5.ZFF - Ukratko o kratkom filmu

Program Kockice ove godine nije briljirao, a pobjednički film je 'Pusti me da spavam' Sare Hribar. Sara je inače kćerka Hrvoja Hribara, pa bi ovo možda mogao biti početak jedne filmaške dinastije u Hrvata. 'Šta ja znam' Šejle Kamerić i Timura Makarevića /naslovna/ dobio je glavnu nagradu za kratki film, a vjerojatno je u tome važnu ulogu imala i činjenica da su svi glavni glumci djeca.' Ravnodušan' Tita Fernandesa moj je osobni favorit, eksperimentalni film o podijeljenoj ličnosti, napravljen iz perspektive ubojice i to hiperrealističnom digitalnom kamerom. I napeto i strašno, i efektno i zanimljivo.

 
'Kina, Kina' je još jedan film (nakon 'Slijepe planine') koji pokazuje da se Kinezima dobro ne piše na tržištu rada, emigracija je naprosto 'tuga pregolema'. 'Rupa' Marka Šantića je još jedan njegov angažirani rad. U 'Sretno, Merime' bavio se birokratskim kontrolama na slovenskoj granici, a u 'Rupi' problemom branitelja koji na svoje šikaniranje odgovara – prijetnjom samoubojstvom. Još jedan film s plemenitom idejom, ali ne naročito originalnom izvedbom, no bar se može pohvaliti napetošću, osobito u scenama kada prolupali Leon Lučev vadi bombu.

'Oba' Bassa Brechea je film izuzetne ljepote, a to mu je djelomice i mana – kada priča dostigne vrhunac, film vizualno i glazbeno počinje sličiti nekoj elegantnoj reklami. 'Helmer i sin' Sørena Pilmaraka je duhovita priča u kojoj otac s obitelji dolazi u starački dom da iz ormara izvadi svog oca koji se gol smjestio u njega i ne želi van. Priča dobiva jedan iznenadni obrat, ali važno je da, osim humorne komponente, film pokazuje i emotivnu stranu kroz odnos oca i sina. 

'Spomenik' Johna Comerforda je suptilna, no možda i prespora priča o starenju i prolaznosti. 'Mjesto za prijatelja, mjesto za neprijatelja' Elham Hossein Zadeh je prokleto emotivan film, a glavni protagonist je majmun, koji je zasta dobrog glumac (osima ako nije na neki način animiran). U biti je to varijacija na temu roba nenaviklog na slobodu, samo u životinjskoj varijanti, ali potresnoj kao da je riječ o nekoj ljudskoj sudbini.
 
'Osiguranje' Larsa Henninga počinje kao film o zaštitaru koji poklekne pred mladom kradljivicom, a zatim se pretvara u priču o ulovljenom lovcu. Tko želi, može u filmu iščitavati kritiku bešćutnog kapitalizma u kojem si ili lovac ili lovina, no 'Osiguranje' dobro funkcionira i kao 'mala priča'. 'Sunčana strana Alpa' Janeza Burgera profitira na genijalnoj ideji da Slovence prikaže kao crnopute Afrikance, a 'Katodna cijev' je dokaz da i Rumunji mogu raditi dosadne filmove.

'Milan' Michaele Kezele je još jedan film koji se bavi kritikom NATO-a zbog brojnih kolateralnih žrtvi, nakon što su se s time bavili i 'NATO je bombardirao moju obitelj' Dane Jurčić i 'California dreaming' Cristiana Nemescua. U ovom filmu fokus je na obiteljskoj priči - za vrijeme bombardiranja Srbije mali brat igrajući se spašava američkog pilota, dok istovremeno njegov stariji brat postaje indirektna žrtva nekog drugog pilota. Politika i rat tako dobivaju ljudsko, osobno lice na svim stranama, a tema filma čini ga kontroverznim u raznim državama, pa i u Hrvatskoj.

'Tripice i luk' su vinjeta o dvojici tipova koji se na placu bore za istu hranu. Izgleda kao još jedna od zabavnih pričica, a možda je to i kritika kapitalističkog društva u postkomunističkoj Mađarskoj – šta ja znam...  

Siniša Paić