RFP: Nepoznato o poznatom 4

RAMPA

U kazalištu tradicionalne arhitekture rampa je rub pozornice, odnosno uopćeno crta koja dijeli polje izvedbe od gledališnog prostora. Film rampu još naziva linija pogleda ili os akcije, što pretpostavlja, ovaj put, zamišljenu crtu koja prolazi prizornim usmjerenjem koje je u središtu pozornosti tog kadra, odnosno montažnog prijelaza.

To je primjerice smjer pogleda, pravac kretanja, odnosi likova u razgovoru. Kad bi se rampa prešla u sceni razgovora, onda bi izgledalo kao da protagonisti gledaju u istom smjeru i nepovezano pričaju. No, kršenje rampe je uobičajena stvar i često ju uspješni filmaši ne mogu ili razumjeti ili objasniti. 

DAVID WARK GRIFFITH – Zašto je bitan?

Prvi u povijesti filma postavlja ne samo pitanje što snimiti, već i kako snimiti. U suadnji s izvrsnim snimateljem Billyem Bitzerom, polazeći od već svladanih načela prostornosti i paralelne radnje, dolazi do nove dramske konstrukcije zasnovane na dva ili tri usporedna zbivanja strukturno zavisna jedno o drugom.

Paralelnu radnju postupno zamjenjuje paralelnom montažom, skraćujući statične dijelove priče, a produžujući dinamične. Stvara filmsko vrijeme umjesto dotadašnjeg realnog (vrijeme potrebno za odvijanje radnje/real time) koje se koristilo.

Griffith kameru približava glumcima, izbjegavajući snimanje donjeg dijela nogu, ali pružajući gledatelju mogućnost boljeg uvida u lice (npr. 'After Many Years', 1908.). Tom metodom izmjenjivanja planova, od krupnog pa do totala, stvorena je i nova mogućnost ritmiziranja radnje.

Također, otkriva važnost promjene različitih kutova snimanja; promjena rakursa tako postaje bitnim dramskim elementom, a udaljavanje i približavanje licu presudna komponenta u razvoju filmske priče. Na taj je način uspostavljena još jedna razlikovna linija filma od kazališta (što je u to vrijeme bila glavna filmska preokupacija). Isto će i učiniti s rasvjetom—počet će ju upotrebljavati kao važnu dramaturšku činjenicu ('Pijančevo obraćenje',1909. i 'Pippa dolazi', 1909.)

Njegova dobro poznata, monumentalna djela ('Rađanje jedne nacije', 1915. i 'Netrpeljivost', 1916.) bijahu prekretnicama na zrelo doba nijemog filma.