Ludi za oružjem

Riječ je o prvom dokumentarcu prikazanom u službenoj konkurenciji u 46-godišnjoj povijesti festivala u Cannesu. I prvom nagrađenom od strane stručnog žirija. Film je postao najprofitabilniji dokumentarac svih vremena pa nimalo ne čudi i Oscar kojeg je dobio. Naravno, Moore je iskoristio priliku te je govor na dodjeli nagrada iskoristio kako bi kritizirao Busha i napad na Irak koji je počeo nekoliko dana ranije. Njegov istup je izazvao jake reakcije na obe strane i potvrdio kontoverznost kojom je ispunjena njegova karijera.

U dva sata trajanja filma, Moore si je stvarno dao truda i obišao SAD kako bi ustvrdio zašto je poimanje sreće kod Amerikanaca tako usko povezano s nasiljem. U razgovoru s Amerikancima otkriva se da gotovo svi imaju oružje, uglavnom pod izlikom da im služi za samoobranu (bez obzira što neki imaju i automatske puške!). Središnja katastrofa prikazana u filmu je pokolj u srednjoj školi Columbine, u kojem su dvojica učenika ubili 13 kolega (a potom i sebe). Pritom se koristi sigurnosnim snimkama iz škole, ali intervjuira i mnoge ljude povezane sa slučajem.

Tako u su intervjuirani Charlton Heston, predsjednik NRA (National Rifle Association), Marilyn Manson (jer su ubojice slušali njegovu glazbu), ali i mladić koji je bio drugi na listi osumnjičenih za napad (i bio razočaran što nije bio prvi!) jer je posjedovao Anarchist Cookbook, pomoću koje je jednom napravio 20 litara napalma. Neizbježna tema u filmu je bilo ubojstvo šestogodišnjakinje (koju je ubio njen vršnjak) pištoljem pronađenim u ujakovoj kući.

Film nosi naziv Bowling for Columbine jer su dvojica ubojica umjesto nastave TZK (tjelesno-zdravstvene kulture) odabrali kuglanje. I zadnje čime su se bavili prije pokolja bilo je upravo kuglanje. Stoge se Moore pita, zašto nitko nije optužio kuglanje, nego Marilyna Mansona.

Ono što je najbolje oslikalo situaciju u SAD-u je primjer susjedne Kanade. 30 milijuna stanovnika posjeduje 7 milijuna komada vatrenog oružja, a unatoč tome imaju neznatnu stopu ubojstava. Kanađani najčešće ne zaključavaju vrata (što je zaprepastilo redatelja) jer nisu toliko prestrašeni. Razlog tome je što ključan utjecaj na Amerikance vrše mediji te zbog toga i jesu toliko prestrašeni da je prodaja oružja i municije u stalnom porastu. A može se kupiti i supermarketima! Zamislite da idete po svoju novu pušku u Konzum. Strašno.

Što reći za kraj. Osim da ovaj istovremeno tužni i ultra-smiješni film morate pogledati. Jer, postoje Amerikanci koji se ne slažu s Bushom i Ustavom koji vam jamči pravo (u 2. amandmanu) da posjedujete svoj uzi. Da se nađe pri ruci. A ovo je jedan od rijetkih načina da čujete i vidite što imaju za reći.