O ljudima i bogovima
Božanstveno u pokušaju
Should I stay, or should I go?! Should have went. The end. Šta raditi sa takvom premisom? Ako se već domašaj morao iscrpiti u jednoj dimenziji, što mi se ne čini uvjerljivim, više bih volio da sam bio svjedok spaleologije u sveprisutnu sumnju baš ovih ljudi, nego njihovu egzistencijalnu strepnju - a priornog stanja, uzevši u obzir prirodu događaja, kojeg je autor, u tih barem sat i po vremena iščekivanja, mogao samo više ili manje uspješno usmjeravati dalje od banalnosti ili ga, nasuprot, pokušati uzdići do transcendentalnih razina. Rezultat je na ivici ravnoteže između promišljenosti i melodramatične prenapregnutosti, naročito u "posljednjoj večeri", ili pak sveopće komičnosti u sceni sa helikopterom koju bilo ko sa imalo ciničnosti nije mogao a da, barem na tren, ne zamisli u Monty Paythonovskom kontekstu. Pa ipak, za sad, presuđujem in dubio pro reo.
