Kratki, ponoćni i granični Sundance
Vodič za snalaženje po prekrcanim Midnight, Frontier i Shorts selekcijama i naslovima s istih o kojima ćemo još slušati.
'Frontier' je selekcija u kojoj se od začetka 1996. godine prikazuju radovi koji iskušavaju granice tradicionalne estetike i narativnog filmovanja, a proteklih nekoliko godina u njoj su se našli Gaspar Noe ('Nepovratno') i Matthew Barney ('Cremaster 3').
Od 7 dugometražnih u ovogodišnjoj selekciji svakako treba izdvojiti dva za prste polizat: prvi je sada već poznati eksperimentalni doku-igrani film 'Zidane: A 21st Century Portrait' Douglasa Gordona i Philippea Parrena, prikazan ove godine na Sarajevskom filmskom festivalu. Francuski redateljski dvojac prati velikog nogometaša tijekom 90-minutne utakmice koristeći se s čak 17 35-mm kamera. Rezultat je daleko od sportskog dokumentarca, iako su upravo to očekivali posjetitelji filma na francuskoj premijeri, odnosno u zemlji u kojoj je veliki Zinedine Zidane nacionalna legenda. Umjesto portreta čarobnjaka Zizoua gledatelje je dočekao 'prazni' dugometražni nogometaški hod – čekanje lopte, hodanje ili trčanje s kraja na kraj terena, gestikuliranje i povremeno pljuvanje po travnjaku - izazvavši poprilične nerede u kinima diljem lijepe njihove Francuske.
Drugi film koji izdvajamo sigurno je malo iznenađenje za sve filmofile, jer riječ je o svjetskoj premijeri debitantskog ostvarenja Anthonyja Hopkinsa, slavnog Hannibala Lectera, koji osim što može osvajati Oscare, očigledno može uspješno i pisati i režirati. Film 'Slipstream' uz slavnog redatelja ima i jaku glumačku postavu iz koje možemo izdvojiti, primjerice, Christiana Slatera, a radnja nas je, doduše rubno, podsjetila na slavnu Jonze-Kaufman 'Adaptaciju' jer tematizira scenarista i sve probleme koji idu uz taj posao - prvenstveno miješanje stvarnog života pisca i fiktivnog života njegovih likova.
Uz još 4 dugometražna koji dolaze iz cijeloga svijeta 'Frontier' nudi i pogled u opus francuskog redatelja Pierrea Huyghea, čiji se kratki filmovi i multimedijske instalacije rijetko mogu vidjeti izvan Tate Modern, Guggenheima i muzeja Whitney.
Iz Ponoćne ponude Park Cityja (Midnight) možemo izdvojiti nekoliko dugometražnih slatkiša: prvi je film Gregga Arakija 'Smiley Face' o Jane, ljubiteljici marihuane koja se u 9 ujutro ušlagira cimeričinim 'začinjenim' kolačima, pa krene u sumanutu losanđelesku odiseju prepunu živopisnih likova i sumanutih situacija. Ostalih sedam filmova jednako je zanimljivo, a za primijetiti je da su čak i podjele eksperimentalnih nezavisnih uglavnom poznate i preko bare. Primjerice, zombi drama smještena u zlatne suburbijske 50-e, 'Fido' Andrewa Curriea u glavnoj ulozi donosi Matrix djevu Carrie-Anne Moss, a 'The Ten' Davida Waina – urnebesna parodija 10 zapovjedi inspirirana ozbiljnim Kieslowskim - Jessicu Albu i Winonu Ryder.
Od ostalih ponoćnih uspješnica možemo vam servirati kratki info o animiranoj fantaziji koju potpisuje redatelj i scenarist neobična imena M dot Strange, 'We are the Strange', a na kojoj je proveo posljednje tri godine života, a tu je i film redateljskog trojca Davida Brucknera, Dana Busha i Jacoba Gentryja 'The Signal' o psihotičnom kaosu koji nastane kad svi tehnički aparati kad odjednom bezrazložno počnu pretvarati ljude u zombije (da, opet). Tu je i sumanuta komedija 'Finishing the Game' Justina Lina koja temom svakako podsjeća na Bore Leeja, samo se junak u američkoj varijanti zove Breeze Loo.
Programi kratkiša broje sveukupno 71 film, odabran od 4 i pol tisuće prijavljenih dokumentarnih, igranih i animiranih radova. Ono što nas koji nećemo na Sundance najviše zanima u vezi s parksitijevskim kratkim metrom jest činjenica da će se svi od 18. siječnja do 18. travnja naći na www.sundance.org.
Iz ogoleme ponude prezimena pronašli smo dva koja su se već pokazala u Zagrebu – Nicolasa Provosta s filmom 'Induction', zanimljivim izletom u igrane vode za mladog eksperimentalnog Belgijanca, i Joannu Quinn sa stostruko spominjanim 'Dreams and Desires: Family Ties'. Osim poznatih nam radova treba svakako spomenuti film britanskog enfant terriblea Mata Kirkbyja 'Hard to Swallow', redatelja koji se dosad proslavio žestokim i provokativnim spotovima za, primjerice, Jamiroquaija ili Basement Jaxx, a oborio je i Guinessov rekord za najviše odjednom depiliranih ženskih bikini zona (!).
Za šortove dakle ipak preporučujemo onlajn čekiranje poslije 18-og na domaćim sandenskim stranicama, a za sve ostalo čeprkanje po internetu i očekivanje velikog proglašenja koje će nam otkriti koje ćemo ime možda već uskoro vidjeti u raskošnijoj produkciji ili barem na nekom domaćem festu.
Od 7 dugometražnih u ovogodišnjoj selekciji svakako treba izdvojiti dva za prste polizat: prvi je sada već poznati eksperimentalni doku-igrani film 'Zidane: A 21st Century Portrait' Douglasa Gordona i Philippea Parrena, prikazan ove godine na Sarajevskom filmskom festivalu. Francuski redateljski dvojac prati velikog nogometaša tijekom 90-minutne utakmice koristeći se s čak 17 35-mm kamera. Rezultat je daleko od sportskog dokumentarca, iako su upravo to očekivali posjetitelji filma na francuskoj premijeri, odnosno u zemlji u kojoj je veliki Zinedine Zidane nacionalna legenda. Umjesto portreta čarobnjaka Zizoua gledatelje je dočekao 'prazni' dugometražni nogometaški hod – čekanje lopte, hodanje ili trčanje s kraja na kraj terena, gestikuliranje i povremeno pljuvanje po travnjaku - izazvavši poprilične nerede u kinima diljem lijepe njihove Francuske.
Drugi film koji izdvajamo sigurno je malo iznenađenje za sve filmofile, jer riječ je o svjetskoj premijeri debitantskog ostvarenja Anthonyja Hopkinsa, slavnog Hannibala Lectera, koji osim što može osvajati Oscare, očigledno može uspješno i pisati i režirati. Film 'Slipstream' uz slavnog redatelja ima i jaku glumačku postavu iz koje možemo izdvojiti, primjerice, Christiana Slatera, a radnja nas je, doduše rubno, podsjetila na slavnu Jonze-Kaufman 'Adaptaciju' jer tematizira scenarista i sve probleme koji idu uz taj posao - prvenstveno miješanje stvarnog života pisca i fiktivnog života njegovih likova.
Uz još 4 dugometražna koji dolaze iz cijeloga svijeta 'Frontier' nudi i pogled u opus francuskog redatelja Pierrea Huyghea, čiji se kratki filmovi i multimedijske instalacije rijetko mogu vidjeti izvan Tate Modern, Guggenheima i muzeja Whitney.
Iz Ponoćne ponude Park Cityja (Midnight) možemo izdvojiti nekoliko dugometražnih slatkiša: prvi je film Gregga Arakija 'Smiley Face' o Jane, ljubiteljici marihuane koja se u 9 ujutro ušlagira cimeričinim 'začinjenim' kolačima, pa krene u sumanutu losanđelesku odiseju prepunu živopisnih likova i sumanutih situacija. Ostalih sedam filmova jednako je zanimljivo, a za primijetiti je da su čak i podjele eksperimentalnih nezavisnih uglavnom poznate i preko bare. Primjerice, zombi drama smještena u zlatne suburbijske 50-e, 'Fido' Andrewa Curriea u glavnoj ulozi donosi Matrix djevu Carrie-Anne Moss, a 'The Ten' Davida Waina – urnebesna parodija 10 zapovjedi inspirirana ozbiljnim Kieslowskim - Jessicu Albu i Winonu Ryder.
Od ostalih ponoćnih uspješnica možemo vam servirati kratki info o animiranoj fantaziji koju potpisuje redatelj i scenarist neobična imena M dot Strange, 'We are the Strange', a na kojoj je proveo posljednje tri godine života, a tu je i film redateljskog trojca Davida Brucknera, Dana Busha i Jacoba Gentryja 'The Signal' o psihotičnom kaosu koji nastane kad svi tehnički aparati kad odjednom bezrazložno počnu pretvarati ljude u zombije (da, opet). Tu je i sumanuta komedija 'Finishing the Game' Justina Lina koja temom svakako podsjeća na Bore Leeja, samo se junak u američkoj varijanti zove Breeze Loo.
Programi kratkiša broje sveukupno 71 film, odabran od 4 i pol tisuće prijavljenih dokumentarnih, igranih i animiranih radova. Ono što nas koji nećemo na Sundance najviše zanima u vezi s parksitijevskim kratkim metrom jest činjenica da će se svi od 18. siječnja do 18. travnja naći na www.sundance.org.
Iz ogoleme ponude prezimena pronašli smo dva koja su se već pokazala u Zagrebu – Nicolasa Provosta s filmom 'Induction', zanimljivim izletom u igrane vode za mladog eksperimentalnog Belgijanca, i Joannu Quinn sa stostruko spominjanim 'Dreams and Desires: Family Ties'. Osim poznatih nam radova treba svakako spomenuti film britanskog enfant terriblea Mata Kirkbyja 'Hard to Swallow', redatelja koji se dosad proslavio žestokim i provokativnim spotovima za, primjerice, Jamiroquaija ili Basement Jaxx, a oborio je i Guinessov rekord za najviše odjednom depiliranih ženskih bikini zona (!).
Za šortove dakle ipak preporučujemo onlajn čekiranje poslije 18-og na domaćim sandenskim stranicama, a za sve ostalo čeprkanje po internetu i očekivanje velikog proglašenja koje će nam otkriti koje ćemo ime možda već uskoro vidjeti u raskošnijoj produkciji ili barem na nekom domaćem festu.
Nema komentara.