Gori Vatra
gori vatra
Evo, sada sam opet pogledala film i opet mogu samo žaliti zašto naši , hrvatski filmaši ne mogu postići nešto slično. To je vrlo dobar film, doduše malo preforsirane radnje, ali gledljiv, dopadljiv, dirljiv.Glumci, na čelu s Bogdanom Diklićem su odlični, muzika izvanredna, dobro režiran. Svaka čast Žalici!
Veliki film male kinematografije
Pretencioznost teme (posjeta američkog predsjednika ratom poharanom bosanskom mjestu) i nekoliko uvodnih scena nameću filmu veća očekivanja nego što isti može ispuniti. Usprkos toj činjenici prikladna muzika skladana od naturaliziranog slovenca - Loše, nekad člana Plavog orkestra i tipični bosanski humor daju filmu šarm i toplinu vrijednu pažnje. Čak je i glavna pjesma iz filma - "Iznad Tešnja zora sviće" nakon filma postala himna lokalnih navijača. Vjerojatno zbog financijskih izvora filma scenarij se prema kraju opet pomiče iz realne u sve fantastičniju političku viziju Bosne. Šteta jer šarm takve manipulacije teško može prikriti, a publika bespogovorno prihvatiti.
Gori Vatra
Gori Vatra je drugi bosansko-hercegovacki film nakon "Nicije Zemlje" Denisa Tanovica koji se uspjesno plasirao na nekim medjunarodnim festivalima i bio je kandidat ove zemlje za ovogodisnjeg oscara gdje nazalost nije nominiran medju zadnjih pet. O radnji samo kratko, film igra dvije godine nakon rata u Tesnju, gdje uoci posjeta Billa Clintona mjesto pokazuje svoje lice, nered, kriminal, hrpa problema se pokusavaju rijesiti silom i humorom. Pjero Zalica je napravio jedan savim uredan debi kao redatelj, koristi sasvim poznate alate ex-jugoslovenskog filma, kamera je solidna, aranzmani podsjecaju na Kusturicu. Glumci su izvanredni pored onih starijih i poznatijih brliraju oni mladji kao Enis Beslagic, koji tumaci glavnog lika. Zbog slicnog sadrzaja (Bosna-Rat-Srbi-Muslimani) i drugih slicnosti (Bosanski filmovi - Bosanski redatelji) ovaj film mora dopustiti da ga se mjeri po "Nicijoj Zemlji" i tu se upravo vide njegove najvece slabosti. Dok je Tanovic sa svojim remek-djelom pokazao besmislenost rata i sramnu ulogu svijeta ali pri time ostao realan (dok recimo "lepa sela lepo gore" isto pokazuju besmislenost rata, ali salju neku poruku tipa svi smo mi bili isti, i prije rata i u ratu, i poslije) Zalica ima nesto tezi zadatak jer pokazuje suzivot nakon rata. I tu samo u rijetkim trenutcima uspjeva ostati pri distanciranom pogledu bez zelje da gledaocu salje neku moralnu pouku. Izgleda da se redatelj previse nagledao kaosa i nereda koje na pocetku filma pokazuje stvarno izvanredno pa se sam uplasio kraja filma. Posebno zadnja scena gdje se muslimani i srbi ljube medjusobno nakon sto su samo par dana prije jos bili krvni neprijatelji vise pokazuje redateljvu zelju nego stvarnost (dok recimo u "nicijoj zemlji" film zavrsava brutalno realno) Facit: Odlican dokument stanja u bosni koji nazalost prema kraju gubi nesto snage s' pocetka filma, ali ukupno daje nadu za buducnost bh filma!
