Polar Express

Prvo je bila knjiga. Njen autor Chris Van Allsburg objavio ju je 1985 godine i do danas je osvojila srca mnogih čitatelja svih dobnih skupina. Priča o snagi volje koja ne razlikuje svog konzumenta po nikakvim kriterijima toliko se svidjela Tomu Hanksu da je odlučio otkupiti prava na nju i po njoj snimiti film.

Tehnika za koju se odlučio je računalna animacija koja se temelji na takozvanom 'performance capture-ingu', koji je nastao kao razvijena verzija motion capturinga. Više o samoj tehnici pročitajte u jednom našem starijem članku. Sukus svega je da se radi o tehnici koja donosi brdo dosada nezamislivih mogućnosti i dovodi računalnu animaciju pred jedno novo poglavlje.

A priča? Na Badnje veče dječak leži u sobi. Miran i uzbuđen, diše polako i čeka kako bi čuo zvončiće na sanjkama Djeda Mraza. No umjesto toga, prolama se nevjerojatna buka, dječak briše maglu s prozora i tik ispred svoje kuće ugleda ogroman vlak koji pušta paru u noćno nebo. I tek što je istrčao pred kuću, onako u pidžami, iz vlaka ga upita kondukter 'No, ideš li?' 'Kamo?', pita dječak. 'Pa, na Sjeverni pol, naravno. Ovo je Polar Express!'

I tako se dječak našao na putu za Sjeverni Pol, koji nije samo izlet u ledene krajeve, već putovanje na kojem on otkriva vjeru u sebe i u činjenicu da životna čuda uvijek postoje za one koji vjeruju. Ova klasična bajka kombinirana sa novom tehnikom animacije ('Polar Express' prvi je film u cijelosti snimljen 'performance capture' tehnikom) rezultirala je zanimljivim proizvodom, a u režiji Roberta Zemckisa sve je moguće. Hoće li ovaj film promijeniti naš doživljaj animacije i filma uopće, još ćemo vidjeti.