Povijest nasilja

Stižu nam Uklete blizanke!!!
Koga je sad osakatio, pitate se, sigurno.
A Jeremy Irons? Bez njega ne idem u kino! Neeeema Jeremyja Ironsa! Kakav crni, demonische Jeremiah?!
Sad mu se sviđaju melankolični Viggo i dobri stari, uvijek prisutni, nikad viđeni Ed Harris. Zar ne, već djeluje začudno? A gdje je SF? A gdje je horor?  A pravo na požudu? A zašto? Zašto? Zašto? Zašto? Nije valjda komercijalno najuspješniji kanadski redatelj 1980ih prestao biti duhovit?! Nema od čovjeka male biti djela velike biti, reče Angelus Silicius. I obrnuto. Neka to bude dovoljno (i Twin Peaks – Fire Walk with Me je genijalan film).

I tako je Viggo Mortensen Tom Stall, obiteljski čovjek iz malog grada na Srednjem zapadu, miran i povučen poput svakog drugog takvog. Dok mu se pak jednoga dana cijeli život ne promijeni – nikad njegovom voljom i nikad njegovim pristajanjem na to - samo obični, svakodnevni ljudi uvučeni u ne obične, ne svakodnevne situacije (poznato?). I tako je opet svaki život zanimljiviji od našeg.

Dragi/poluuglađeni Tom postaje subjekt jedne studije o nasilju - njegovoj pravoj prirodi, kako vlastitoj, tako i onoj učinka koji ima na pozicije identiteta, ali i cjelokupnu zajednicu. Poludi on, polude svi. Ne baš tako, ali otprilike. Kako bilo, agresija uzima učešće u svemu.

A počelo je sasvim bezazleno: hrabri Viggo neočekivano spašava mušterije i osoblje svog malog restorana od opasnog pokušaja pljačke; no dvojicu pljačkaša u samoobrani i ubija. Cijeli grad, uključujući i vlastitu obitelj, je zaprepašten Viggovom hrabrošću i vještinom koja podsjeća na stručnu/uvježbanu (instinkt ne mari za tehniku).

Uskoro stižu novine, televizija, mediji i mali čovjek postaje nacionalni junak. Teško se privikavajući na galopirajući nalet Ahilove slave, biva krucijalno iznenađen još jednim šokom grčkih bogova. Tajanstveni čovjek Ed Harris se pojavljuje i traži osvetu za neugodnu nepravdu koju mu ovaj davno navodno učiniše. Čovjek ne odustaje, a obitelj Stall postaje sve zbunjenija pred očitom prijetnjom očitog nesporazuma oko zamjene identiteta ili tko tu koga? Došlo je vrijeme da se uloge opet preispitaju i možda zamijene.

Ovaj sinopsis pretočen jednom iz strip novele u film često biva opisivan kao sretna kombinacija strukture američkog klasičnog westerna s naracijom jednog moraliteta (ma ne, nije to 'Dogville'). Sam film je većinom sniman 27mm lećom, što nije uobičajen postupak, no Cronenbergu je poslužio za postizanje jedinstvenog vizualnog stila filma koji se na početku nadima svijetlim i prozračnim da bi ubrzo postao tamnim i zasićenim.

Tamna strana je tamna, a agresivno ponašanje brzo, kratko, autentično i djelotvorno. Hitchcock na Sudar.

Digresija za obožavatelje/ice: većinu rekvizita u kućnoj scenografiji glavnog lika Toma Stalla pribavio je sam Viggo Mortensen (osobna kolekcija), dok legenda kaže da su se Cronenberg i Viggo upoznali u Cannesu 2001. na proslavi povodom Gospodara prstenova. Upoznali i zavoljeli.   

Nasilje, identitet i slava — bile bi možda tri glavne problemske okosnice 'History of Violence', dok bi notiranje nasilne prirode ljudskom biću kao takvom bilo pak motivsko ishodište/zahodište. Mej fors bi vit ju!