Robocop
U ne toliko dalekoj budućnosti, Detroit je postao grad kriminala, u kojem policiju u dogovoru s gradom, nadzire jedna multinacionalna tvrtka.
U toj tvrtki smišljaju se i izrađuju strojevi za borbu protiv kriminala. Prvo je konstruiran tenk na radio upravljanje, no zbog greške u sustavu, stroj ubija i nevine ljude. Mladi i kreativni zaposlenik Morton ima ideju o policajcu robotu, idealnom borcu protiv kriminalaca.
Kad najboljeg policajca Murphyja ubiju zločinci, Morton to vidi kao dobru priliku za svoj izum. Uzima dijelove Murphyjeva tijela i napravi njegovu robotsku varijantu - Robocopa. Na taj načon želi poniziti i Jonesa, izumitelja tenka-promašaja.
Robocop se pokaže izvrsnim u borbi protiv kriminala, a Morton se potrudio da iz njegovog mozga izbriše sva Murphyeva sjećanja. No Robocop se ipak sjeća da ga je ubio Clarence, kriminalac s jakim zaleđem i puno novaca.
Moraš biti prijavljen/a!
Povratak u neke bolje dane...
RoboCop. Film moga djetinstva, frajerisanja u društvu, i bezbrojnih pokušaja imitiranja dok smo se kao klinci ganjali po kvartu. Kako je uvijek bio u kasnom terminu na televiziji prvi sam ga put u cijelosti pogledao nešto stariji, ali mu se otada uvijek vjerno vraćam. Baš kao i neki dan kada me uhvatila nostalgija. Što god neki rekli, RoboCop je zapravo odličan film te jedan od najboljih Verhoevenovih uradaka u karijeri. O nastavcima bi se dalo pričati u kontekstu opadanja kvalitete ( drugi je dio prilično dobro ispao dok je treći totalna katastrofa ), no orginalni je Robo reprezentativni primjer SF-a prožetog snažnom kritikom društva, za to vrijeme odličnim efektima, solidnom glumom i jednostavnom ali efektnom radnjom. Odličan negativac ( legendarni Kurtwood Smith, u novije vrijeme najpoznatiji po ulozi Reda u Ludim Sedamdesetima )te nekoliko brutalnih scena ( krimos koji biva zaliven toksičnim otpadom pa mu otpada koža ili ubojstvo ubodom u vrat kada nakon vađenja oštrice iz mesa šikne litra krvi... ) čine ovaj pomalo zaboravljeni film obveznom lektirom svakog ljubitelja žanra, a možda bi i današnji mlađi redatelji mogli baciti oko da vide kako se to radilo prije. Današnjim je klincima je očito zabavnije biti Ben 10 ili Spiderman ali kao što Ðole jednom reče : ''Svako vrijeme ima svoju boju''...
Film
na koji sam prvvi puta plakao. nije baš da je fim tužan ali ja kao mali bio sam vrlo emocijalan. ma zapravo i sad mi se plače jer ono kad on nemre po stepenicama a ovaj ga drugi robot rastura sa šmajzerima...recite kaj hočete opet mi dajte jedinicu ali ja ću plakati....šmrc...šmrc