Boja, svjetlo i zvuk - njemački avangardisti - Kratki
Home      Vijesti      Kratki      Boja, svjetlo i zvuk - njemački avangardisti

Boja, svjetlo i zvuk - njemački avangardisti

Predstavnici njemačke avangarde 20-ih nisu samo snimali filmove ugodne oku, nego i utjecali na ukupna kulturna zbivanja od slikarstva, glazbe do politike.

m.b. 10.03.2006 0 komentara

Boja, svjetlo i zvuk - njemački avangardisti

Iako su povijest filma zadužili nevjerojatnim radovima, izumima, tehnikama i ostalim filmskim zahvatima, njihova se imena rijetko nalaze u povijesnofilmskim pregledima koji u prvi plan stavljaju dugometražna ostvarenja iz istog razdoblja. No, prema našem mišljenju, a i onome brojnih teoretičara koji su se odlučili pozabaviti genijalnim 20-ima 20. stoljeća, poznati su dugi radovi jednako utjecali na genijalne kratke eksperimente koliko i oni na njih, nerijetko čak i na razini suradnje između protagonista onodobne njemačke filmske scene.

Viking Eggeling (1880. Lund, Švedska – 1925. Berlin)
Vrlo je teško reći da je životpis bilo kojeg od redatelja apstraktnog filma utjecao na njegov kreativni proces jer se uglavnom radi o matematičko-geometrijskim slikovnicama koje ne mogu biti dalje od figuralne stvarnosti. Eggelingov je životopis u tom smislu 'samo' veoma zanimljiv, kao uostalom i njegovo ime. Viking se u 17. godini seli iz rodnog grada Lunda u Švicarsku gdje se uzdržavao kao knjigovođa i kasnije kao profesor umjetnosti. Sudbonosan je njegov susret s Hansom Richterom 1918. kojeg je u Zürichu upoznao preko zajedničkog prijatelja, osnivača dadaizma, Tristana Tzare. Obojica su ubrzo shvatila da dijele zajedničke interese, poput onoga o pretvaranju glazbe u pokretnu sliku, pa Viking tako s Richterom odlazi u Njemačku kako bi zajedno radili na filmskim eksperimentima (suradnju završavaju već 1921). U to se vrijeme Eggeling počeo družiti s ruskim i njemačkim konstruktivistima, a svoj ključni film 'Diagonalsinfonie' završava 1923. i premijerno ga pokazuje 1925. skupa s drugim velikanima onoga doba. Umire 16 dana nakon premijere, što mnogi smatraju vrhuncem te smrću prvog i ključnog dijela njemačke avangarde.

Oskar Fischinger, Komposition in Blau

Oskar Fischinger (1900. Gelnhausen, Njemačka -1967. Los Angeles)
Fischingerov rad na filmu počinje 1921. kad je upoznao Walthera Ruttmanna na premijeri njegova rada 'Lichtspiel Opus 1'. Nakon toga je snimio mnogo filmova koji se smatraju prvim umjetničkim animacijama u povijesti, a filmskom je artu doprinio i brojnim inovacijama, poput 'wax machine' koju su koristili brojni filmaši-animatori onoga doba (wax machine se koristi pri animaciji voskom - šareni vosak u obliku cijevi nalazi se na rezaču s rotirajućom oštricom; kamera je postavljena ispred, a njezina je blenda sinkronizirana s kretanjem oštrice). Pomogao je Fritzu Langu radeći specijalne efekte na filmu 'Frau im Mond' ('Žena na mjesecu'), a i najdulje je stvarao od svih pripadnika njemačkog kruga. Svojim je 'Studijama' oduševio cijeli svijet, pa ih je uspio i dobro unovčiti u Japanu, Europi i SAD-u, a bio je i prvi koji se koristio trobojnim sustavom u svojim radovima (Gasparcolor). Njegova reklama 'Circles' ('Kreise', 1933) bila je prvi film u boji, a radeći za reklamnu industriju stvorio je i jedan od najinovativnijih reklamnih filmova - spot za Muratti ('Muratti Greift ein', 1934). Najveći je uspjeh pak doživio svojim apstraknim filmom 'Komposition in Blau' (1934-35) koji je čak osvojio nagradu na festivalu u Veneciji (!).

Viking Eggeling, Diagonalsinfonie

'Plava kompozicija' donijela mu je probleme s njemačkim cenzorima, ali i gažu za Paramount u Hollywoodu. Emigrirao je 1936. te se ubrzo našao u brojnim sukobima sa slavnim američkim studijima – povukao je svoje ime sa špice za film 'Fantasia' Walta Disneya, kao i s brojnih drugih projekata koje nitko nije razumio, a niti želio prikazati. Na životu ga je održavala fondacija Guggenheim koja mu je dala stipendiju, a od 1947. pa do smrti više nije snimao ništa osim pokoje reklame. Iako nikad nije dobio novac za snimanje filma, njegov rad 'Motion Painting' osvojio je prvu nagradu na slavnom Međunarodnom festivalu eksperimentalnog filma u Bruxellesu 1949. godine, a čak tri su njegova rada na Olimpijadi animacije (1984) ušla na listu 10 najboljih ikada. U njegovoj su se kući upoznali John Cage, Maya Deren i Kenneth Anger, pa možemo reći da je upravo Fischinger ključna karika između prve avangarde i 'druge' – one američke.

Motion Painting, Oskar Fischinger

Hans Richter (1888. Berlin - 1976. Miniusio, Švicarska)
Richter je već u svojim ranim 20-ima počeo sudjelovati u raznim kulturnim zbivanjima koja su se događala u tada najvažnijem gradu svjetske avangarde - Berlinu. Godine 1912. upoznaje se sa suvremenom umjetnošću na izložbi Blauen Reiter (u galeriji Der Sturm koju je, kao i časopis, osnovao Herwarth Walden), 1913. sudjeluje u Futurističkom manifestu, a godinu dana kasnije radi u slavnim avangardnim časopisima Die Aktion (1911-1932) i Der Sturm (1910-1932). U međuvremenu je služio i u 1. Svjetskom ratu iz kojeg je otpušten 1916. zbog medicinskih razloga. Te iste godine u Münchenu Die Aktion objavljuje posebno izdanje o Richteru, a mladi umjetnik odlazi u Zürich kako bi se priključio dadaistima. Susret sa slikarom Eggelingom mijenja tijek njegova umjetničkog angažmana te od 1920. počinje proizvoditi kratke filmove, počevši s radom 'Rythmus 21' koji je prikazan 5 godina kasnije pod naslovom 'Film ist Rhytmus'.

Rythmus 21, Hans Richter

Slijedilo je veoma plodno razdoblje angažirana rada u raznim kulturnim zbivanjima – djelovanje u grupi De Stijl, urednički posao u prvom modernom časopisu za umjetnost G, aktivna uloga u nekoliko organizacija, od kojih je brojne i sam osnovao... Pod utjecajem Légera i Clairéa počinje se koristiti figurativnim (fotografskim) slikama u radovima, proizvodeći i brojne reklame, posebice za Philips. Godine 1933. emigrirao je u Švicarsku, a 1941. i u SAD, gdje je postao profesor na filmskom institutu-koledžu u New Yorku. U to je vrijeme vrlo intenzivno slikao, uglavnom dadaističke i nadrealističke radove koji su i izlagani na brojnim izložbama. Od njegovih filmskih radova najpoznatija je serija filmova pod nazivom 'Rythmus' te brojne 'Filmstudie' koje je proizvodio uglavnom od 1921. do 1929. Godine 1957. završava film 'Dadascope' s pjesmama i prozom koju su recitirali njihovi tvorci - Hans Arp, Marcel Duchamp i mnogi drugi. Richterova teza da umjetnik mora biti aktivan u političkom smislu i da se treba protiviti ratu, a podržavati revoluciju vjerojatno je jedna od najdugotrajnijih ideja koja je jednako suvremena kao i prije 80-ak godina.

Lichtspiel Opus 1, Walther Ruttmann

Walther Ruttmann (1987. Frankfurt – 1941. Berlin)
Prije nego što se i sam počeo baviti filmom, Ruttmann je radio kao slikar i filmski teoretičar, a i iz tog ranijeg dijela njegova života poznato je opasno trovanje plinom koje je zaradio služeći vojsku u 1. Svjetskom ratu. Prvi film 'Lichtspiel Opus 1' (1919) pokazuje 1921. u Frankfurtu, a zatim i u Berlinu, glavnom gradu svih avangardnih umjetnika. Taj ga je rad toliko proslavio da su brojni umjetnici odmah zatražili njegove usluge - velika gospođa animacije silueta Lotte Reiniger za 'Avanture princa Achmeda', Julius Pinschewer za reklame ('Das Wunder', 1925) i Fritz Lang za animacijsku sekvencu u radu 'Die Nibelungen'.

Berlin. The Symphony of the City, Walther Ruttmann

Ruttmannovo je najpoznatije djelo 'Berlin. The Symphony of the City' (1927), film koji danas uglavnom gledamo kao radikalni montažni eksperiment. Poslije toga Walther se okreće zvučnim eksperimentima i snima impresivni film 'Melodie der Welt' (1929) u kojem je zvuk tretirao 'kontrapunktski', što će kasnije prigliti brojni ruski redatelji. Rad 'Weekend' (1929) film je bez slike, apstraktna radio-drama snimljena kao zvučni film koju je čak na sva zvona hvalio i njegov najveći suparnik Hans Richter. No, njegovu se genijalnost najviše osporava upravo zbog godina koje su uslijedile – jedini nije emigrirao iz Njemačke u vrijeme buđenja i dominacije nacizma, čak ga je i podupirao raznim industrijskim i propagandnim filmovima. Umro je na početku 2. Svjetskog rata 1941. od komplikacija nakon operacije.

Iako je uz spomenutu veliku četvorku još mnogo autora sudjelovalo u slavnim avangardnim godinama, njihovi opusi uglavnom ne pripadaju u cijelosti spomenutu razdoblju. Werner Graeff, Laszlo Moholy-Nagy, Rudolf Pfenninger, Lotte Reiniger, Guido Seeber tek su nekim svojim filmovima bliski radikalnim eksperimentima sa zvukom, slikom i geometrijskim formama, bazirajući svoje djelovanje više na slikarstvu, animaciji ili pak fotografiji.

naslovna Oskar Fischinger, Radio Dynamics, 1942

Komentari

Nema komentara.