Sun/Slam/Dance
Slam ili Sun, pitaju se poklonici nezavisnoga filma... Ili možda SOFF? Nema razloga za paniku! Park City prima filmaše svih vrsta, u isto vrijeme i bez problema!
Slamdance, Sundance i SOFF počinju krajem siječnja, a što se kratko sprema, otkrit ćemo vam upravo sada!
Slamdance, poznatiji kao nezavisni alternativni festival u Park Cityju, svoje će 11. izdanje doživjeti za manje od mjesec dana, i to od 21. do 28. siječnja 2005. godine, kada će pokušati konkurirati bratskom mu festivalu Sundanceu. Kroz ruke programskoga odbora prošlo je oko 2 800 radova, ali direktorica festivala, Kathleen KcInnis, objavila je svoje favorite, iako naglašava da je ovogodišnja konkurencija najjača do sada u povijesti festivala (klasika!).
Radovi koji otvaraju i zatvaraju festival: 'Mad Hot Ballroom' autorice Amy Sewell kronika je pripremanja mladih Njujorčana za natjecanje u balskome plesu, a work-in-progress dokumentarac 'I Know I Am Not Alone' Michaela Frantija osobni je dnevnik putovanja u srce istine američkoga rata u Iraku i rata između Palestinaca i Izraelaca.
No, u konkurenciji se nalazi preko 50 kratkih radova iz 11 zemalja koji se natječu u kategorijama za najnarativni film (igrani, po naški), najdokumentarni i najanimirani, a tu su i Gallery shorts te poseban programčić sastavljen od anarhističkih shortova (štogod to značilo). Presedan u ovogodišnjem izdanju festivala je sastavljanje posebnoga žirija koji će nagraditi kratki animirani rad, a najigrani kratki će se automatski uključiti u nominaciju za nominaciju za Oscara (!), što nije mala stvar jer je upravo Slamdance prvi nagradio Christophera Nolana i Marca Forestera (Monster's Ball)...
Sundance Film Festival ipak vodi u brojkama; od prijavljenih 3 887 radova u konkurenciju su ušla svega 82 kratka, a ove godine to će biti 27. put kako sastavljaju svoj program. No, u konkurenciji se našlo mnogo dobrih radova koje smo već imali prilike vidjeti na mnogim festivalima, a o nekima smo, poput Chris Landrethova animiranoga 'Ryana' i pisali.
Tu je, primjerice 'Email to Mom', Gerarda Ruiza Miñána, jednokadrovski kratki igrani koji je nedavno gostovao na One Take ff-u, zatim 'America's Biggest Dick' Bryana Boycea o Dicku Cheneyju, 'Love and Laundry' Amerikanke Barbare Alvarez, i još barem 80-ak drugih radova koji sigurno zaslužuju vašu pozornost jer su do sada preko upravo te kategorije zabljesnule karijere Spikea Jonzea, Paula Thomasa Andersona i Treyja Parkera.
E da, ako se nakon svega ovoga pitate koja je zapravo razlika između ta dva festivala, odgovor je vrlo jednostavan. Sundance je stariji i već dobro etabliran festival koji prikazuje mnogo filmova, a Slamdance je manji, alternativniji, prikazuje filmove koji još nisu sklopili ugovore s distributerima te je više orijentiran na redateljske prvijence. Jedan od njih, 'The General', Nizozemke Sietske Tjallingii, mogli smo vidjeti ove godine na Split film festivalu, a radi se o satiričnoj iako ipak preočitoj metafori američkoga imperijalizma u kojem velika rotirajuća čizma na daljinsko upravljanje gazi lutkice vojnika.
No, dok je za prethodna dva festivala potrebna fizička prisutnost u pitoresknom jutahskom gradiću (ili prisutnost u nekom drugom obliku, ako ste uspjeli nadići tjelesnu barijeru), za sljedeći vam su dovoljan modem i kokice. Naime, Sundance Online Film Festival (u nastavku SOFF) je web-festival koji počinje kada i Sundance (20. siječnja), ali traje sve do lipnja, pa će gledatelji na njemu moći vidjeti sve kratkiše sa Sundancea, intervjue s filmašima, zakulisna događanja i posebni program pod nazivom Frontier koji će se pozabaviti eksperimentalnim medijima.
Ako do sada niste uhvatili niti jedno od pet izdanja toga festivala, predlažemo da ponekad svratite na www.sundance.org i postanete dio alternativno-nezavisne bujice zainteresiranih za ipak malo drugačiji kratki film.
Nema komentara.