Kad budem mrtav i bijel

Pavlovićev, za ono vrijeme vrlo hrabar film, koktel je pun ironije, a moglo bi se govoriti i o izrugivanju radničkoj klasi, vojsci bivše države, partizanima i ostalim vrijednostima socijalističkog sistema.

U centru radnje nalazi se anarhist i buntovnik Janko zvan Džimi Barka. Njegov životni cilj je povaliti što više žena i, ukoliko baš nije neophodno, ne raditi. Nakon završetka sezonskog posla situacija mu nije nimalo bajna. Ne može mu pomoći ni djevojka Lilica, a ni majka, siromašna pralja. Kako u tvornicama i firmama nema mjesta, prisiljen je krađom doći do novca. Za vrijeme jedne takve operacije na gradilištu u bijegu gubi Lilicu koju dugo neće vidjeti.

Početak je to njegove velike potrage za tko zna čime. Za oko mu zapinje pjevačica koju upoznaje u kafiću. Iako nema ni s od sluha novopečena ga ljubavnica uči pjevati, što mu nikako ne ide. Usprkos tomu kreće na turneju po selima, sajmovima i vojnim garnizonima.

Na jednoj gaži upoznaje mladu zubotehničarku s kojom odlazi u Beograd na natjecanje mladih talenata. Tamo ga dočekuju pogrdne riječi, zvižduci i uvrede što rezultira još jednim bijegom. Na jednom brod susreće se sa Lilicom koja živi od simuliranja trudnoće i džeparenja. Ponovno ujedinjeni u krađi i spletkama odlaze kod upravlitelja gradilišta te ga ucjenjuju tvrdeći da Lilica nosi njegovo dijete.