Tinto Brass u venecijanskom muzeju erotike
Museo d’Arte Erotica ugostio je još neviđene radove talijanskog filmskog meštra erotike koji je volio žensku guzu 'više nego Boga vidit'.
Venecija je svom meštru erotike, ujedno i 'domaćem', odlučila ove jeseni odati počast izložbom još neviđenih njegovih radova. Uz fotografije koje je na filmskim setovima snimio Brassov dugogodišnji suradnik, Gianfranco Salis (poznat i kao Ciccolinin omiljeni), javnosti su na uvid stavljene i nikad viđene scene iz filmova 'Così fan tutte', 'Paprika' i 'L’uomo che guarda'. Svi ti isječci rezani su iz originala bilo zbog cenzure (najčešće, a posebno se odnosi na film 'L’uomo che guarda'), bilo zbog toga što se sam redatelj rezao, no iz vrlo prozaičnih razloga – da skrati trajanje filma (Cosi fan tutte, primjerice).
Redatelj provokativnog stila, svoj je stav prema erotici objasnio divnom rečenicom:
'Erotika je spram pornografije ono što je fellatio spram 'pušenja'. Dakle, cijela stvar je u semantici. Moji filmovi ne izazivaju samo erekcije, oni, što je najvažnije, izazivaju emocije!'
Tinto Brass je širem puku najpoznatiji po erotskom epu 'Caligula' kojeg je radio s Goreom Vidalom, Francom Rosselinijem i izdavačem Penthouse magazina Bobom Guccioneom. Film se ne smatra u potpunosti njegovim autorskim djelom jer nije sudjelovao u postprodukciji, ali je zato najisplativiji ikad talijanski film prikazan u SAD-u.
Salon Kitty, Director's Cut, Tinto Brass
Od osobnih trademarkova Brassovih najpoznatiji je fetiš na žensko dupe, a nije naodmet spomenuti i scene mučki ubijanih životinja (u 'L'Urlu u krupnom kadru obezglavljuje gusku, u filmu 'Salon Kitty' stavlja nam na uvid svježe rasporenu svinjsku utrobu..). Ljubi i upotrebu više kamera koje snimaju jednu akciju i tzv. 'mirror shot' zbog kojeg se gledatelj često, gledajući film, odnosno scen, osjeća prilično dezorijentirano.
Osim što je većinu svojih filmova i napisao i režirao, u gotovo svima se i pojavljuje. Zanimljivost je i da je s Karpom Godinom, Milošom Formanom, Paulom Morisseyem, Dušanom Makavejevim... 1971. snimio kratki film 'Nedostaje mi Sonja Henie', odnosno kolaž trominutnih filmskih zapisa o istoimenom norveškom klizačkom čudu od djeteta koje je nakon olimpijske karijere pokorilo Hollywood.
E, i da – nije bilo suknje na setu pod koju nije ručicom zašao. Ajh ti temperamentni Talijani…
Nema komentara.