"13. izdanje Fantastic Zagreb Film Festivala donosi bogat program izvrsnih žanrovskih premijernih naslova kao i obožavanih kultnih klasika koji slave svoje velike godišnjice. Za našu smo publiku, Zagrepčane i filmofile i ove godine osigurali niz atraktivnih, nagrađivanih i hvaljenih žanrovskih hitova sa svih strana svijeta siguran sam da će svatko naći nešto za sebe", rekao je Stjepan Hundić, direktor Fantastic Zagreb Film Festivala.

 13. izdanje Fantastic Zagreba 29. lipnja u 21:30 na Ljetnoj pozornici Tuškanac otvara sjajan švedski film UFO SWEDEN. Ovaj znanstveno fantastični triler najlakše je opisati kao dijete ljubavi između hit serija Dosjei X i Stranger Things, te jednog od najpopularnijih holivudskih filmova Povratak u budućnost, s jednako uzbudljivim i nadnaravnim zapletom koji će zadovoljiti sve ljubitelje znanstvene fantastike, misterioznih priča, trilera i avanture! Radnja filma smještena je u mali grad u Švedskoj, a pratimo Denis koja uz pomoć grupe entuzijasta koji prate neobične pojave na nebu i NLO fenomene odlučuje saznati istinu i kreće u riskantnu avanturu koja ih vodi daleko izvan granica zakona, u svijet prepun teorija zavjera, neobjašnjivih fenomena i... svjetove u paralelnim dimenzijama.

Do 9. srpnja publiku očekuje spoj atraktivnih premijera i kultnih žanrovskih klasika. Od novih naslova izdvajamo horor triler američkog redatelja Ti Westa PEARL, toliko strašan da je čak i slavni redatelj Martin Scorsese izjavio kako je nakon gledanja imao problema sa spavanjem. Tu su i animirani SF spektakl PLASTIČNO NEBO,  južnokorejski akcijski SF triler BROD ZA BUSAN, finski nadnaravni horor triler KUCKANJE, uzbudljiv futuristički omnibus od 7 intrigantnih i žanrovski različitih epizoda POSLJEDNJI DJEČAK NA ZEMLJI, SF avantura za cijelu obitelj DIJETE STROJ, te dokumentarac MOŽETE ME ZVATI BILL o Williamu Shatneru koji se proslavio kao Kapetan Kirk. T.J. Hooker u Zvjezdanim stazama. 

Fantastic Retro i ove godine donosi izuzetno atraktivne naslove koji slave svoje velike godišnjice kao što su remek-djelo PTICE Alfreda Hitchcocka, akcijski evergreen U ZMAJEVOM GNIJEZDU s Bruceom Leejem i nezaboravni SF triler ONI ŽIVE legendarnog Johna Carpentera. U istom programu prikazujemo i jedan od najpopularnijih filmova svih vremena ISKUPLJENJE U SHAWSHANKU povodom 100 godina studija Warner Bros. i kultne RATOVE ZVIJEZDA: EPIZODU 5 - IMPERIJ UZVRAĆA UDARAC, najbolji dio obožavanog holivudskog SF serijala.

 Uz fantastične cjelovečernje naslove na festivalu možete pogledati i bogat program kratkih filmova u Kinu Tuškanac.  

Raznovrstan kratkometražni program s filmovima iz cijelog svijeta, podijeljen u dva bloka, predstavio je Vanja Vascarac, izvršni direktor festivala i selektor kratkometražnih filmova.

"Žanrovski film nije samo odraz onoga što dolazi nego i vremena u kojem živimo, pa ove godine imamo sve više ženskih autorica, a obuhvaćamo niz aktualnih tema, od umjetne inteligencije do ekologije", rekao je.

Znanstvena fantastika, trileri, fantasy, horori, kultni žanrovski klasici, animacija i još mnogo toga očekuju sve posjetitelje od 29. 6. do 9. 7.  u zelenoj oazi Ljetne pozornice Tuškanac te Kinu Tuškanac !

Program i raspored filmova pronađite na službenoj stranici festivala: https://fantastic-zagreb.com/

Informacije o ulaznicama: https://fantastic-zagreb.com/info/ulaznice/

Za Animafest 2023, drugi najstariji svjetski festival u potpunosti posvećen animaciji, prijavljeno je ukupno 1800 filmova iz 93 zemlje produkcije. Šuljić je uputio na temu korištenja umjetne inteligencije u animaciji koja se ove godine nametnula prilikom selekcije. S posebnim zadovoljstvom Šuljić je istaknuo rekordan broj uglednih inozemnih gostiju te podcrtao 8 hrvatskih radova u najjačim međunarodnim konkurencijama (49 hrvatskih filmova bilo je prijavljeno na festival pa je Šuljić ocijenio kako je riječ o iznimno uspješnoj godini domaće animacije): Obiteljski portret Lee Vidaković, Vrijeme koje dolazi Natka Stipaničeva, Y Matee Kovač, Eeva Lucije Mrzljak i Mortena Tšinakova u Velikom natjecanju kratkometražnog filma, Strana strana Sare Tomas i Pansion Paun Dorotee Radušić u Natjecanju studentskog filma, Hu Hu i rođendanska zabava Vjekoslava Živkovića i Putovanje Mirele Ivanković Bielen u Natjecanju filmova za djecu. Natjecanje hrvatskog filma donosi, pak, 19 novih radova od kojih je Šuljić izdvojio novi film Martine Meštrović Haljina za finale i druge filmove koji nakon Animafesta festivalski put nastavljaju u Annecyju (Sjeti se kako sam jahala bijelog konja I. Bošnjak i T: Johnson Volde; Ispod maske D. Bakliže), nove radove Zagreb filma (Republika A. Begušić i Aleph S. Tomića) te rekordnih 9 naslova s ALU-a. Šuljić je izdvojio i imena animacijskih klasika, oskarovaca i prijatelja festivala svih generacija koji se ove godine natječu u Zagrebu, poput Wendy Tilby i Amande Forbis (Leteći mornar), Joãa Gonzaleza (Prodavači leda) i Elizabeth Hobbs (Debitantica), Naomi Van Niekerk (Skalpeli) i Inés Sedan (Love Me True), kao i dvadesetak svjetskih premijera koje ukazuju na prestižan međunarodni status festivala. Animafest stavlja Zagreb na fantastičnu kulturnu kartu svijeta na najbolji mogući način. Jedan je od četiri najcjenjenija festivala animacije u svijetu pa kroz njega Zagreb postaje jedan od "najzačudnijih" svjetskih gradova. Želim živjeti u tom i takvom Zagrebu. Brojke filmova i autora uistinu su impresivne. Kao arhitektu, medij animiranog filma izuzetno mi je blizak. U obitelji imam dva sjajna animatora. Jedan je autor koji se natjecao na Animafestu, a drugi je dizajner također vezan s animacijom. Nas trojica redovito pohađamo Animafest i bit ćemo sigurno tu i ove godine. – rekao je Luka Korlaet Šuljić je naveo kako će u žiriju Velikog natjecanja kratkometražnog filma biti za Oscara nominirani čileanski autor Hugo Covarrubias, izraelska animatorica Tal Kantor, nizozemski animator, slikar i skladatelj Hisko Hulsing, umjetnička ravnateljica Kaboom Animation Festivala Aneta Ozorek i pobjednik prošlogodišnjeg Natjecanja hrvatskog filma Vuk Jevremović. Pred njima je težak zadatak ocjenjivanja 42 djela iz 34 zemlje produkcije, a Kantor i Hulsing boravak u Zagrebu iskoristit će i za održavanje masterclassa. Prošlogodišnja dobitnica Grand Prixa (i Nagrade publike) portugalska animatorica Laura Gonçalves sudit će u objedinjenom žiriju Natjecanja studentskog filma i Natjecanja hrvatskog filma uz programskog direktora Anifilma i animacijskog novinara Pavela Horáčeka i hrvatsku animatoricu i strip-umjetnicu Irenu Jukić Pranjić. Natjecanje studentskog filma čini 41 djelo, a Nacionalna škola filma i televizije (NFTS) iz Ujedinjenog Kraljevstva drugu godinu zaredom ukupnom prijavljenom produkcijom zaslužila je naslov najbolje škole animacije. Četiri NFTS-ova filma bit će prikazana u natjecanju, a brojne druge vidjet ćemo u tradicionalnoj retrospektivi pobjedničke škole. U žiriju Velikog natjecanja dugometražnog filma bit će legendarni mađarski osnivač animacijskog studija i festivala u Kečkemetu Ferenc Mikulás, egipatsko-saudijski profesor animacije i potpredsjednik ASIFA-e Mohamed Ghazala i plodna hrvatska animatorica Ivana Guljašević Kuman.

U programu čije će se središnje projekcije odvijati pod vedrim nebom Ljetne pozornice Tuškanac 6 je impresivnih djela koje je predstavila Matea Milić: od adaptacije priča Harukija Murakamija Slijepa vrba, usnula žena (r. Pierre Földesa) i feminističko-satiričkog mjuzikla sa zvijezdom serije Nasljeđe Dagmarom Domińczyk proslavljene Latvijke Signe Baumane (Moja romansa s brakom), preko intimno-monumentalnog distopijskog mađarskog SF-a Plastično nebo i brutalno-slatkog, antiratnog i crnohumornog Rata jednoroga starog Animafestova znanca Alberta Vázqueza, do svjetske premijere anime horora Amritina gozba Sakua Sakamota i začudno-poetičnog filma iz kineske provincije Nema promjena u našem životu Jingweija Xua. Središnji retrospektivni program Majstori animacije posvećen je Williamu Kentridgeu – dobitniku Nagrade za životno djelo Animafesta 2023. Kentridge je vodeće ime svjetske umjetničke scene čija se djela nalaze u stalnim postavima najvažnijih muzeja i galerija, a kazališne inscenacije u najslavnijim opernim i kazališnim kućama. Njegov univerzalni opus kreće se u rasponu od dječje književnosti, crteža, grafika, tapiserija i skulptura, preko glume, igranog filma, lutkarskih predstava, kazališne i operne režije i scenografije, do zahtjevnih transmedijskih projekata, instalacija, predstava i performansa. U animiranom filmu ovaj južnoafrički genij prepoznatljiv je po tehnici ugljena na papiru, autobiografskim inspiracijama (likovi Soho Eckstein i Felix Teitelbaum) i tematizaciji apartheida. Dovođenje Kentridgea u Zagreb bilo je velika avantura. Kolegica Paola Bristot dovela ga je na Venecijansku akademiju likovnih umjetnosti i to je bila šansa za nas jer je bio blizu. Timski smo otišli tamo, Margit Antauer, Paola Orlić i ja, te smo srećom bili smješteni u hotelu s Kentridgeom. Čuva ga vojska producentica, kuratorica, galerista. Ali kad se uspije doći do njega, on je vrlo susretljiv, drag i otvoren čovjek. Znao je za Animafest i obećao je da će doći. – rekao je Šuljić. Što sve s Kentridgeovim potpisom, uz retrospektivu devet majstorovih filmova u izboru Andrijane Ružić, očekuje posjetitelje Animafesta navela je Paola Orlić: specijalna projekcija filma City Deep s glazbenim performansom uživo na ceremoniji otvorenja (uz sudjelovanje braće Sinkauz i Maje Rivić), ekskluzivna izvedba Kentridgeove verzije Ursonate dadaista Kurta Schwittersa s glazbom i video mappingom (Daniel Šuljić, Maja Rivić, Igor Pavlic, Stanislav Kovačić i Žana Marović pridružit će se Kentridgeu u realizaciji), izložba iz zbirke slovenskog kolekcionara Igora Laha Circulus Vitiosus u Galeriji Kranjčar i masterclass. U retrospektivnim programima Animafesta 2023 zaslužno mjesto pripada i velikanu Zagrebačke škole crtanog filma Aleksandru Marksu, dok će noviji radovi afirmiranih imena (Andreas Hykade, Simone Massi, Janet Perlman, Debra Solomon, Izabela Plucińska i dr.) biti prikazani u programu Iz majstorskih radionica uz sudjelovanje samih autora. Naposljetku, poljska animacija, s filmovima velikana poput Borowczyka (kojem se retrospektiva priređuje povodom stote godišnjice rođenja), Lenice, Giersza, Kucije i Dumałe, ali i autorica novije generacije, u fokusu je posebnog programa Animafesta 2023. Daniel Šuljić predstavio je i opsežni tematski program posvećen znanstvenoj fantastici. Program u 9 cjelina donosi filmove koji prikazuju razmišljanja o svijetu budućnosti i potencijalnim smjerovima razvoja ljudske vrste i tehnologije te se preklapa s aktualnom raspravom o umjetnoj inteligenciji. Prva cjelina "Budućnost je ovdje" zahvaća upravo AI (npr. Algodreams Vladimira Todorovica), ali i druge računalne tehnologije u animaciji (Dron Seana Buckelewa). Druga cjelina "Svijet sutrašnjice" okuplja klasična animirana promišljanja o budućnosti, a treća pod naslovom "Katastrofe" donosi primjere (post)apokaliptičnog podžanra, baš kao i peta "Spekulativna animacija – Povratak u postapokalipsu", ovoga puta u izboru Olge Bobrowske. Četvrta je kolekcija kolažnog filma "Science Friction" u izboru umjetničkog ravnatelja festivala u Ottawi Chrisa Robinsona, a u šestoj se mogu vidjeti SF filmovi iz povijesti Zagreb filma. Sve navedene cjeline kratkometražnih filmova okupljaju podjednako klasične i novije autore poput Mélièsa, Markera, Vukotića, Grgića, Servaisa, Hertzfeldta, Mulloya, Marušića, Mcglocklina, Seidela, Popakula, Barića, Tadića i Pisačića. Sedmu, osmu i devetu cjelinu čine dugometražni animirani SF-ovi: kultni anime Ghost in the Shell Mamorua Oshiija, francusko-poljski eksperimentalni Chronopolis Piotra Kamlera i restaurirana rumunjska Svemirska misija "Delta" (r. Mircea Toia, Călin Cazan, Victor Antonescu).

Matea Milić naglasila je kako je za Natjecanje VR animacije koje se uz slobodni ulaz odvija u Tehničkom muzeju Nikola Tesla svakoga dana od 11 do 19 sati uz podršku Legame studija i Milana Gostimira izabrano 7 umjetnički intrigantnih i narativno snažnih projekata: od šokantnog talijanskog dokumentarca o djeci u zatvoru i male njemačke studentske distopije, preko zabavne simulacije rasprave Muncha i Ibsena i černobilskih iskustava iz pera Svetlane Aleksijevič, do ulaska u poziciju osoba s invaliditetom. VR procjenjuju Andrijana Ružić, Reinhold Bidner i Michelle Kranot. Krunu izložbenog programa Animafesta 2023. uz postav Williama Kentridgea čini i obljetničko peto izdanje grupne izložbe Iza kulisa / Behind the Scenes koje u Galeriji SC okuplja radove autora čiji su filmovi zaslužili nastup u Velikom natjecanju kratkometražnog i Natjecanju studentskog filma. Kako je navela Paola Orlić, izložba koja ove godine sadrži doprinose čak 51 autora najveća je do sada te se profilirala kao neizostavna festivalska praksa promoviranja animacije unutar galerijskog prostora. Izložbeni program činit će i strip-mobili Irene Jukić Pranjić (inovacija koja objedinjuje strip, animaciju i iskustva optičkih i mehaničkih igračaka) u predvorju Kina SC, radovi studenata animacije Sveučilišta Nova Gorica u Galeriji Šira, izložba projekcija i prostorne instalacije iz filma Obiteljski portret Lee Vidaković u HDLU Galeriji Prsten, radovi s radionice scenografskog video mapiranja ALU MAPPING: Planet Kanca Manca održane pod vodstvom Ivana Marušića Klifa u Dvorani Sek. Matea Milić naglasila je kako je za Natjecanje VR animacije koje se uz slobodni ulaz odvija u Tehničkom muzeju Nikola Tesla svakoga dana od 11 do 19 sati uz podršku Legame studija i Milana Gostimira izabrano 7 umjetnički intrigantnih i narativno snažnih projekata: od šokantnog talijanskog dokumentarca o djeci u zatvoru i male njemačke studentske distopije, preko zabavne simulacije rasprave Muncha i Ibsena i černobilskih iskustava iz pera Svetlane Aleksijevič, do ulaska u poziciju osoba s invaliditetom. VR procjenjuju Andrijana Ružić, Reinhold Bidner i Michelle Kranot. Krunu izložbenog programa Animafesta 2023. uz postav Williama Kentridgea čini i obljetničko peto izdanje grupne izložbe Iza kulisa / Behind the Scenes koje u Galeriji SC okuplja radove autora čiji su filmovi zaslužili nastup u Velikom natjecanju kratkometražnog i Natjecanju studentskog filma.

Kako je navela Paola Orlić, izložba koja ove godine sadrži doprinose čak 51 autora najveća je do sada te se profilirala kao neizostavna festivalska praksa promoviranja animacije unutar galerijskog prostora. Izložbeni program činit će i strip-mobili Irene Jukić Pranjić (inovacija koja objedinjuje strip, animaciju i iskustva optičkih i mehaničkih igračaka) u predvorju Kina SC, radovi studenata animacije Sveučilišta Nova Gorica u Galeriji Šira, izložba projekcija i prostorne instalacije iz filma Obiteljski portret Lee Vidaković u HDLU Galeriji Prsten, radovi s radionice scenografskog video mapiranja ALU MAPPING: Planet Kanca Manca održane pod vodstvom Ivana Marušića Klifa u Dvorani Sek. Perjanica Animafest PRO-a jubilarni je 10. međunarodni simpozij o suvremenoj animaciji Animafest Scanner (6. i 7. 6., Teatar &TD). Glavna predavačica dobitnica je Nagrade za izniman doprinos proučavanju animiranog filma Suzanne Buchan, a razgovara se o današnjem značenju animacije, digitalnoj tehnologiji i originalnosti, animaciji u službi drugih umjetničkih formi i SF-u u animaciji. Animafestova izvanredna pozicija u festivalskom svijetu ogleda se u programima CEE Animationa i Animation Festival Networka, kao i u bogatom profesionalnom programu s vrhunskim mentorima. Forum za razvoj i predstavljanje animiranih filmova mladih filmaša Rise & Shine Animafest organizira s ljubljanskom Animatekom i u suradnji s CEE Animationom – predstavlja se 11 projekata iz isto toliko zemalja, a mentori su Michaël Dudok de Wit i Pedro Rivero. AFN Edu forum je, pak, mobilnosti i međunarodne suradnje studenata animacije, a GoCritic! radionica za filmske kritičare pod vodstvom novinarke Varietyja Jessice Kiang. Uz već navedene masterclassove, Dino Krpan održat će produkcijsku analizu projekta Cvrčak i mravica, a Michelle i Uri Kranot govorit će o svome radu na animiranim dokumentarcima. Na okruglom stolu o umjetnoj inteligenciji u proizvodnji animiranog filma pod moderaturom Daniela Šuljića razgovarat će Reinhold Bidner, Gerrit Kuge, Aneta Ozorek i Marko Paleka. Bit će predstavljeno i 8 novih, inozemnih i domaćih knjiga, stripova i monografija vezanih uz animirani film. Matea Milić istakla je kako Animafest 2023 želi omogućiti različitim uzrastima publike da besplatno vide filmove različitih autorskih generacija. Natjecanje studentskog filma, Natjecanje filmova za djecu i mlade, Natjecanje VR animacije, segmenti programa Majstori animacije, posebni filmski programi (retrospektiva NFTS-a i CEE New Talents) te cijeli program Animafest u Vašem kvartu u gradskim centrima za kulturu mogu se stoga vidjeti bez plaćanja ulaznice. Povoljnijim ulaznicama za subotnje projekcije Cvrčka i mravice te Natjecanja hrvatskog filma 1 i 2 Animafest se pridružuje i projektu "H15 – 15 godina u našem filmu" kojim HAVC obilježava 15 godina djelovanja.

Milić je govorila i o tradicionalno bogatom i raznolikom Programu za djecu i mlade. 36 filmova Natjecanja filmova za djecu i mlade po predselekciji Nine Kovačića odabrala je slovenska medijska psihologinja Martina Peštaj koja ih je razvrstala prema prilagođenosti četirima dobnim kategorijama (3-6, 7-10, 11-14 i 15+). Osim natjecanja, tu je i atraktivan Obiteljski program, idealan za gledanje u pratnji roditelja. Obiteljski program i Natjecanje filmova za djecu 3-6 i 7-10 prikazuju se u sklopu programa Animafest u Vašem kvartu u gradskim centrima za kulturu: CKI Maksimir, NS Dubrava, KUC Travno, NS Sesvete i Centru KNAP. Ulaz na sve programe u kulturnim centrima Grada Zagreba je besplatan. Izbor iz Animafestova programa bit će naknadno prikazan i u Ljetnom kinu Bačvice u Splitu te u Art kinu u Rijeci, a festival se 2023. vraća i u zagrebačke dječje bolnice – u KBC Sestre milosrdnice u suradnji s Udrugom Djeca susreću umjetnost prikazat će izbor iz Natjecanja filmova za djecu. Pri kraju konferencije za medije okupljenima su se obratili Martina Meštrović i Ivana Bošnjak Volda. Martina Meštrović Drago mi je da će publika moj film prvi puta vidjeti baš na Animafestu. Film je imao trnovit put, produkcija se otegla dodatnih godinu dana i potrošili smo dobiveni budžet pa sam radila i druge poslove kako bi ga dovršila. Inspiriran je mojom bakom koja je vjenčanicu u kojoj je htjela biti pokopana obojala u crno – rekla je Meštrović o svojoj Haljini za finale koja će nakon Animafestova Natjecanja hrvatskog filma biti prikazana u glavnom programu festivala u Annecyju. Ovo je naš treći zajednički lutka-film, vrlo apstraktan i najzaokruženiji koji smo do sada napravili. Tema mu je apatija koju smatramo najopasnijom bolešću današnjeg društva. Mi se bavimo načinom proživljavanja priče, a ne njezinim krajem. Bitno nam je da se publika poveže s likovima jer u filmu govorimo o stanju uma. Kroz vrlo nadrealne slike pokušavamo izazvati poistovjećivanje s junakinjom – kazala je Bošnjak Volda o Sjeti se kako sam jahala bijelog konja.

Ove godine je program izuzetno raznovrstan i doista ima ponešto za svakoga. Izdvojili bismo radionicu Andrew Hodgesa na engleskom jeziku gdje će iskusni urednik podijeliti tajne pisanja za anglofonu publiku s primjerima iz znanstvene fantastike. Danijela Jović će prezentirati projekt slanja prvog hrvatski mini satelita u svemir – CroCube. Ljubitelji znanosti doći će na svoje na predavanju eminentnog domaćeg fizičara dr.sc. Davora Horvatića o sprezi fizike i napretka umjetne inteligencije, a s kozmičkim zvijerima će nas upoznati dr.sc. Lana Ceraj u živopisnom putu kroz proces stvaranja galaksija.

Tihomir Tikulin održat će radionicu žanrovskog stripa i ilustracije za adolescente i starije, no nemojte zaboraviti ponijeti svoj pribor za crtanje. Posjetitelje praktičnijih sklonosti privući će Bojana Vukotić s predavanjem i radionicom korištenja lateksa u specijalnim efektima, specifično ranama. Broj mjesta na radionicama je ograničen, pa ne preporučujemo okolišanje. To je samo mali zalogaj doista bogatog programa čije detalje možete vidjeti na našim web stranicama i već sad odlučiti koje se točke jednostavno ne smiju preskočiti.

Osim poznatih gostiju i više od stotinu programskih točaka, na konvenciji na kojoj se i ove godine očekuje barem dvije tisuće posjetitelja, predstavit će se niz udruga koje se bave znanstvenom fantastikom, raznovrsna ponuda knjiga, stripova, umjetnina, nakita i ostalih „geeky“ stvari te nezaobilazna igraonica društvenih igara, stolovi za igre uloga i nepresušna zabava.

Sve navedeno samo je dio sjajnog programa koji vas očekuje u svibnju, a o kojem ćemo vas redovito izvještavati! Za sve ostale informacije pratite službenu stranicu http://sferakon.org/

Program ovogodišnjeg ZagrebDoxa na konferenciji za medije predstavili su direktor i glavni selektor Nenad Puhovski i producent Hrvoje Pukšec. Ovogodišnji  ZagrebDox događa se u vremenima kada su loše godine (nadajmo se) iza, a one neizvjesne – ispred nas. Svjesni toga, izabrali smo povratak u neku staru normalnost, no gledajući ipak krajičkom oka i prema mogućim iznenađenjima. Stoga taj međuprostor želimo popuniti sa stotinjak dokumentaraca koji tematiziraju puninu svijeta u kome živimo, jer smo uvijek našoj publici željeli pružiti što širi izbor kvalitetnih filmova. Uz povratak popularnih programa Happy Dox i Glazbeni Globus, uveli smo i neke nove, recimo Green Dox posvećen ekološkim temama. Uveli smo i nove nagrade poput one za kratkometražni dokumentarac, a posebno smo ponosni na činjenicu da nas je Europska filmska akademija uvrstila u malen broj prestižnih festivala čiji se pobjednici izravno uključuju u trku za Europski Oscar. Nestrpljivo čekamo da sve to podijelimo s našom publikom i da, zajedno, ponovno prisustvujemo projekcijama, razgovorima o filmu, ali i temama koje oni potiču. Dobro došli na 19. ZagrebDox!„ izjavio je Nenad Puhovski.

Ovogodišnja Međunarodna konkurencija okupila je niz filmskih naslova koji obrađuju globalno aktualne društvenopolitičke teme. Očekivano, jedna od gorućih tema danas je i rat u Ukrajini, a Istočna fronta Vitalyja Manskog i Yevhena Titarenka nam kroz prikaz Yevhena, člana dragovoljačke medicinske bojne čija je zadaća pružanje prve pomoći na prvoj crti bojišnice, prikazuje prvih šest mjeseci rata u Ukrajini. Hamletov sindrom,  Elwire Niewiere i Piotra Rosołowskog također nas vodi u Ukrajinu, ali nekoliko mjeseci prije ruske invazije. Kroz prikaz petero mladih ljudi koji koriste pozornicu kao platformu za izražavanje svoje tuge i traume kroz poznato pitanje "biti ili ne biti" nudi nam snažan portret generacije koja se nosi s traumom rata koji je sada njihova sadašnjost i budućnost. Da u svakom ratu postoje ljudi koji ne podliježu propagandi i općoj atmosferi straha dokaz su Maša i Ilja, glavni protagonisti filma Na skliskom terenu,  Kirilla Nenasheva, koji u ruskim gradovima organiziraju antiratne prosvjedne akcije, podržavaju svoje drugove koji su iza rešetaka i na sve načine  pokušavaju promijeniti mišljenja svojih rođaka, prijatelja i običnih prolaznika.

Što to znači biti žena? U svom promatračkom  dokumentarcu Vrata sna prikazanom na Berlinaleu  odgovor na to pitanje iranska redateljica Negin Ahmadi odlučuje potražiti u susretu s kurdskim borkinjama, a Skrivena pisma redateljice  Violet Du Feng otkriva nam tajni jezik Nushu, koji su razvile kineske žene, kojima je bilo zabranjeno čitati i pisati, kao tajni sustav podrške, nade i preživljavanja. Film je nagrađivan na brojnim festivalima; između ostalog  na Tribeca FF i BFI London FF. Ljepota i krvoproliće oskarovke Laure Poitras, nominiran za ovogodišnjeg  Oscara u kategoriji dugometražnog dokumentarnog filma, ali i osvajač Zlatnog lava na Venecijanskom filmskom festivalu, emotivna je priča o međunarodno poznatoj umjetnici i aktivistici Nan Goldin ispričana kroz njezine dijaprojekcije, intimne intervjue, revolucionarne fotografije i rijetke snimke.  Apolonia, Apolonia danske redateljice Lee Glob, dobitnik glavne nagrade na IDFA-u, fascinantan je portret Apolonije Sokol mlade žene koja pokušava pronaći svoje mjesto u svijetu umjetnosti, a Alis, Clare Weiskopf i Nicolása van Hemelrycka koji je na Berlinskom filmskom festivalu osvojio kristalnog medvjeda u kategoriji Generation 14plus, a na Sheffield Doc/Fest - Youth Jury Award, vodi nas u kolumbijsko sklonište za tinejdžerice i na nemilosrdne ulice Bogote gdje upoznajemo mlade žene u borbi da prekinu krug nasilja i prigrle svjetliju budućnost. U Kolumbiju, ali sada u Medelin, vodi nas i Theo Montoya svojim filmom Anhell69 kojim istražuje snove, sumnje i strahove jedne uništene generacije. Film je osvojio glavnu nagradu u Leipzigu, na jednom od najvažnijih europskih dokumentarnih festivala. Ostajemo još malo u Južnoj Americi iz koje nam na ovogodišnjem Doxu stiže niz odličnih naslova. Suho tlo u plamenu,  Joane Pimenta i Adirleya Queirósa koji je osvojio International Dox Award na Dokufestu, kao i nagrade na festivalima  Cinéma du Réel i IndieLisboa IFF, vodi nas u brazilske favele. Andreia samouvjereno vodi snažnu motociklističku bandu kroz favelu Sol Nascente, veliku zajednicu na periferiji Brazilije. Ona pripada Gasolineiras de Kebradas, skupini žena koje preuzimaju stvari u svoje ruke rafinirajući ilegalno crpljenu naftu u vlastitom pogonu. Cabralovo sjećanje, Welketa Bunguéa, dobitnik posebnog priznanja na Sheffield Doc Festu i nagrade žirija na DocLisboa, prikazuje nam slojeve jezika i ponašanja kako bi proslavio povijesnu i međugeneracijsku složenost koja nastanjuje Gvineju Bisau. Mjesto radnje filma Tvrdo srce, Martína Benchimola argentinska je klaonica. Sa svježom krvlju na bijelim pregačama, mesari se upuštaju se u kratke razgovore koji se dotiču očeva i djece, otkrivajući pritom svoje motivacije  i najdublje strahove.

Dezerteri, trailer

Tema klimatskih promjena uvijek je, a i mora biti aktualna. U međunarodnoj konkurenciji, tri su filma koja se bave ovom tematikom. Izlazak,  Evgenia Arbugaeva i Maxima Arbugaeva  vodi nas na udaljene obale sibirskog Arktika gdje usamljeni čovjek, shrvan svjedoči neočekivanim promjenama uslijed zagrijavanja mora i sve veće temperature. Film je nominiran za Oscara 2023. u kategoriji kratkog dokumentarnog filma. Aralkum, kratki film Mile Zhluktenko i Daniela Asadi Faezija, dobitnik nagrade za najbolji kratki film na Visions du Réel i specijalnog priznanja žirija na Beldocsu, preplićući različite kinematografske teksture ponovno zamišlja isušeno Aralsko more, dopuštajući starom ribaru da posljednji put isplovi, a Tkivo planine, Valentine Shasivari, prikazan na IDFA-u opisuje početak kraja školskog primjera idile zvane - švicarsko selo, naravno, također uslijed klimatskih promjena. 

Rojek - Zaynêa Akyola, osvajač posebne nagrade žirija na Hot Docsu i posebnog priznanja na Golden Apricot Yerevan International Film Festivalu, pokušava ući u trag početku, usponu i padu Islamske države (ISIS) kroz osobne priče pripadnika Islamske države iz cijelog svijeta i njihovih supruga zatočenih u zarobljeničkim logorima, koji dijele zajednički san: uspostavu kalifata. Teško ih je razumjeti, baš kao somalijskom dizajneru namještaja Abdiju vlastitu nasilnu prošlost, čiju priču nam u dokumentarcu Susjed Abdi prepričava njegov susjed, redatelj Douwe Dijksta. Nasilje je i tema filma  Manifest,  Angie Vinchito koji je dobitnik glavne nagrade na IDFA za najbolji film u Envision Competition. Ovaj naslov u potpunosti je sastavljen od šokantnih videa koje su ruski tinejdžeri objavili na društvenim mrežama. Manifest je uznemirujuć mračni mozaik, a pokazuje kako se agresija i ugnjetavanje nesvjesno prenose na sljedeću generaciju.

Jeste li vodili evidenciju svoje sijede kose? Broj poljubaca koje ste razmijenili? Koliko ste puta letjeli u svojim snovima? Možda niste, a možda vas na nešto slično potakne film Međuzbroj, Mohammadreza Farzada. Posljednji, film koji predstavljamo u međunarodnoj konkurenciji, ali samo taksativno, Divlje ranjene životinje, Jakoba Pagel Andersena duboko je osobna priča o očinstvu, tjeskobi i razbijanju začaranih krugova.   

Za Veliki pečat u regionalnoj konkurenciji ove godine konkurira 20 filmskih ostvarenja, a dotiču se širokog dijapazona tema, od ekologije preko obiteljskih i međuljudskih odnosa, suočavanja s prošlošću, pa do najvažnije sporedne stvari na svijetu, nogometa.

Osam autorica i autora režiralo je hrvatski dokumentarni film Osam poglavlja koji će na 19. ZagrebDoxu imati svoju svjetsku premijeru. Jasmina Beširević, Tonći Gaćina, Dalija Dozet, Anja Koprivšek, Petar Vukičević, Judita Gamulin, Katarina Lukec i Tiha K. Gudac vode nas kroz osam desetljeća života osam ženskih likova, počevši od od najmlađeg koji ima pet, do najstarijeg s 85 godina. Osam poglavlja je omnibus koji nudi priliku promatrati nastajanje identiteta i prevladavanje prepreka koje stoje pred ženama svih generacija, bile one majke ili ne. Majčino mlijeko, film Isaaca Knights-Washbourna, prikazan na DOK Leipzig i Ji.hlava IFF, nježna je pak meditacija o majčinstvu i lancima koji nas povezuju, ali i guše. Soba za ljubav , sjevernomakedonske redateljice Suzane Dinevski društveni je portret dviju obitelji, a daje pogled u intimni svijet bračnih posjeta u najozloglašenijem zatvoru Idrizovo u Sjevernoj Makedoniji i učinke koje to ima na obitelj i svijet koji ih okružuje. A što pak sve jednoj obitelji može donijeti, odnosno oduzeti neočekivan zgoditak na lutriji, saznajemo u filmu U posjetu fortuni, Matyasa Kalmana nastalom u mađarsko hrvatskoj koprodukciji, prikazanom na Sarajevo FF.  Priču o jednoj od najvećih ljubavi, onoj između oca i kćeri donosi nam redatelj Eneos Çarka filmom Tišina stabala banane, prikazan na Festivalu dei Popoli i osvajač The Tenk Prize na Fipadocu. U svom redateljskom prvijencu Prizori s mojim ocem, Biserka Šuran ulazi u razgovor s ocem o zajedničkoj prošlosti, povijesti Balkana i tome što ona znači za njihov identitet. Film je osvojio nagradu žirija na Trieste FF.  Lina, film Jasmine Beširević, vodi nas u svijet devetogodišnje djevojčice koja proživljava jedno od najtraumatičnijih iskustava u životu djeteta, razvod roditelja.

Nikolaus Geyrhalter filmom Van prostora i vremena, prati tragove smeća diljem planeta i baca svjetlo na beskrajnu borbu ljudi da steknu kontrolu nad golemim količinama otpada. Film je dobio značajnu Pardo Verde WWF nagradu na prestižnom Locarno festivalu. Intimni film Između revolucija, redatelja Vlada Petrija koji je u Berlinu osvojio nagradu FIPRESCI za najbolji film u programu Forum, propituje društvene tabue, autoritet, religiju i uloge žena u Iranu i Rumunjskoj, dvije zemlje u kojima su povijest pisali gotovo isključivo muškarci. Dezerteri, Damira Markovine, dobitnik nagrade za najbolji film centralne i istočne Europe na Ji.hlava festivalu, hibridni je dokumentarni esej o izgubljenoj generaciji, njihovim međusobnim odnosima, teškim izborima i odgovoru na najteže pitanje rata: ostati ili otići?  Na tragu suočavanja s prošlošću je i film Hotel Hope, Bojana Stojčića, koji 27 godina iza Daytonskog mirovnog sporazuma dokumentira tragove ovog povijesnog događaja, sna koji se pretvorio u noćnu moru, a kako danas danas izgleda Balkan na kojem se sukob dogodio prije dvadeset i pet godina i je li ‘haaška pravda’ imala smisla i značaja za one koji su najgore prošli istražuje upravo - Istražitelj, Viktora Portela prikazan na Ji.hlava IFF. Horror Vacui, Borisa Poljaka, prikazan na IFF Rotterdam, svojim sekvencama u jednom kadru i slobodnim, asocijativnim stilom montaže šalje upozorenje na sve veću hipermilitarizaciju svijeta u kojem živimo i što ona uzrokuje ljudskoj psihi. Gigi zvan Zakon,  Alessandra Comodina, dobitnik posebne nagrade žirija na Locarno IFF, prati Gigija, policajca koji suočavajući se s neobjašnjivim valom samoubojstava, kreće istraživati čudan svijet između stvarnosti i fantazije, pritom držeći svoje srce otvorenim za ljubav, dok kratki dokumentarni film Knin – Zadar,  Melite Vrsaljko priča o svakodnevnom životu benkovačkog prometnika zaposlenog na željezničkom kolodvoru kroz koji više ne prolaze putnički vlakovi. 

Dva su se dokumentarca u regionalnoj konkurenciji dotakla teme nogometa, Lopte, Gorane Jovanović, otkriva nam priču koja se odvija u gotovo potpunoj medijskoj tišini, o malonogometnom turniru  koji već više od desetljeća, svake godine okuplja pripadnike vojski šest bivših jugoslavenskih republika i film enemies 86, Josipe Krčelić, koji nam donosi ispovijest impulzivnog malonogometnog  navijača.

U filmu Rebra, Farah Hasanbegović pribjegava animaciji kako bi potražila porijeklo onih senzacija koje nas prate cijeli život, htjeli mi to ili ne, a kroz elokventne poteze olovkom, predstavlja osjetilnu meditaciju o materijalnoj dimenziji naših osjećaja, a redatelja Davida Gašu anonimni egzibicionist vodi kroz javnu seks šumu smještenu usred gradskog parka u filmu Šumica.   Sve novosti i informacije o ZagrebDoxu dostupne su na službenoj mrežnoj stranici http://zagrebdox.net/ te na društvenim mrežama Festivala.

Prilika je to koja se ne propušta jer se najpoznatiji film redatelja Jamesa Camerona vraća na velika platna u sva CineStar kina povodom svoje 25. obljetnice u remasteriranom IMAX® 3D, 4DX i 3D  formatu.

U Kaptol Boutique Cinema će se tom prigodom s početkom u 19:30 održati zanimljiv panel na temu: “Titanic: 111 godina od tragedije, 25 godina od kultnog filma”, a o fenomenu najpoznatijeg broda u povijesti govorit će filmski kritičar i politolog Boško Picula te Slobodan Novković, najpoznatiji hrvatski titanikolog koji je izdao već nekoliko knjiga na ovu temu.

Titanic je i danas neiscrpan izvor zavjera i budi radoznalost svih generacija, a posebno je utjecao na gosta večeri, g. Novkovića – hrvatskog istraživača koji je velik dio života posvetio upravo istraživanju Titanica, velebnog broda koji je potonuo davne 1912. nakon samo pet dana plovidbe i velike medijske pompe. Posebnost večeri u Kaptol Boutique Cinema bit će pop up izložba kolekcionarskih predmeta povezanih s jednom od najpoznatijih brodskih tragedija ikada. Eksponate možete pogledati prije projekcije filma od 19 – 20 sati, a doneseni su iz Spomen kuće Titanic koja se nalazi u Bratini pokraj Zagreba.

Možda niste znali da je na brodu bilo nekoliko Hrvata, baš kao i na Carphatiji, brodu koji je Titanicu krenuo upomoć, kao I da su Camerona oduvijek fascinirale brodske olupine  tako da je prije službenog snimanja filma, nekoliko puta ronio u dubine Atlantika kako bi sam snimio olupinu.

Cameronov “Titanic” je drugi film u povijesti s čak 11 zlatnih kipića i prvi s nevjerojatnom zaradom od preko 1.5 milijardi dolara, a držao je rekord sve dok ga sam Cameron nije svrgnuo s prijestolja najunosnijih filmova svih vremena i to Avatarom 2010!  

Glumačku ekipu ove neponovljive epske romanse koja je obilježila odrastanje brojnih generacija predvode dobitnici nagrade Oscar® Leonardo DiCaprio i Kate Winslet. Uz njih su još i Billy Zane, Kathy Bates, Frances Fisher, Bernard Hill, Jonathan Hyde, Danny Nucci, Gloria Stuart, David Warner, Victor Garber i Bill Paxton. Redatelj i scenarist je James Cameron, a film su producirali Cameron i Jon Landau, dok je Rae Sanchini izvršna producentica.

Mnogo je fascinantnih detalja oko filma i pravih povijesnih događanja zbog kojih je tema aktualna i dalje, a više o tome imate jedinstvenu priliku saznati 9. veljače u  WOW baru Kaptol Boutique cinema prije projekcije. Kapacitet za Tres Chic projekciju je ograničen, a sve posjetiteljice očekuju i pokloni.

Titanic se u CineStar kinima počinje prikazivati uoči Valentinova, 9. veljače, u distribuciji Blitz filma. Ulaznice su u prodaju online na www.cinestarcinemas.hr  ili na blagajnama kina.

 Od glumica izdvajamo Cherry Kiss, koja dolazi iz Srbije, i već je snimila više od 50 filmova za odrasle te ostvarila karijeru u Americi. Brittany Bardot dolazi iz Češke i popularna je na društvenim mrežama, gdje redovito objavljuje fotografije i uživa u predstavljanju najnovijih modnih kolekcija. Pridružila se filmskoj industriji za odrasle 2014. godine kada je imala 34 godine i već je snimila oko 300 filmova. Ne zaboravimo da je događaj namijenjen samo punoljetnim posjetiteljima. Doživite strastvenu i nezaboravnu atmosferu velikog erotskog sajma erotike, gdje će energični erotski izvođači nastupiti 18. i 19. studenog u Litostroj Hali L56 u Ljubljani.

Ulaznice: https://bit.ly/3Lz2u4Y

Facebook: https://bit.ly/3BSqlsR

Mrežna stranica: https://bit.ly/3UhryBr

„12. izdanje Fantastic Zagreb Film Festivala donosi bogat program sjajnih premijernih naslova kao i obožavanih žanrovskih klasika koji slave svoje velike godišnjice. Više od četrdeset filmskih naslova filmofile i zagrebačku publiku očekuje na ovogodišnjem festivalu i siguran sam da će svatko naći nešto za sebe", rekao je Stjepan Hundić, direktor Fantastic Zagreb Film Festivala.

Festival 30. lipnja na Ljetnoj pozornici Tuškanac u 21:30 otvara psihološki triler POSLJEDNJI KLIJENT, još jedan vrhunski high-concept triler iz majstorske danske filmske radionice! Klasičan odnos „pozitivac-negativac“ intrigantno je okrenut naglavačke, a ovaj nepredvidljiv, napet i mračan triler držat će vas na rubu sjedala do posljednje scene. I opet vas šokirati!

Do 10. srpnja publiku očekuje spoj atraktivnih premijera i kultnih žanrovskih evergreena. Od novih naslova izdvajamo finski mystery horor IZLIJEGANJE, norveški nadnaravni SF triler NEVINI, austrijski mystery horor OBITELJSKA VEČERA i poljsku futurističku dramu DAN KADA SAM PRONAŠAO DJEVOJKU U SMEĆU. Naš najpopularniji program Fantastic Retro ove godine donosi izuzetno atraktivne naslove koji slave svoje velike jubileje: BLADE RUNNER Ridleya Scotta, RATOVI ZVIJZEDA IV: NOVA NADA Georgea Lucasa, STVOR Johna Carpentera, OSLOBAĐANJE Johna Boormana, METROPOLIS Fritza Langa, NOSFERATU F.W. Murnaua te BLISKI SUSRETI TREĆE VRSTE Stevena Spielberga kojim i zatvaramo 12. Fantastic Zagreb.

Uz fantastične cjelovečernje naslove na festivalu se može pogledati i bogat program kratkih filmova u Kinu Tuškanac te atraktivni VR (filmovi virtualne stvarnosti) naslovi u Muzeju iluzija.

Na predstavljanju je prisustvovao i Davorin Horak, selektor programa kratkog i VR filma.

„Imali smo težak zadatak izabrati između 300 sati prijavljenih kratkih i VR naslova i vjerujem da smo uspjeli sastaviti jako zanimljiv i raznovrstan program filmova koji dolaze iz čitavog svijeta od Koreje, Meksika i Italije do Nizozemske, Australije, Kanade, Španjolske, čije priče su aktualne, zanimljive i žanrovski različite.“, rekao je Horak.

 Znanstvena fantastika, trileri, fantasy, horori, kultni žanrovski klasici, animacija i još mnogo toga očekuju sve posjetitelje od 30. 6. do 10. 7.  u prirodnoj oazi Ljetne pozornice Tuškanac te Kinu Tuškanac i Muzeju iluzija.

Fantastic Zagreb i dalje je jedini dog friendly festival: dozvolite svom psu da vas dovuče u prirodnu oazu Ljetne pozornice Tuškanac i zajedno besplatno uživajte u filmovima! Kompletan filmski program, cijene ulaznica i ostale informacije dostupne su na službenoj web stranici festivala: fantastic-zagreb.com, a najnovije vijesti i festivalske aktivnosti na našoj Facebook stranici facebook.com/FantasticZagreb

Neizmjerno nam je drago što imamo priliku koncertno predstaviti Afionov posljednji album "Treći bilbil" u Zagrebu i Zaboku. Korona nama je svima pomrsila račune, ponajviše glazbenicima. Ali ne damo se, idemo dalje. Očekuju nas koncerti koje s nestrpljenjem očekujemo i mi i naša draga publika. Na njima ćemo naravno, svirati pjesme s novog albuma, ali neće nedostajati niti naših starih "hitova". Dođite na ljetne terasu Boogalooa i Krčme Polanović  da pjevamo, plešemo, i grlimo se glazbom, izjavila je Lidija Dokuzović ususret koncertima.

Afion (makedonski opijum, mak) je band koji se inspirira tradicijskom glazbom iz Hrvatske, BiH, Srbije i Makedonije i pretače je u vlastite, originalne interpretacije i kompozicije. Mnoštvo koncerata (preko 500!) u Hrvatskoj i diljem Europe, što po klubovima što na velikim festivalskim pozornicama (Bingsjö, Shetland Islands Folk Festival, INmusic Festival, Adriatico Mediterraneo, Balkan Square festival u Ohridu, Ex-Yu Rocks...), pribavilo im je kultni status i velik broj fanova. Njihove nastupe uživo krasi "akustični zvuk s energijom rock'n'roll benda" (J. Bousfield, Rough Guide to Croatia), a publiku dovodi do plesa smijeha i suza. Afionova prva dva studijska albuma (Afion, 2006. i Čudni svati, 2008.) nominirana su za diskografsku nagradu Porin.

Članovi: Lidija Dokuzović - glas, Aleksandar Jovevski - kaval, Jesper Nordberg - kontrabas, Danijel Maoduš - gitare, Nenad Kovačić – udaraljke, glas.

Facebook: https://www.facebook.com/Afion-86273103431/

YouTube: https://www.youtube.com/watch?v=ldSa530m49E

Dokumentarni film Marka Dimića: Razarajući Afion, 2010., Produkcija HRT

https://vimeo.com/113585566

Koncert je sufinanciran putem Natječaja “Jer svirati se mora 2“ provedenog u suradnji Ministarstva kulture i medija RH i Hrvatske glazbene unije. #jersviratisemora2

Film austrijske redateljice Susanne Radelhof u originalu nosi naziv "Lost Women Art" i pokušava odgovoriti na pitanje zašto povijest umjetnosti pamti samo muškarce, odnosno zašto je mnoge velike ženske umjetnice jednostavno - pokopala. Trenutačno se u stalnim postavima muzeja diljem svijeta nalazi svega pet posto radova umjetnica, dok su nebrojena djela skrivena u skladištima i depoima.

Uz već spomenutu Valadon, u filmu se spominje i veliko ime francuskog impresionizma Berthe Morisot, te njemačke slikarice Julie Wolfthorn i Helene Funke. Na prijelazu 19. u 20. stoljeće žene u Njemačkoj nisu imale pristup redovnim umjetničkim školama, već su se školovale na tzv. ženskim akademijama, a posprdno su ih nazivali Malweiber, odn. djevojčure s kistovima. "Imati kćer koja želi postati slikarica bilo je gotovo kao da imate kćer koja želi postati prostitutka", slikovito je opisao tadašnje stanje svijesti nećak Helene Funke i njezin kasniji biograf. Žensko bavljenje slikanjem smatralo se "hobijem", dok je za muškarca to bio "stvaran posao", a čak i kod žena koje bi nadvladale takve podjele smatralo se da se moraju odreći svojih umjetničkih ambicija u korist braka i roditeljstva.

Ovih problema u svom se glasovitom eseju iz 1971. godine pod nazivom "Zašto nije bilo velikih umjetnica?" dotakla i Linda Nochlin. Esej američke povjesničarke umjetnosti objavljen u časopisu ARTnews smatra se jednim od najvažnijih radova feminističke povijesti umjetnosti, a njime je Nochlin nastojala pokazati kako su umjetnice bile sputane institucionalnim ograničenjima i društvenim predrasudama. Uz već spomenutu nemogućnost školovanja, drugi ključan razlog isključivo muškog narativa u povijesti umjetnosti bio je, prema Nochlin, taj što je ženama je sve do kraja 19 stoljeća bilo zabranjeno gledati i slikati nage muške aktove, što se smatra esencijalnom vježbom za svakog mladog umjetnika. Žene nisu mogle slikati ni ženske nage modele, jer su oni bili zabranjeni u gotovo svim javnim umjetničkim školama sve do 1850. godine, pa čak i kasnije. Biti lišen ove vrste vježbe značilo je biti lišen mogućnosti stvaranja velikih umjetničkih djela, pa su se žene okretale sporednim poljima: portretu, žanru, pejzažima ili mrtvoj prirodi. Ženama, pa tako i slikaricama, u to doba bilo je zabranjeno izlaziti u javnost bez pratnje pa je i to bio razlog što su bile tematski ograničene u stvaranju.

No, to nije bilo slučaj u Rusiji, pa me prilično začudilo da se u filmu u kontekstu zaboravljenih žena spominje i Natalija Gončarova, predvodnica ruske avangarde. Ako smo o ikome učili na predavanjima iz apstraktne umjetnosti koju sam kao izborni kolegij krajem 90-ih slušala kod profesora Makovića, bile su to Natalija Gončarova i njezine kolegice Aleksandra Ekster, Ljubov Popova, Olga Rozanova, Varvara Stepanova i Nadežda Udaltsova, koje su nazivali i Amazonkama avangarde. 

U Rusiji je umjetničko obrazovanje i prije revolucije bilo na vrlo visokom nivou, a umjetnici iz cijele Europe izlagali su na izložbama po ruskim gradovima. Avangardni umjetnici predstavljali su srž intelektualaca koji su željeli raskid s klasičnim tradicijama i nisu se libili provocirati malograđanski duh. Prva avangarda koja je raskinula sa starom tradicijom bio je neoprimitivizam, čiji je predvodnik bio Mihail Larionov, a svoje motive posuđivao je iz slikarstva ruskih ikona i ruskog folklora. Njegova supruga Natalija Gončarova također djeluje pod utjecajem folklora, a njena najpoznatija slika iz tog razdoblja prikazuje robusne zemljoradnike. Zanimljivo je da su i rani radovi Kazimira Maljeviča bili pod utjecajem Natalije Gončarove, a svakako valja spomenuti i remek-djelo ruskog kubizma, sliku "Kuhinja" Nadežde Udaltsove. Među avangardnim umjetnicima bilo je i mnogo ženskih umjetnica, što u to doba nije bilo slučaj u Europi - naime, kao posljedica revolucije i ideje jednakopravnosti spolova, slikaricama ruske avangarde bilo je omogućeno izlaganje uz bok njihovim muškim kolegama, a one su nerijetko bile i supruge glavnih protagonista avangarde, te su zajedno s njima sudjelovale i u kulturnoj politici. U bečkom Kunstoforumu 2015. godine održana je i velika izložba posvećene upravo umjetničkim parovima ruske avangarde.

Ništa manje poznati umjetnički parovi nisu bili Picasso i Dora Maar, Jackson Pollock i Lee Krasner ili pak Josef i Anni Albers, čiju smo izložbu "Putovanje kroz slijepo iskustvo" u siječnju 2019. imali priliku vidjeti u MSU. Supružnici Albers bili su profesori i umjetnici Bauhausa, a iako je Bauhaus bila napredna škola, žene se usmjeravalo da idu na tekstil, ne i na slikarstvo ili kiparstvo. Anni Albers se bunila, nije htjela studirati tekstil, no na kraju je zavoljela linije i tkanja i pronašavši inspiraciju kod svog učitelja Paula Kleea, počela je na tkanine primjenjivati njegovo učenje o bojama i geometrijsku kompoziciju. "Kad nastane neki rad s nitima, to se smatra obrtom, a kad nastane rad na papiru, to se smatra umjetnošću", govorila bi Albers, koja se cijeloga života borila protiv takve percepcije umjentičkih djela. Albersovi nisu bili jedini umjetnički par na Bauhausu - tu su bili i fotografkinja Gertrud i arhitekt Alfred Arndt, u radu škole sudjelovala je i Lily Reich, partnerica Miesa van der Rohea, a mnoge fotografije koje je snimila Lucia Moholy dugo su nepravedno bile atribuirane njezinu suprugu Lászlu Moholy-Nagyju ili pak Walteru Gropiusu.

Sasvim druga priča ona je Šveđanke Hilme af Klint koja svoje prve apstraktne slike velikih formata slika 1906. godine, punih pet godina prije Kandinskog koji se smatra začetnikom apstrakcije. Švedska je po tom pitanju bila naprednija od Njemačke, Francuske ili Italije, pa je af Klint studirala na umjetničkoj akademiji zajedno s muškarcima, a inspiracija su joj bile duhovne i teozofske teorije. Ukupno je naslikala preko 13000 apstraktnih slika, no nije htjela da se njezina djela prikazuju 20 godina nakon njezine smrti. Umrla je 1944., a kada je 20 godina kasnije njezina obitelj željela darovati njena djela Muzeju moderne umjetnosti u Stockholmu, odbijeni su i zapravo su posvuda nailazili na otpor. Naime, apstrakcija je bila zaokružena, kanon uspostavljen i nije bilo razloga revidirati priču. Kada je 2012. u MoMA-i bila prikazana izložba pionira apstrakcije, o Hilmi af Klint nije bilo ni riječi, što je ispravljeno tek 2013. velikom retrospektivom u Stockholmu te izložbom u Guggenheim muzeju u New Yorku pet godina kasnije, koju je vidjelo više od 600 tisuća posjetitelja i koja je bila najposjećenija izložba u povijesti tog muzeja.

Hallelujah - Maja Posavec & Ivan Kapec

Večer s Cohenom više je interpretacija nego uobičajeni koncert, u velikoj mjeri inspirirana albumom Famous Blue Raincoat Jennifer Warnes koja je 1987. na svoj specifičan način obradila Cohenove pjesme, a 70-ih i 80-ih mu je bila back vokal na koncertima. Maja i Ivan, i ovaj put uz pomoć već spomenutog benda, interpretirat će i sve druge Leonardove bezvremenske hitove. Boljeg mjesta od Kerempuha za ovakvu večer naprosto nema, to je već dokazano. Osim posebne intimnosti i akustike, on je i mjesto gdje se Maja osjeća kao kod kuće jer je tu godinama nastupala u brojnim kazališnim komadima.

Selektori s posebnim veseljem ističu kako će program u nedjelju, 3. listopada u kinu Tuškanac otvoriti nagrađivani hrvatski dokumentarac Tvornice radnicima Srđana Kovačevića koji je imao svjetsku premijeru na prestižnom Sheffield DocFestu a nagrađen je na Motovun Film Festivalu. Portret radničke zajednice u tvornici ITAS u Ivancu, koja je jedini uspješan primjer radničkog samoupravljanja u post-socijalističkoj Europi, nameće pitanje može li tvornica u rukama radnika preživjeti na marginama kapitalizma ili nam je potreban veći san? Nakon projekcije održat će se razgovor u kojem će sudjelovati redatelj Srđan Kovačević, direktor ITAS-a Dragutin Varga, sociolog Miloš Vlaisavljević (Europska konfederacija sindikata javnih službi), aktivistica Iva Ivšić (BRID) i moderator Bojan Nonković.

U dokumentarnoj konkurenciji ističu se još dvostruki pobjednik Visions du Réel Faya Dayi Jessice Beshir spiritualno putovanje u čijem su središtu rituali khata, najunosnijeg usjeva u Etiopiji i pobjednik Hot Docsa Ostrov  Svetlane Rodine i Laurenta Stoopa o stanovnicima izgubljenog otoka usred Kaspijskog mora. Tu je i Povratak u Reims (Fragmenti) Jean-Gabriel Périota koji kroz arhivske materijale donosi intimnu i političku priču o francuskoj radničkoj klasi od 1950-ih do danas, a inspiriran je istoimenim romanom Didiera Eribona dok je naratorica je slavna glumica Adèle Haenel. Pisac Eribon i redatelj Périot pridružit će nam se u online razgovoru o ovoj nekonvencionalnoj filmskoj ekranizaciji jednog od najutjecajnijih memoara 21. stoljeća koji je pokrenuo „klasni coming-out.“ 

Friško sa svjetske premijere u Cannesu dolazi nam Futura, portret Italije kroz oči tinejdžera, koji potpisuje renomirani trio sineasta Pietro Marcello, Francesco Munzi i Alice Rohrwacher. Dokumentarni program donosi još i pobjednika Cinéma du Réel polemički komad Godina otkrića Luisa Lópeza Carrasca koji kroz priče starih i mladih posjetitelja lokalnog bara u Cartageni stvara zanimljiv dijalog između suvremene španjolske svakodnevice i gotovo zaboravljenog komadića političke povijesti te otkriva nadolazeću eroziju radničkih prava i neoliberalnu agendu vodećih aktera EU-a. Prljavo perje meksičkog redatelja Carlosa Alfonsa Corrala crno-bijela je beskućnička romansa snimljena u maniri cinema vérité na teksaškim ulicama. U Mutnoj rijeci (film je nagrađen na FID Marseilleu) argentinska redateljica Tatiana Mazú González daje glas prešućenim pričama žena u patagonijskom rudarskom gradiću. Mala Palestina (Dnevnik opsade) Abdallaha Al-Khatiba donosi priču o stanovnicima najvećeg palestinskog izbjegličkog kampa na svijetu nakon Sirijske revolucije slaveći hrabrost i otpornost ovih ljudi bez države. Dokumentarni program zaokružuje biografski dokumentarac Greta Nathana Grossmana o svjetski poznatoj aktivistici Greti Thunberg. 

Iz igrane konkurencije izdvajamo gruzijsko remek-djelo Što vidimo kada gledamo u nebo? Aleksandrea Koberidžea, jedan od najboljih 5 filmova godine prema izboru Međunarodne federacije filmskih kritičara (FIPRESCI). Poetična saga o slučajnom susretu koji pođe po zlu zbog uroka razotkriva skrivenu magiju svakodnevice. Čeznutljiva ljetna priča i idealan protulijek izolaciji Tsugua dnevnici proslavljenog portugalskog autora Miguela Gomesa i njegove partnerice Maureen Fazendeiro pokazuje kako su Crista, Carloto i João proveli pandemijski kolovoz. Prema brojnim renomiranim filmskim kritičarima u pitanje je dosad najuspješniji filmski izdanak lockdowna.  

Tu su i pobjednik Locarna Osveta je moja, svi drugi plaćaju gotovinom, zaigrana posveta i dekonstrukcija azijskih B-akcijskih filmova 80-ih i 90-ih, u režiji indonezijskog redatelja Edwina. Akcijska crna komedija donosi priču o plaćenom ubojici koji prikriva vlastitu impotenciju i ženskoj borkinji koja na sebe preuzima njegov teret osvete. Film na subverzivan način podriva muške i ženske kategorije u žanru osvetničke pulp drame poznatom po ultramačističkom i nasilnom svijetu. Kutija uspomena libanonskog dvojica Joana Hadjithomas i Khalil Joreige, jedan od miljenika publike na ovogodišnjem Berlinaleu, koji užas libanonskog građanskog rata prezentira kroz priču o kćerki koja u Montrealu otkriva Pandorinu kutiju punu majčinih bilježnica, fotografija i kaseta iz odrastanja u Beirutu tijekom 1980-ih, a stilski priziva uratke Atoma Egoyana. 

Među najzvučnijim naslovima svakako je Crvena raketa, novi film doajena američkog nezavisnog filma Seana Bakera, čiji je Projekt Florida bio i nominiran za Oscara, donosi priču o propalom porno glumcu (u glavnoj ulozi je Simon Rex) koji se vraća u svoj rodni teksaški gradić no nitko baš nije sretan što ga vidi. Tu su i pobjednik ovogodišnje sekcije Encounters na Berlinaleu, vijetnamska vizualna rapsodija Okus Lê Bảoa te epska drama Dragi drugovi! Andreja Končalovskog, dobitnik Posebne nagrade žirija u Veneciji o masakru pobunjenih radnika u ruskom industrijskom gradiću. Opora austrijska ZF drama Teško je biti rođen Sandre Wollner nagrađena je na Berlinaleu Posebnom nagradom žirija a donosi priču o androidnoj „djevojčici“ Elli koja je programirana s uspomenama koje znače sve njezinu vlasniku ali ne i njoj. I za kraj tu je gorko-slatka, egzistencijalistička komedija Pas koji nije prestajao lajati argentinske redateljice Ane Katz o potrazi jednog blagog muškarca za ljubavi usred litanije novih poslova i svijeta na rubu apokalipse. 

Program Kratki subverzivci donosi kratke ali subverzivne naslove renomiranih redatelja Radu Judea, Jean-Marie Strauba i Dana Sallitta, a u suradnji s udrugom Domino ugostit ćemo queer ikonu Brucea La Brucea i prikazati njegov najnoviji film Sveti Narcis.

Iz popratnog filmskog programa koji se održava u Dokukinu KIC izdvajamo retrospektivu švicarskog autorskog militanta Fredija M. Murera čiji dokumentarno-igrani hibridi pokazuju kako je usprkos naizgled idiličnom miljeu u Švicarskoj itekako moguće stvarati filmske naracije otpora i denuncirati društvo kontrole. Švicarski maestro dobitnik je prestižne nagrade za životno djelo Pardo alla carriera koja mu je uručena 2019. na Locarno Film Festivalu. U sklopu programa Film XX koji je posvećen ženskim filmskim narativima predstavljamo legendarnu njemačku vizualnu umjetnicu i sineasticu Ulrike Ottinger, poznatu po svojim osebujnim komadima koji isprepliću etnografiju, povijest i fantaziju. Prikazujemo njezin najnoviji dokumentarni film Pariški kaligrami (2020), filmsku poemu Parizu tijekom 1960-ih i redateljičinim formativnim godinama. 

Ovogodišnji Hommage posvećen je Amosu Vogelu (1921-2012), voditelju kultnog njujorškog filmskog kluba Cinema 16 i autoru knjige Film kao subverzivna umjetnost, nezaobilaznog filmskog vodiča u čiju je čast Subversive Festival dobio svoje ime. Povodom 100. obljetnice njegova rođenja kustosica Petra Belc priredila je prigodni filmsko-diskurzivni program.  U sklopu projekta Kinematografije otpora u suradnji s MSU Zagreb i kustosicom Leilom Topić prikazujemo najnoviji film multimedijalne umjetnice Nicole Hewitt, spekulativno putovanje tragom neolitskih figurina u Podunavlju, Žene minorne spekulacije, koje će zatvoriti filmski dio festivala.

"Nakon što smo prošlogodišnji festival u njegovu posebnom izdanju uspješno održali početkom jeseni, izuzetno nam je drago što i ove godine nalazimo način i put da aktualnu dokumentarističku produkciju približimo svojoj publici. Posebnost je našeg festivala, uvijek ponavljamo, u susretu, razmjeni i diskusiji. Stoga je nezamislivo da dokumentarce koje ZagrebDox predstavlja već 17. godinu zaredom ne konzumiramo u kinodvorani te potom među sobom ne razmijenimo stav, perspektivu, emociju koju upravo odgledani film u nama pokreće. Nakon ove dugotrajne izolacije i proteklih izazovnih mjeseci sretni smo što imamo priliku predstaviti filmove i tako publici ponuditi sadržaj, potaknuti komunikaciju te omogućiti da se (zasad) barem kroz platno u kinu provuku u neke daleke krajeve svijeta", istaknuo je Nenad Puhovski.

Među afirmiranim je naslovima međunarodne konkurencije (prvi) čileanski kandidat za nagradu Oscar, film Agent krtica (The Mole Agent) autorice Maite Alberdi, osvajač niza priznanja (nagrada Cinema Eye Honors, nagrada publike na festivalu u San Sebastianu) koji prati 83-godišnjaka na tajnom zadatku u staračkom domu. Iranski film Obiteljska rendgenska slika (Radiograph Of A Family), pobjednik Međunarodnog festivala dokumentarnog filma Amsterdam (IDFA), portret je obitelji autorice Firouzeh Khosrovani čiji identitet počiva na oprečnim svjetonazorima njenih roditelja. Obiteljskom dinamikom, ali i opstajanjem unutar ratne zone na istoku Ukrajine iz vizure samohrane majke bavi se dugometražni debi redateljice Irine Cilik, film Zemlja je plava poput naranče (The Earth is Blue as an Orange), ovjenčan nagradom za režiju na Sundanceu, dok u kratkometražnom ostvarenju Slobodno nam dođi, mama (Don't Hesitate to Come for a Visit, Mom; nagrada IDFA Spotlight) autorica Ana Artemijeva bilježi razdvojenost od vlastite kćeri, koju nadomješta videopozivima. U formi videodnevnika kratkometražni film Španjolca Pola Mallafréa U karanteni s klinkom (The Reality of Confinement with a four-year-old) na zabavan način progovara o izazovima mlade obitelji uslijed karantene uzrokovane pandemijom. Kosturi iz ormara (Sock on Fire) američkog redatelja Boa McGuirea (najbolji dokumentarac filmskog festivala u Tribeci) prati novonastalu dinamiku nakon smrti glave obitelji kao i sukobe između njegovih idola iz djetinjstva – homofobne tete i gay ujaka. O tajanstvenom fenomenu koji Švedska bilježi već 20 godina – sindromu rezignacije od koje baš u toj zemlji obolijevaju gotovo isključivo djeca tražitelja azila – progovara autorica Dea Gjinovci u filmu Buđenje na Marsu (Wake Up On Mars) snimajući romsku obitelj čije je dvoje djece oboljelo od te neobjašnjive bolesti.

Autorica Viera Čákanyová u filmu Bijelo na bijelom (White on White) bilježi boravak na poljskoj stanici na Antarktiku gdje komunicira s raznim formama umjetne inteligencije, dok njemački film Ljudi iz garaže (Garage People) Natalije Yefimkine prati fenomen života u garažama koji je zadesio brojne Ruse. Redatelj Alain Kassanda u filmu Bez sna (Trouble Sleep) iz ulične perspektive portretira treći najveći grad u Nigeriji (Zlatna golubica na Dok Leipzigu), a u fokusu ostvarenja Usamljena stijena (Piedra sol) Argentinca Alejandra Telémaca Tarrafa nalazi se obitelj goniča ljama s argentinske visoravni. Tragično preminuli iranski redatelj Rahim Zabihi u filmu Kruh svagdašnji (Holy Bread) devet je godina pratio kurdske krijumčare, koji nastoje prehraniti obitelj transportiranjem robe preko iranske granice, na dugotrajnom i opasnom putovanju planinama krajolicima.

Kratkometražne Sjenke djetinjstva (Shadows of Your Childhood) redatelja Mihaila Gorobčuka (najbolji dokumentarac na festivalu u Tampereu) poetsko je ostvarenje koje nudi pogled na svijet iz vizure djeteta, dok višestruko nagrađivana kratkometražna Utakmica (The Game) Romana Hodela prati nogometni susret prve švicarske lige iz očišta svjetski poznatog suca Fadayija Sana. Kroz niz šokantnih zapisa o životu u Poljskoj pod nadzorom komunističkog režima progovara film Normalna zemlja (An Ordinary Country) Tomasza Wolskog, dok su tema kratkometražnog filma Huntsville (Huntsville Station) autora Jamiea Meltzera i Chrisa Filipponea prvi trenuci slobode donedavnih zatvorenika istoimene državne kaznionice u Teksasu (najbolji kratki film na Docavivu). Redatelj Dieudo Hamadi u filmu Nizvodno prema Kinshasi (Downstream to Kinshasa) prati žrtve Drugog kongoanskog rata koje nakon dvadeset godina traže naknadu za pretrpljenu bol. Neobičan hobi bivšeg gruzijskog premijera u središtu je filma Kroćenje vrta (Taming the Garden) autorice Salomé Jashi; on, naime, otkupljuje stabla stara nekoliko stoljeća, daje ih iskopati i preseliti u svoj privatni vrt. Ostajući bez vlastitih korijena, metaforički i doslovce, tamošnji stanovnici prisiljeni su prilagoditi se novonastaloj promjeni.

U programu regionalne konkurencije čak je jedanaest hrvatskih ostvarenja. Neposredno nakon premijere na najvećem njemačkom festivalu dokumentarnog filma DOK.fest München na ZagrebDox stiže Žica, novi film Tihe Gudac usmjeren na granično područje uz rijeku Kupu – teritorij koji dijeli Hrvatsku i Sloveniju, mjesto na kojem schengenska granica polarizira Europu, a žilet-žica zaustavlja izbjeglice koje iz BiH pokušavaju stići u Zapadnu Europu. Ljubav koja ne poznaje granice i nadilazi sve razlike tema je dokumentarca Ljubav oko svijeta autorskog dua Anđele i Davora Rostuhara, a zajedništvo te društveno-kulturna renesansa koju je u Pakracu 1980-ih potaknuo malonogometni klub Dudovo bure u fokusu je filma Samo je nebo iznad nas redateljice Renate Lučić. U filmu Čekaj me redatelj Damir Markovina prati odnos svoje majke i bake, pri čemu progovara o tankoj granici između ljubavi, dužnosti i žrtve. Dinamike obiteljskih odnosa prožimaju i filmove Hotel Mama redatelja Joze Schmucha te Povratak Petra Vukičevića, dok promjene koje u obiteljsku i kućnu svakodnevicu unijela aktualna pandemija bilježi film Jel ti frka kad ti priđem Sare Alavanić. Razorni potresi koji su u posljednjim danima pogodili središnju Hrvatsku, korjenito promijenivši uobičajeno blagdansko raspoloženje, u fokusu su filma Još malo do nove godine Marka Bičanića, dok Bog na kotačima Bele Bračko-Milešević prati kako je obred svete mise u jednom naselju u okolici Karlovca dobio novo, "pandemijsko" ruho. Prateći turbulentno razdoblje puberteta iz perspektive dviju sestara iz romske obitelji, dokumentarac Volim redateljice Anje Koprivšek postavlja pitanje imaju li svi pravo na bezbrižno odrastanje, a akutnoj problematici obiteljskog zlostavljanja i zatomljenim emocijama na zanimljiv način pristupa film Sad sam ja Irena redateljice Jasmine Beširević.

Traumatična iskustva žrtava seksualnog nasilja tema su potresnog filma Zacijeli me (Hold Me Right) u kojem redateljica Danijela Štajnfeld hrabro polazi od vlastitog iskustva i kroz razgovore sa žrtvama postavlja pitanje je li izlječenje moguće. Autobiografsko ostvarenje Olge Lucovnicova Moj ujak Tudor (My Uncle Tudor) istoj temi pristupa kroz snimke obiteljske kuće u Moldaviji, za koju redateljicu vežu uspomene iz djetinjstva, ali i jedno šokantno iskustvo. Dugometražni debi mađarske redateljice Alexe Bakony, film Tobi u bojama duge (Colors of Tobi) prati transrodnog adolescenta Tobija na turbulentnom putu prema odrastanju i sazrijevanju. U poetičnom laureatu festivala Visions du Réel Punta Sacra redateljica Francesca Mazzoleni odvodi gledatelje u Ostiju, nekadašnju morsku luku antičkoga Rima, "svetu točku" na kojoj Franca vodi jedno žensko kućanstvo. I u filmu Kuća lutaka (House of Dolls) rumunjskog redatelja Tudora Platona u središtu je jedna zajednica žena: grupa 70-godišnjih prijateljica koje, daleko od svojih supruga i svakodnevne rutine, izmjenjuju male životne radosti. U dokumentarcu Priče iz zatvorske ćelije (Tales From The Prison Cell) mađarskog redatelja Ábela Viskija film postaje alat za povezivanje očeva koji su od svoje djece i supruga razdvojeni zbog služenja zatvorske kazne. Izazove očinstva tematizira i rumunjski redatelj Andrei Dăscălescu, koji u filmu Sveti otac (Holy Father), iščekujući rođenje svog prvog djeteta, traga za davno izgubljenim ocem. I impresivan dokumentarac Pokajnici? (A Rifle and a Bag), čiju režiju potpisuju Cristina Hanes, Isabella Rinaldi i Arya Rothe, prati borbu roditelja, koja ponekad podrazumijeva i odustajanje od političkih ideala, da svojoj djeci osiguraju sretnu i sigurnu budućnost. Ovjenčan nagradom za najbolji kratkometražni dokumentarac na festivalu u Jihlavi, film Prvi rođendan nakon apokalipse (First Birthday After the Apocalypse) redateljice Farah Hasanbegović u formi kulinarskog recepta za pečenje kolača i u kombinaciji s animiranom tehnikom na svjež se način bavi temom sjećanja i odrastanja.

Uz pregršt naslova u službenim programima programima Majstori doxa, Kontroverzni Dox, Stanje stvari i Teen Dox, festival donosi i program Ljubav u selekciji Nenada Puhovskog te program Triler Dox prema odabiru Vladana Petkovića, a premijeru na ovogodišnjem festivalu imat će i novi dokumentarac iz Factumove produkcije, film Dubica Marine Aničić Spremo. Retrospektivna sekcija uključuje program posvećen intrigantnom švicarskom kazališnom i filmskom redatelju Milu Rauu, program u selekciji Diane Nenadić koji okuplja dokumentarne naslove domaćih redateljica nastale tijekom posljednjih pet desetljeća te Autorsku večer Rajka Grlića, koji predsjeda međunarodnim žirijem festivala.

"Posebno nam je drago i ove godine ugostiti brojne domaće i strane filmaše koji će o svojim filmovima više otkriti u razgovorima nakon projekcija. Već tradicionalno nakon zatvaranja festivala i dodjele festivalskih nagrada, u nedjelju, 20. lipnja, naši će posjetitelji u programu The Best of Fest moći pogledati nagrađene filmove ovogodišnjeg ZagrebDoxa kao i dodatne projekcije najtraženijih filmova Festivala. I za ovo izdanje ZagrebDoxa, za naše posjetitelje, u dnevnim terminima besplatno prikazujemo odabrane filmove iz ovogodišnjeg programa. Cijena ulaznice bit će 25 kuna, dok će cijena paket ulaznica za nedjelju kada prikazujemo nagrađene filmove biti 70 kuna", izjavila je Petra Blašković.

Prodaja ulaznica počinje u utorak, 8. lipnja na www.mojekarte.hr te za vrijeme festivala na blagajni u predvorju Kina SC Studentskog Centra u Zagrebu.

Stoga je podnaslov za dane filmove upravo glasio: O suženosti životnih prostora, zatvorenosti ljudi institucija i ideologija, stigmatizaciji i percepciji društvene normalnosti te o inverzijama. Nažalost, godinu dana kasnije, sve navedeno je dobilo jednu krajnje konkretnu masovno prisutnu dimenziju, pošto je zbog pandemije COVID 19 virusa svako kretanje građana kako Hrvatske tako i bukvalno cijelog svijeta svedeno na minimum, nalik životu u spomenutim psihijatrijskim bolnicama ili pak zatvorima.

Uslijed toga ZagrebDox i nije održan u svojem izvornom terminu u mjesecu ožujku, već je odgođen te održan naknadno u intervalu 04.-11.10.2020. godine. Iz razloga imperativa poštovanja protuepidemijskih mjera, bilo je značajno manje dostupnih mjesta za gledatelje iz razloga propisane neophodne distance. Osim prisutne reduciranosti broja posjetitelja festivala ovaj put održanog u kinu SC, festival je odlikovala i kvantitativna smanjenost filmova na repertoaru.

Ipak postojao je nezanemariv broj uradaka kojji zaslužuju biti spomenuti, a od hrvatskih filmova to je sigurno film Jedna od nas redatelja Đure Gavrana.

Veoma su rijetki filmovi o ovoj tragičnoj pojavi, a osobito su rijetki oni dokumentarni snimljeni na ovim prostorima. Vjerojatno najpoznatiji suvremeni  igrani film o incestu je upravo Proslava (Festen, 1998.) Thomasa Vinterberga, te Bez straha (2011) Montxoa Armendáriza, kao i Incest: A Family Tragedy (2007.) Edwarda Blackoffa. Od dokumentarnih filmova jedan od najpoznatijih je film o osobi koja je postala planetarno poznata zbog svoje monstruoznosti, a to je Josef Fritzl, o kojem je i snimljen dokumentarni film Monster: The Josef Fritzl Story (2010.).

Jedna od nas prati proslavu petnaeste godišnjice mature, u kojoj prijatelji iz razreda razgovaraju o poslu, djeci i srednjoškolskim dogodovštinama dok nastoje pronaći način da započnu razgovor o spoznaji koja ih je sve šokirala, a to je otkriće o seksualnom zlostavljanju jedne njihove školske kolegice. Nasilje koje se događalo je bilo nepoznato njima samima, kako se upravo radilo o incestu, to jest seksualnom nasilju unutar jedne obitelji.

Film Jedna od nas itekako je moguće podijeliti na dva dijela: prvi dio u kojem se priča o raznim općim životnim stvarima, dok se u drugom dijelu pripovijeda o konkretnoj problematici tragične individue. Ipak, prvi dio u stvari i puno više opisuje životni hendikep žrtve. Ako se proces stvaranja umjetničkog odnosno filmskog djela sastoji u tome da se inicijalna praznina filma nastoji što više ispuniti željenim sadržajem odnosno muzikom svjetlosti, te se prazno tamno polje oblikuje vlastitim osjećajima, bojama, pričama i ljudima, kao suprotnost tome se za život tragične osobe M to uopće ne može konstatirati. Stoga, što više školske kolege razgovaraju o životu koji su živjeli i što su nakon toga ostvarili u svojim individualnim životima, obrnuto proporcionalno tome gledatelji postaju sve više svjesni praznine života tragične žrtve. I to sve više svakom novom pričom sudionika razgovora, to jest intradijegetičkih aktera filma, o njihovim događanjima iz vremena srednjoškolskih dana kao i životu poslije tog.

U dramaturgijskom smislu film se uvelike bazira i na principu prisustva odsustva te iznevjerenog horizonta očekivanja. Kako za one gledatelje koji su očekivali da će se žrtva pojaviti u samu filmu, a ne samo posredstvom njezinih poruka odnosno glasa, tako iznevjereni horizont očekivanja nažalost biva i cjelokupan tragičan život žrtve incesta, kako pomoć nije dobila od bilo koga – rođene majke koja je dugi niz godina znala da joj je kćer žrtva obiteljskog seksualnog nasilja ali nije poduzela ama baš išta, kao i mnogih državnih institucija koje su odavno izgubile kredibilitet kod velikog broja građana, vjerojatno uključujući i samu žrtvu. Time u kontekstu glavne a nevidljive junakinje, film Jedna od nas postaje svojevrstno sjecište mrtvog vremena i prostora.

Pored navedenog, ovdje je neophodno imati svijest o postojanju tri vrste zrelosti kod djece, to jest mladih osoba, a to su biološka, mentalna i socijalna zrelost. Što znači da netko iako biološki zreo ne znači da je zreo mentalno, a i ako je mentalno zreo to ne znači da je uspio ostvariti socijalnu zrelost.

Pravilo obiteljskog stola kao mjesta razgovora o najbitnijim životnim pitanjima i u ovom je filmu došlo do izričaja, a danim načinom dramskog strukturiranja film biva i u žanru filma detekcije.

„Ponekad je najbolji poklon bilježnica neispisanih listova“, to konstatira jedan od likova na kraju filma Paterson Jima Jarmuscha. Nažalost, tragična žrtva filma Jedna od nas nije imala tu priliku da svoj život sama uobličuje odnosno ispunjava. Ostala je uskraćena za mnoge lijepe stvari u životu i za mnoge lijepe i bitne vlastite izbore. Stoga je njezin život pretvoren u poligon raznih trauma, gubljenja dimenzije imaginarnog, kao i svojevrsnog unutarnjeg a iza toga i vanjskog egzila. Egzila iz kojeg se i javila porukama, i u kojem će vjerojatno ostati njezina cijelog života nažalost.

U svezi spomenute odnosno nametnute dimenzije komornog u aktualnom životu to jest dokumentarnom filmu, treba navesti film Povuci-potegni Nevena Hitreca. Njegov uradak može biti najbolje opisan kao spoj naslova dva poznata hrvatska dokumentarca – Što sa sobom preko dana Ivone Juke, te Dvoboj Katarine Zrinke Matijević. Tema je naravno nastojanje roditelja da očuva edukativni kontinuitet kod djevojčice koja ne ide u školu, već u uvjetima vlastitog doma treba očuvati svoje radne navike, kao i zdrav način života. Također je neophodno navesti i film Uzorno vladanje redatelja Audriusa Mickevičiusa i Nerijusa Mileriusa koji govori o životu zatvorenika u jednom zatvoru. Osim toga, tematika života odnosno osuđenost na prinudnu zatvorenost bila je i u fokusu filma Sjene bez sunca Mehrdada Oskoueia, koji priča o životu maloljetnih djevojaka u  iranskom maloljetničkom pritvornom centru.

U filmu Za Samu Waad Al-Khateab i Edwarda Watsa, redateljica kamerom iz ruke bilježi rat u svim mučnim detaljima. Njezin muž radi kao liječnik u jednoj od nekoliko preostalih bolnica u gradu, koja itekako biva filmski zahvalno mjesto. Nažalost prisutan je konstantan dolazak raznih unesrećenih, te time dana zdravstvena ustanova biva mjesto zadovoljenja osnovna dva uvjeta filma – permanentne izmjene slika, te snažne dramaturgije, odnosno patosa ostvarenog posredstvom prisutne krvi, znoja, suza, sluzi i raznih drugih bioloških ljudskih elemenata.

Yann Arthus-Bertrand nakon njegove posjete Zagrebu i ZagrebDoxu 2016. sa svojim filmom Ljudski (Human, 2015.), ovaj put u strukturnom smislu je u korežiji s Anastasiom Mikovom uradio jedan jako sličan film, naslovljen Žena (Woman 2019.). Samo ime očito sve govori o sadržaju filma, te se i ovaj put radi o antropologijskoj studiji na razini cijelog planeta, s preko 2500 portreta žena iz 50 zemalja. Stoga se publika i ovaj put mogla sresti s jednim krajnje kompleksnim filmskim djelom vrijednim poštovanja, te kolosalnim istraživačkim i organizacijskim radom u produkciji filmske kuće Hope Production.

Također je neizostavno spomenuti rumunjski film Kolektiv (2019.) autora Alexandera Nanaua o borbi novinara koji su otkrili da bolnice koriste razrijeđena dezinfekcijska sredstva zbog čega su desetine pacijenata u bolnici umrle. Film prati tehnokratsko funkcioniranje privremene vlade kao i korumpiranost zdravstvenog sustava.

Program Retrospektive bio je posvećen hrvatskom dokumentaristu Goranu Deviću i njegovim filmovima Dvije peći za udarnika Josipa Trojka, Tri te Uvozne vrane.

Osim spomenutih filmova na festivalu je bilo još zanimljivih filmova naravno, te pojedini također zaslužuju pojedinačnu analizu.

Tako je prošao ZagrebDox 2020. koji je svoju primarnu zadaću itekako ispunio, a to je da je bilo najvažnije očuvati kontinuitet postojanja festivala.

Uz nadu da će sljedeća izdanja vrlo skoro biti u mnogo normalnijim uvjetima, kako za one koji gledaju i vole filmove, tako i za same autore dokumentarnih i ostalih filmskih formi!