Ludi za oružjem
Sjedinjene Američke Države poznate su po astronomskom broju ubojstava ljudi iz vatrenog oružja, a ne radi se o ratom zahvaćenom području. Gledanje obavezno!
Riječ je o prvom dokumentarcu prikazanom u službenoj konkurenciji u 46-godišnjoj povijesti festivala u Cannesu. I prvom nagrađenom od strane stručnog žirija. Film je postao najprofitabilniji dokumentarac svih vremena pa nimalo ne čudi i Oscar kojeg je dobio. Naravno, Moore je iskoristio priliku te je govor na dodjeli nagrada iskoristio kako bi kritizirao Busha i napad na Irak koji je počeo nekoliko dana ranije. Njegov istup je izazvao jake reakcije na obe strane i potvrdio kontoverznost kojom je ispunjena njegova karijera.
U dva sata trajanja filma, Moore si je stvarno dao truda i obišao SAD kako bi ustvrdio zašto je poimanje sreće kod Amerikanaca tako usko povezano s nasiljem. U razgovoru s Amerikancima otkriva se da gotovo svi imaju oružje, uglavnom pod izlikom da im služi za samoobranu (bez obzira što neki imaju i automatske puške!). Središnja katastrofa prikazana u filmu je pokolj u srednjoj školi Columbine, u kojem su dvojica učenika ubili 13 kolega (a potom i sebe). Pritom se koristi sigurnosnim snimkama iz škole, ali intervjuira i mnoge ljude povezane sa slučajem.
Tako u su intervjuirani Charlton Heston, predsjednik NRA (National Rifle Association), Marilyn Manson (jer su ubojice slušali njegovu glazbu), ali i mladić koji je bio drugi na listi osumnjičenih za napad (i bio razočaran što nije bio prvi!) jer je posjedovao Anarchist Cookbook, pomoću koje je jednom napravio 20 litara napalma. Neizbježna tema u filmu je bilo ubojstvo šestogodišnjakinje (koju je ubio njen vršnjak) pištoljem pronađenim u ujakovoj kući.
Film nosi naziv Bowling for Columbine jer su dvojica ubojica umjesto nastave TZK (tjelesno-zdravstvene kulture) odabrali kuglanje. I zadnje čime su se bavili prije pokolja bilo je upravo kuglanje. Stoge se Moore pita, zašto nitko nije optužio kuglanje, nego Marilyna Mansona.
Ono što je najbolje oslikalo situaciju u SAD-u je primjer susjedne Kanade. 30 milijuna stanovnika posjeduje 7 milijuna komada vatrenog oružja, a unatoč tome imaju neznatnu stopu ubojstava. Kanađani najčešće ne zaključavaju vrata (što je zaprepastilo redatelja) jer nisu toliko prestrašeni. Razlog tome je što ključan utjecaj na Amerikance vrše mediji te zbog toga i jesu toliko prestrašeni da je prodaja oružja i municije u stalnom porastu. A može se kupiti i supermarketima! Zamislite da idete po svoju novu pušku u Konzum. Strašno.
Što reći za kraj. Osim da ovaj istovremeno tužni i ultra-smiješni film morate pogledati. Jer, postoje Amerikanci koji se ne slažu s Bushom i Ustavom koji vam jamči pravo (u 2. amandmanu) da posjedujete svoj uzi. Da se nađe pri ruci. A ovo je jedan od rijetkih načina da čujete i vidite što imaju za reći.
Moraš biti prijavljen/a!
sad but true
obavezno pogledati,cak bi u skoli trebalo davati za lektiru.previse je previse,sto je redatelj i dokazao
moore rocks!
Čovjek michael moore, iako tipičan amer (you gotta loose some weight, man!), toliko je netipičan. uspio se izvuć iz tipične američke zatucanosti i napraviti film o tome. ma strava. oduševio me skroz. a scene kad srednjoškolci ubijaju svoje prijatelje iz škole ostavljaju vas da se zapitate u kakvom to svijetu živimo.
Moore - Bushova kost u grlu
Moore je na zanimljiv način gradio priču u ovom dokumentarcu ali se putem malčice izgubio. Da je film malo kraći i da je on manje nametljiv (nekako mi je previše u kadru - narcisoidni Amer?!) bilo bi izvrsno. Prvenstveno zbog toga jer se uhvatio u koštac s ozbiljnom temom (po Busha i vrlooooo škakljivom temom) i na kraju uspio; uznemirio američku i svjetsku javnost i ukazao na američku zaluđenost oružjem koje oni nisu niti svjesni. Zasluženi Oscar.
može li ovaj čovjek utjecati...
na rezultate izbora u americi?
ako je fahrenheit 9/11 samo upola nametljiv i kontoverzan poput filma ludi za oružjem, moore to sigurno može.
film koji je već sada to možemo reći, napisao modernu povijest dokumentarnoga filma, te na kojemu se temelje i novi Corporation i Super size me.
ok, a sada o filmu.
moore je htjeli mi to priznati ili ne, šarmantan. konačno nismo dobili nekoga uljepšanoga kretena, koji će sve zamotati u celofan i distribuirati prema nalogu nekoga drugoga, nego smo dobili, jednostavno, iskrena čovjeka. a takvi su danas u filmu rijetki. koji govore ono što misle.
ne slagali se mi s njim ili ne, bowling for columbine je više nego uvjerljiv film. zapravo je toliko uvjerljiv, da sam nakon gledanja mislio "pa što je s tim amerkancima". i da, oni su stvarno ludi.
spojivši animirane dijelove, statističke podatke, intervjue, sve ostale popratne dokumentarističke oblike u jednu fantastično montiranu cjelinu, sa LOL provalom ljubitelja oružja: I'm not familiar with that, na pitanje je li mu poznat slučaj M. Ghandija, koji je na miran način porazio britansko carstvo.
moore je drzak, bezobrazan, nametljiv, napastan, pomalo iskorištava svoje likove (uvjetno rečeno, likove), izvlači neke stvari iz konteksta, ali je vraški, vraški u pravu.
i zato ga svi volimo.
dva palca gore za ovaj film.
film neću ocijeniti, jer je svaka ocjena suvišna i relativna kod dok. filma.
Amerika će biti zemlja proleterska
Kontroverzni i angažirani Michael Moore (kojem danas Disney otežava distibuciju novog filma u kojem otvoreno progovara o vezi obitelji Bush i Bin Laden), istražuje tamnu stanu Amerike kao države čiji stanovnici obožavaju oružje. Navodeći neke primjere iz recentne američke povijesti u kojima su mladi činili masakr nad svojim vršnjacima (pucnjave u srednjim školama, dizanje federalnih zgrada u zrak) i istraživajući uzroke tome (11 000 Amerikanaca svake godine umire od vatrenog oružja!), Moore inteligentno, uz primjerenu dozu tragikomike, da film ne bi postao predosadan, secira ono što ni sami Amerikanci ne žele priznati – činjenicu da SAD nisu baš naj država na cijelom svijetu. Definitivno ne najsigurnija. Kada vidite film, jasno vam je zašto Moora velik broj ljudi u Americi ne voli. Baš zato jer im je lupio istinom u oči. Vrhunci filma su posjeta susjednoj Kanadi, crtić o američkoj povijesti i razgovor sa Charltonom Hestonom, predsjednikom američke udruge za promoviranje oružja koji ispada pravi fašist. Apsulutno gledati!
Moore sticks it to The Man
Michael Moore mi nije baš omiljena ličnost, pogotovo zbog par neistinitih stvari koje je napisao o Hrvatskoj u jednoj knjizi, no moram priznati da je ovaj dokumentarac poprilično hrabar s obzirom kako u zadnje vrijeme SAD pokušava zataškati sve što ima veze s terorizmom i islamom. Sjetite se Sinbada. Sramota. No, uz inteligentne dosjetke i nevjerovatne snimke pokolja u školi, ovaj film je djelo vrijedno višestrukog gledanja. A tek kad dodje njegov novi film o vezama između obitelji Bush-Laden. Jedva čekam.
film je fakat dobar i na zanimljiv nacin prikazuje surovu stvarnost, a da ipak nije sve tako crno pokazuju kanadjani!