Ljilja zauvijek

prebrutalno

Film obavezan za sve,ljudi su apsoutno največa govna na planeti i samo si oni međusobno mogu ovako nesto raditi,o filmu sve super sto se tice glume i rezije,apsolutno realno i iskreno prikazuje ovaj mutav svijet,soundtrack je odličan.Poslje filma jos sam malo u soku jer stvarno ostavlja jak dojam i ostavlja vas da razmisljate koji kurac je ovom svijetu,svaka cast filmu,djeca su najvrjednije na ovom svijetu,a ovo sto se desava sa siromasnom djecom je katastrofa,trebali bi se svi od sramote pucat u glavu jer je ovo ljudska sramota i nismo zasluzili zivot dok se ovakve stvari dogadaju,ukratko film je odličan.

sanjala sam Ljilju

L. Moodyson nam kroz lik Ljilje i njenog prijatelja Volodje predstavlja svijet koji je nama tako teško razumjeti. Svijet u kojem samo najotporniji preživljavaju, svijet pun predatora u kome su djeca poput Lilje i Volodje samo dio hranidbenog lanca. To su djeca koja imaju želje, snove i volju za život, ali on sam ih maćehinski odguruje u ralje čudovišta iz najgore noćne more prerušene u ulickane, zgodne mladiće, poslovne ljude, najbolje prijatelje....
Djevojke poput Lijlje su djevojke koje prolaze tiho pored nas, ne primjećujemo ih jer njihova lica su prekrivena sivilom, a mi smo zaokupljeni bojama i slikama što pršte iz izloga i s velikih bilboarda. Ne čujemo ih jer nam u ušima bubnja muzika iz skupog mp3, ipoda...
Surova realnost nas gađa direkt u glavu, a da ne bi bili posve sjebani nakon gledanja, ovaj filma dobiva svoju ravnotežu u toplini prijateljstva između dvoje izgubljene djece.
Izvrsna priča, izvrsna gluma, odlična režija, odlična fotografija.

fuzija nocne more i slatkog sna

nazalost mi sjecanja na film nisu svjeza, ali... ljilja zauvijek je bez obzira na protekli vremenski period ostavila vrlo snazan utisak na mene. pocetni kadrovi koji docaravaju sumornu, depresivnu svakodnevnicu u jednoj pacenoj, tranzicijskoj zemlji, su odlicni i postizu zeljeni efekat. ljiljino ozracje je surovo i beskompromisno. djetinjstvo joj je napola prekinuto, te je vrlo brzo morala da odraste. mozda se upravo zbog nedostatka igre, topline, ljubavi i njeznosti (ponajvise porodicne) i pocela tako intenzivno druzit sa malim volodjom, kojem je isto tako roditeljska paznja bila prijeko potrebna. slijeden tipicni prizori iz zivota djece iz socijalno ugrozenih i problematicnih obitelji. dobro prikazano. mada sam se pomalo zasitila prikaza mladih koji opsijedaju napustene gradjevine i krovoved, ali hajd... sve za umjetnost! ti prilicno otrcani prizori u ovom filmu stavise dobro izgledaju.
odlazak na zapad je prekretnica. gledalac naslucuje nadolazece zlo. ali se nada da ipak... dramaturgija na svom samom vrhuncu. slijede prizori seksa. dobro snimljeno. nije previse eksplicitno, a ipak je prikazano dovoljno da osjetljivije zeluce iziritira... izmedju tih scena se ponovo javljan ljilja-dijete, ljilja-sanjar. u nekim dnevnim snovidjenjima razgovara sa volodjom koji je prakticki jedino odrzava na zivotu. ovaj dio filma posluzio je za docaravanje zapadnjacke otudjenost i ogradjenost nesigurnog konzumentskog drustva. ljilja je slomljena. naposljetku se ukazuje prilika za bijeg. vrata stana-pakla su sirom otvorena. ali kuda, gdje, sta, kako? ne preostaje joj nista nego da bezumno i nerazborito luta po predgradju. svugdje ljudi, a nigdje nikoga. psihicki unistena, dusevno povrijedjena i ljudski zgazena, ljilja skace sa mosta.
potresno, uvjerljivo, duboko. stravicno. slavlje prevlasti kapitalizma nad pobijedjenim socijalizmom - i posljedice toga.

SUROVA ZBILJA!

Ima filmova koji svojom brutalnošću učine da ti mozak jednostavno stane, kakvi su npr. korejski OLDBOY, ili von Trier-ov BEAKING THE WAVES. Ali tvoj mozak nakon dan-dva počinje normalno funkcionirati spoznajom da je to plod autorske imaginacije, maštovitosti i domišljatosti za zaustavljanje daha publici i kritici. LJ-4-ever jeste takav film, ali realan do kosti, a saznanjem tog postaje mučan do koštane srži. Šesnaestogodišnja Ljilja je paradigma stotina tisuća djevojaka koje su tu, žive a voljele bi da nije tako. Svuda(!) diljem “kultivisane i civilizirane” Europe. Ona nam pokazuje svu gnusnost koju je čovjek u stanju napraviti, svu dvoličnost i surovost nesretnica koje mi hladno znamo nazvati “prostitutkama” u neobaveznoj konverzaciji, a češće onim drugim, gorim imenom. LJilja nam na svom primjeru pokazuje da smo i sami surovi i glupi. Ona nas tjera da se zapitamo i duboko uzdahnemo mrzeći ovaj svijet, jer ovo djelo nam prikazuje SIROVO ZLO. Šta može biti gore od silovane djevojke, od izmrcvarenog, poniženog , od u modricama izgnječenog, iscrpljenog najstravičnijom seksualnom strašću, mladog djevojačkog tijela i ispljuvanog, nepovratno pokopanog uma? PAKAO! Ljilja pokazuje kako je smrt najhumaniji oblik čovjekove mržnje. Smrt kao nagrada, smrt kao nedostižna satisfakcija. Fabula nas tjera na urlikanje, nudeći nam kao nikad najstvarniju i najgorču od svih pilula.Ovaj filmski uradak je u stanju da iz temelja promjeni zadrtog muškog šovinistu u nevinog anđelčića. Svodnika da razmisli (ako već ništa drugo nije u stanju da pokaže). Na pokretnim slikama Ljilje, nema ni jednog kutka patetike, tišina-ravna i hladna,samo otkucaji vlastitog povrijeđenog srca uz odjavnu špicu.

vrlo dobro

obično me odbijaju ruski filmovi no ovdije sam napravila iznimku.i bila sam u pravu.iako nisam sigurna tretira li se ovo kao švedski film? film koji vas dira u dušu,mami suze,film nakon kojeg razmišljate o njemu još dugo.film zbog kojeg u jednom trenutku zbilja mrzite muškarce.najtužnije od svega što je to zbilja,ne tek iluzija.odlična mlada ruska glumica oksana dočarala je savršeno svu tugu,bol,jad jedne napuštene tinejdžerice u okrutnoj stvarnosti koje često nismo svjesni.svaka pohvala.krasan film

it makes you think...

potresniji film od ovoga nisam gledala. Film je totalka realan i odlicno napravljen! Ispada da tim jadnim curama koje zive u takvim selendrama, ne preostzaje nista drugo nego drogirati se i postati prostitutka ili se jednostavno koknuti- ionako nikog nije briga za tebe. Mislim da bi film trebali pogledati svi zivi, a pogotovo decki jer se zbog njih vecinom i sve to dogadja...

obavezno pogledati

Moodysson ponovno rastura

Novi film legendarnog šveđanina Lukasa Moodyssona koji nas je razvalio i oduševio s "Fucking Amal" i "Zajedno", govori o šesnaestogodišnjoj Ljilji koja nakon odlaska majke i očuha u SAD, ostaje živjeti sama negdje u nekom mjestu bivšeg SSSR-a. Družeći se sa 5 godina mlađim Volođom, Ljilja prolazi kroz alkohol, opijate, prostituciju, život bez novaca i bez budućnosti. Uskoro joj se ukazuje šansa za boljim životom u Švedskoj ili joj se to samo tako čini...

Otišavši stepenicu više u prikazivanju socijalnih problema (nakon lezbijstva u mladosti i neprihvaćanja okoline, života u komuni i raspadu obitelji), odlične priče, još bolje režije te apsulutno preslatke Okasane kao Ljilje (viđene uživo na prošlogodišnjem Motovunu), film razvaljuje kao i Lukasovi prethodni! Inače, mali dokaz kvaliteti je i taj da je "Ljilja" prošle godine na dodjeli Švedskih filmskih nagrade pokupila nagrade za najbolji film, glumicu, režiju, scenarij i fotografiju!

potresno

potpuno se slazem s gornjom recenzijom, uz jos jedan osobni komentar: ne znam osobu koju je ovaj film ostavio ravnodusnom. svatko biva uvucen u njenu pricu i nitko iz kina ne izlazi, a da nije duboko potresen.mislim da je ovo jedan od filmova koje covjek nikada ne zaboravi.

čudesno!

Film dirljiv da dirljiviji ne može biti. Ja uglavnom ostajem emocionalno netaknuta na "žanrovski" tužne filmove i njihove likove, ali Lilja je naprosto obezoružavajuća. Ne možete, a da ne suosjetite s njom. Jednostavno, iskreno, beskrajno tužno, duboko potresno, ali nimalo patetično. Realno prikazano do te mjere da mi se činilo da gledam dokumentarac.
Dugo se nisam osjetila tako osobno pogođena sudbinom lika iz filma, ne znam jesam ikada(možda zato jer je priča o posttranzicijskom beznađu nama svima tu jako dobro poznata…). Filmu su navodno prigovarali na pre-crno-bijeloj karakterizaciji likova, ali to uopće ne smeta uvjerljivosti priče, barem u mom slučaju.
Kako bilo, ja sam oduševljena. Film igra još samo sutra i najiskrenije savjetujem svima koji ovo pročitaju da bez razmišljanja odu u kino (nekako sumnjam da ćete ovo kasnije naći na vhs-u, a i učinit ćete dobro djelo doniravši kunu od ulaznice Autonomnoj ženskoj kući).