 1969. režirao 'Lisice' koje su u doba komunizma bavile vrlo osjetljivom temom represije od strane tajne policije. Film je osvojio Zlatnu arenu i prikazan je u Cannesu, a i Papićeva 'Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja' indirektno je kritizirala totalitarizam i prikazana je u službenom programu Berlinalea. 1976. je Papić režirao 'Izbavitelj' koji je stekao slavu 'prvog hrvatskog horora', a zanimljivo je da je 2003. Papić snimio i nastavak tog filma, 'Infekciju'.


'Specijalni vlakovi', cijeli film.

1980. režirao je 'Tajnu Nikole Tesle', biografski film o genijalnom znanstveniku. 1988. snimio je 'Život sa stricem' koji se također bavio temom komunističke represije te je izazvao žestoke reakcije tadašnjih vlasti, a film je bio veliki hit u kinima te je dobio Zlatnu arenu i nagradu na međunarodnom festivalu u Montrealu.

Nakon osamostaljenja snimio je 'Priču iz Hrvatske' (1992) koja se bavi kronikom jedne obitelji od 1971. do 1991., a 1997. je snimio tragikomediju 'Kad mrtvi zapjevaju' i osvojio svoju treću Zlatnu arenu. 2006. je Papić dobio i Nagradu Vladimir Nazor za životno djelo. Pred kraj života zanimala ga je tema mafijaškog obračuna na Cvjetnom trgu te je o tome snimio kratki dokumentarac 'Građani na Cvjetnom trgu', a nadahnut istom temom snimio je i svoj posljednji film 'Cvjetni trg'.

'Cvjetni trg' je osvojio nagradu na festivalu u Montrealu, a naši gledatelji će ga moći vidjeti u kinima ovog proljeća. U jednom od svojih zadnjih intervjua Papić je citirao Spielberga koji je na pitanje 'Dokad misli snimati filmove?' odgovorio riječima 'Dokle budem mogao disati'. Govoreći o Spielbergu, Papić je izrekao i svoju misiju koju je ispunjavao do kraja.

Komemoracija Krsti Papiću održat će se u utorak 12. veljače u 11 sati u zagrebačkom kinu Tuškanac.

Fotografija: Novilist.hr