Dnevnik Che Guevare

Dragi naši alternativci, freelanceri, ljevičari i svi koji ste pomalo pankeri u duši, sve je lijepo rekao veliki čovo Mandela, tako da će sve naše lamentacije možda biti suvišne. No, ipak ćemo pokušati, ako ništa drugo, barem biti informativni. Let the world change you, and you can change the world, fino kažu na službenom siteu. Vežite se, polijećemo – humanizacija onog lika s majice.

Walter Salles je, sudeći prema kritičarima, odradio dobar posao, a u tome mu je ipak svojim zapisima olakšao sam Che Guevara i suputnik mu Alberto Granado. Riječ je, naravno o istinitoj storiji, putovanju Južnom Amerikom na koje se ranih pedesetih odvažio dvadesettrogodišnji Che (Bernal) i gore spomenuti mu prijatelj Alberto (De la Serna). Odredište je bila kolonija gubavaca, a cilj je bila praksa koja je obvezna svim studentima medicine.

No, u to su doba njih dvojica bili tipični studenti, u potrazi za zabavom, komadima i avanturom, prikupljajući iskustva diljem Argentine, Chilea, Brazila, Perua i Venezuele kao drago kamenje. Iako film počinje kao buddy putovanje, ubrzo se odužuje politički korektnima s početka naše priče – u svojoj je srži ipak osobna Cheova Odiseja koja je, na kraju krajeva, izazvala njegovo filozofsko i političko buđenje te ga inspirirala da postane revolucionar i vođa.

New York Times navodi da je Salles posebnu pažnju u karakterizaciji likova posvetio njihovom odnosu s prirodom koja je gotovo punopravni sudionik cijele priče, a fascinacija nature ljepotama umogome definira mladog Chea. Zahvaljujući tome, može se reći da ovo nije samo komadić Cheove biografije nego i minuciozno portretiranje svih proputovanih južnoameričkih zemalja. Posebno je pohvaljen i soundtrack, kao i Bernalova izvedba za koju se smatra da tek nagoviješta što sve taj mali ima u sebi.