Cannes u kratkom formatu

Eh da nam je za tjedan dana posjetiti Cannes! Jer kao i svake godine, taj je za sada najmanje kompromisni festival osigurao genijalnu dugometražnu selekciju, stotine zvijezda i filmskih partyja, a vjerojatno isto toliko veselja i svima nama koji ćemo godinama kasnije budno dočekivati laureate u domaćim kinima... Devet filmova iz osam zemalja (Francuska se, naravski, predstavlja s dva kratkiša) zagolicala su i naše filmsko nepce otvoreno svim novim i nepoznatim redateljima koji svake godine posjete brojne festivale, a neke od njih zatim već godinu dana nakon gledamo u istoj selekciji s već spomenutim klasicima.

Ove godine kratkometražni filmovi stižu s gotovo svih strana okruglog nam globusa, od Novog Zelanda, Belgije, Danske, SAD-a do Mađarske, Australije i Ukrajine, iako će zlobnici (mi, npr.) primijetiti da Azija i Afrika nemaju svojega predstavnika, pa ćemo možda s veseljem zapljeskati politički nekorektnim selektorima, a možda ćemo im malo i zamjeriti čak dva francuska rada. No, štogod bismo ovako naprečac mogli zaključiti o selekciji, dan odluke još je daleko, ali je zato idealno vrijeme za predstavljanje službene kratke selekcije.

Jedini novozelandski film koji će se ove godine prikazati na Cannesu jest rad Helene Brooks, 'Nothing Special'. Ta zgodna crna komedija tematizira potpuno sumanutu ženu koja misli da je njezin sin reinkarnacija Isusa pa tako uspije pretvoriti svoj i njegov život u totalni pakao, govoreći svima tko je njezin sin Billy zapravo i što joj mu činiti. Film Belgijanca Petera Ghesquierea 'Moonglow’ također je priča o majci, no ovaj put o ženi koja se ne može pomiriti sa smrću svojega muža, pa tako izmisli priču svom sinu da mu je tata otputovao na mjesec.

14-minutni short iz SAD-a, 'Missing', autorice Kit Hui preko detektivskoga zapleta pokušava prikazati komadić atmosfere New Yorka u kojem glavni lik Samuel pokušava dešifrirati nestanak svoje djevojke. Kako se šuška po netu, sljedeće ćemo godine moći gledati i dugometražni prvijenac mlade Amerikanke, pa bi joj ovogodišnja kanska palma sigurno dobro došla kod producenata.

U australskom lutkarskom stop-motion shortu autora Van Sowerwinea ('Clara') događaju se stvarno čudne stvari, kao što je primjerice, najezda mrava ili napad cvijeća na 12-ogodišnju djevojčicu kojoj taj događaj označi kraj bezbrižnog djetinjstva i početak drugačijeg promišljanja svijeta. Tu su i mnogi radovi o kojima nema podataka na velikoj mreži, no situacija će zasigurno promijeniti za kojih desetak dana. Sve konkurente pročekirajte na službenom siteu.

Proglašenje pobjednika popratit ćemo, naravno, kratkim infom, bez crvenoga tepiha i šampanjca, ali s barem još ponekim podatkom o ovogodišnjem laureatu.