Uspjeh 1. izdanja festivala 25fps! - Kratki
Home      Vijesti      Filmski      Kratki      Uspjeh 1. izdanja festivala 25fps!

Uspjeh 1. izdanja festivala 25fps!

Zadovoljni prognozama s polovice, završavamo izvješće o prvom 25fps-u istom tonu. Slijede pobjednici i postfestumovsko prigovaranje.

i.a. 25.09.2005 0 komentara

Uspjeh 1. izdanja festivala 25fps!

Za one nestrpljive nudimo telegramski izvještaj pobjedničkih filmova sa festivala, a za znatiželjnike koji nisu imali prilike ispregledati eksperimentalnu filmsku i video ponudu potom i mali update druge polovice fešte (impresije s prve polovice – ovdje).

Od trideset i sedam radova u natjecateljskoj selekciji svaki je član žirija u sastavu:
Calmin Borel, selektor za konkurencijski i Lab program na festivalu kratkoga filma Clermont-Ferrand, Fred Camper, američki teoretičar filma i videa i Hroje Turković, teoretičar, sveučilišni profesor i kustos, odabrao svoj Grand Prix uz kojeg lijepo pasuje i novčana nagrada od 4000 kuna, te dodijelio po jedno posebno priznanje. 

Calmin Borel je Grand Prix dodijelio Peteru Tscherkasskyju za 'Upute za svjetlosno-zvukovni stoj' ('Instructions for a Light and Sound Machine', 2005.), a Specijalno priznanje za rad Davida Russoa 'Pan s nama' ('Pan With Us', 2003, naslovna).

Andres Denegri, 'Uyuni'

Fred Camper je Grand Prix dodijelio Andresu Denegriu za 'Uyuni' (2005.), a Specijalno priznanje za rad Jana Van Nuenena 'Pozor, naftovod' ('Warning, Petroleum Pipeline', 2004.)

Hrvoje Turković je Grand Prix dodijelio Kazuhiru Goshimi za rad 'z-reaktor' (2003.), a Specijalno priznanje Christophu Girardetu i Matthiasu Mülleru za 'Igru' ('Play', 2003),

Publika je za svog favorita, u tijesnoj borbi nekoliko odličnih radova (hint – provjeri 25fps izvješće no_01) izabrala 'Pan s nama' ('Pan With Us', 2003.), Davida Russoa, a Posebno priznanje Udruge 25 FPS, vesele ekipe organizatora festivala, otišlo je Nicolasu Provostu za 'Leptir ljubavi' (' Papillon d'amour', 2003.)

Nestrpljivci s početka otpust, ostali - pozor!
Treći je dan festivala selekciju Autour de Minuit prestavio Nicholas Schmerkin, donjuanovska francuska festivalska karika, izuzetno simpatični mladi producent radova Eduarda Salieria (dva u konkurenciji, zanimljivi 'Empire' i visokobudžetna fantazija 'Flash', friško stigla s Mostre), ali i mnogih drugih uspješnih ostvarenja pretežno mlađih autora koja posebno vesele animatore, grafičke dizajnere, a manje one koji očekuju old skul eksperimentalu.

z-reaktor, Kazuhiro Goshim

Napokon je i uvaženi američki teoretičar Fred Camper dočekao svojih petnaest festivalskih minuta. Smiješna pojava s ruksakom, biciklom i vječno okićen kakvom prometnom signalizacijom održao je predavanje o novijoj američkoj eksperimentalnoj produkciji uz projekciju vlastoručno sastavljene selekcije SAD radova, koja nije pretjerano oduševila posjetitelje te je veliki broj njih napustio dvoranu MMa i predahnuo do 3. konkurentske selekcije.

Po meni kvalitativno najslabija selekcija ipak je iznjedrila pravi dragulj, rad Davida Russosa 'Pan s nama', koji je na finiš crti i nagrađen od publike kao favorti, ali i Specijalno priznanje od Calmina Borela, člana žirija. Treća će večer ostati zapamćena i po jedinom radu iz konkurencije s hrvatskim predznakom – Faktorovim 'Ubojicom među nama'. Diplomatski potez za hrvatsku produkciju ili zasluga, većini je odgovor kristalno jasan.
 
Subotnji je festivalski dan otvorila Retrospektiva hrvatskog filma i videa u kojoj je sve frcalo od testosterona; Pansini, Martinac, Kristl, Gotovac, Martinis..., a manjkalo progesterona kojeg je u vidu jednoga rada kapnula Sanja Iveković. Titula najsmješnijeg i najsimpatičnijeg festivalskog gosta dopala je japanskog autora i predavača Ichira Sueoke koji nam je, bez obzira na poznavanje izuzetno mutirane varijante engleskog jezika, uspio predstaviti radove iz druge japanske retrospektive. Bravo za gospodina Sueoku i njegov prvi javni govor na engleskom!

Ljiljan u odrazu, Shiho Kan

Fenomenalan rad 'Gestalt' eksperimentalne slikarice po primarnoj vokaciji, Akashi Ishide, u kojem se animiranjem svojih na zid projiciranih slikarija poigrava sjenama i manipulacijom prostora, poetičnošću se skladno nadopunio s još jednim radom - 'Ljiljan u odrazu' japanske autorice Shiho Kano, igra lomovima svjetla kroz vodu, staklo te senzualni cvijet ljiljana razgalila su me 'ženskom' estetikom i suptilnošću. Cijeli je program sastavio drugi festivalski gost, Keichi Aiuchi, također autor eksperimentalnih filmova.

Posljednja je selekcija filmova u konkurenciji bila tematski povezana oblikovanjem habitata. Jedan od Specijalno priznatih filmova, 'Pozor naftovod' Jana Van Nuenena dojmio se i mene.  Suprotstavljeni kanali najvećih svjetskih moći – informacija koje u bajtovima putuju optičkim kabelima do naftnih bušotina i naftovoda kojima pumpaju galoni crnoga zlata složeni su i fantastično spojeni harmoničnim techno/loškim ritmom.

Pozor, naftovod, Jan Van Neunen

Pleixov 'Sometimes' oduševio me monumentalnim raspadom staklene stambene grdosije na velikom platnu, dok me je 'Flash' Eduarda Salieria pomalo razočarao. Visokobudžetna apokaliptična fantazija u kojoj su porno prikazi ženskog ljubljenja, maznog izvijanja, grickanja i lickanja projicirani na newyorške nebodere koji su po već poznatom scenariju razvaljeni zrakoplovima uz najraskošnije disco eksplozije boluje od viška patetike u obliku korištene jeftine simbolike kipa Slobode, ali i eksploatacije trenutka napada na Twinse u trenutku kada nam je takve 'inspiracije' preko glave.

Nakon kratke objave pobjednika i koncerta grupe BILK, festivalsko izdanje no_01 moglo je završiti. Da postoji interes za eksperimentalnu produkciju filma i videa, bilo nam je svima jasno po broju posjetitelja koji su hodočastili projekcijama svakoga dana da bi u nedjelju, na projekcijama pobjedničkih filmova, Kino SCa bilo dupkom puno! Kapacitet dvorane je oko 1000 mjesta, a informacija dobiva svoj konačniji oblik kada od sixpackovca Geralda Webera doznate da u Beču, svojevrsnom centru eksperimentale, i najrazvikaniju projekciju dođe pogledati četrdesetak ljudi.

Ono što je bolo oči, ali nije čudilo, dapače, bilo je zamjetno odsustvo hr eks autora ili filmskih radnika poput redatelja, snimatelja, montažera, svjetlosnih majstora (čast izuzecima)..., no možda je taj trend i naznaka određenog podmlatka tog dijela scene, što bi 25fps-ova činilo još vrijednijom manifestacijom. Za nas, ali i za mlade umjetnike kojima bi se omogućio uvid u stranu produkciju, komunikaciju s drugim autorima, ali i producentima.

Komentari

Nema komentara.