Hotel Ruanda

Početkom devedesetih u vrijeme kad su brdoviti Balkan potresali balvani tamo dolje na jugu desila se ljudska katastrofa nevjerojatnih razmjera. Gotovo milijun je ljudi pobijeno u nevjerojatno agresivnom, genocidnom nasrtaju Hutua na Tutsije koji je potrajao nekih stotinjak dana. Krvavi plemenski obračun u siromašnoj i malo kome zanimljivoj Ruandi označio je kraj stoljeća, a kao i u mnogim drugim prigodama zapadni svijet sa svojim glasnim proklamacijama o civilnom društvu stajao je po strani.

Film Terrya Georgea u fokus uzima Paula Rusesabagina (Don Cheadle), direktora hotela u europskom vlasništvu, koji pokušava stvoriti ali i sačuvati izbjeglički kamp i nekih 1200 života. No ovo nije samo priča o hrabrosti pojedinca iako je na njoj osnovni naglasak; u razmatranje se uzima i pozicija zapada kroz likove časnika pri UN – u (Nolte) i fotoreportera Jacka (Phoenix). Obični ljudi u situaciji kad je pored borbe za život možda važnije pokušati sačuvati moralna načela; i to na način koji je najteži: djelima. Jednima to uspjeva, drugima za isto ne pruža se niti prilika.

Kritika je film prihvatila s odobravanjem, a posebice je ishvaljena glumačka postava s uvjerlijivim Cheadlom na čelu. Uslijedile su i bezbrojne nominacije na gotovo svim  važnijim dodjelama poput Zlatnog globusa, Oscara ili Bafte. No nisu izostale ni pokude. 'Hotelu Ruandi' najviše se zamjeralo okretanje jednom čovjeku i jednoj obitelji dok se u pozadini odvija kaotični masakr u kojem stradavaju bezbrojni. Također, isto što se na ovim našim prostorima zamjeralo 'Svjedocima' spominje se kao mana i Georgeovog filma: sladunjav, nerealan i s obzirom na cjelokupni sadržaj čak i neprimjeren kraj. Upiti o izbjegavanju scena nasilja također su bili na tom tragu, no tvorci su i na to imali spreman odgovor: genocid se se pokušao prikazati kroz nadrealnu atmosferu snažnog psihološkog naboja, ne kroz naturalistične prikaze potoka krvi. Producent Ho je dodao:

'Ovo je snažna ljudska drama namijenjena širokom gledateljstvu; ne hooror film.'

Očigledno se zaboravlja kako svrha mainstream filmova nije niti šokirati, niti revolucionirati. Oni trebaju potresti, zamisliti i prije svega postaviti dobra pitanja. 'Hotelu Ruandi' to je nedvojbeno uspjelo.