Muka po Gibsonu

Priča o posljednjih dvanaest sati Isusova života počela je podizati medijsku prašinu od prvog dana kad je najavljena, a posljednjih nekoliko tjedana dosegla je svoj klimaks. Uzjogunili su se baš svi - razne vjerske udruge, rabini, svećenici, laici, Vatikan, filmski cenzori, distributeri, povjesničari, lingvisti, proučavatelji Biblije, vjerski fanatici, ali ponajviše novinari.

Kako je i negativna reklama dobra reklama, ništa od tih priča nije odmoglo 'The Passion of the Christ' da jučer zapali box office i zaradi oko 15 milijuna dolara, ako je za vjerovati distributeru Newmarket Films. Film je istovremeno imao svoju premijeru u više od tri tisuće kina diljem svijeta i Amerike. Ako nastavi zarađivati ovim tempom, film će samo od kino ulaznica u pet dana povratiti cijeli budžet od 25 milijuna dolara. Treba li spominjati velik interes za kupnju budućeg DVD-a, ali i potražnju za popratnim materijalima - bedževima, kapama, majicama, knjigama, ali i raspelima i posvećenom vodom?

Cijela ta pomama rezultat je pomne promocije filma. Neslužbeno je ona započela još dok su se snimali prvi kadrovi u blizini Rima. Otad se Gibson pojavio u nebrojeno mnogo talk-showova u kojima je redovito napominjao kako je on htio napraviti mali, niskobudžetni film za svoje vjerske istomišljenike. Ali, eto, izjalovio mu se taj plan. Mel Gibson, koji je redatelj, ali i jedan od producenta i scenarista, proslavio se kao glumac u filmskim serijalima 'Mad Max' i 'Smrtonosno oružje'. Posljednjih nekoliko godina okrenuo se vjeri i gorljivom propovijedanju konzervativnog katoličanstva, kakvo je bilo prije reforme na drugom Vatikanskom saboru.

Što se Vatikana tiče, puno se pisalo o tome kako se Papi svidio Gibsonov film, ali kasnije je ta vijest službeno demantirana. Zatim se pričalo da je poslan e-mail iz katoličke prijestolnice kojim se odobrava film, ali je i to opovrgnuto. U svakom slučaju, manipuliranje Vatikanskim pristankom je donijelo mnogo publiciteta ovom filmu, a to je svakako najvažnije.

Govoreći o vjerskim zajednicama moramo spomenuti i onu židovsku koja se u više navrata bunila da 'The Passion' prikazuje Židovski narod kao brutalne ubojice i potiče antisemitizam. Neki su ga čak okarakterizirali kao 'demonski'. Film je u svakom slučaju izuzetno krvav i sadrži izrazito mučne scene, ali producenti su se branili riječima da nasilne scene prikazuju Kristovu ljubav, a ne mržnju prema Židovima jer je i on sam bio Židov, na kraju krajeva. To ipak nije bilo dovoljno objašnjenje za neke članove židovske zajednice pa su najavljivali tužbe i prosvjede, a zanimljivo je da bi oni podigli svoje glasove čim bi se fama oko filma bar malo stišala.

Zanimljivosti je bilo napretek i na samom filmskom setu. Navodno je glavnog glumca Jim Caviezela tijekom snimanja na brežuljku u okolici Rima pogodila munja. S njim je bio i Gibsonov asistent Jan Michelini kojeg je također zahvatio udar. Dvojica nisu ozbiljno ozlijeđena, ali je više nego neobično da je tijekom snimanja Michelinija još jednom opalio grom. Vjerojatnost da se tako nešto desi i da osoba to oba puta preživi je veća od jedan naprema milijun. Prvi put je opržen na snimanju kod Matera, isto u Italiji, a to se desilo kad je otvorio kišobran na vrhu brežuljka.

Neobičnosti, koje mnogi spremno tumače kao 'Božje intervencije', se nastavljaju i nakon završetka snimanja. Tijekom jučerašnje projekcije u Wichiti, u Kanzasu, jedna je srednjovječna žena preminula od srčanog udara. Desilo se to za vrijeme scene razapinjanja Isusa na križ, a žena je do tada, navodno, bila zdrava kao dren. Projekcija je prekinuta i pozvana je medicinska ekipa, ali nesretnici nije bilo pomoći.

Kako prenose američki mediji, ljudi su iz kina izlazili osupnuti, uplakani i emocionalno uzrujani. 'Ima mnogo, mnogo više krvi nego što sam očekivala.', samo je jedna od mnogih reakcija. Gibson se odlučio fokusirati na posljednjih dvanaest sati Kristova života tijekom kojih je bio mučen i razapet na križ. Radnja je utemeljena na Novom Zavjetu, ali je nadopunjena dijelovima iz knjige vizija Svete Ane Katarine Emmerich, koja je živjela u 19. stoljeću.

Povjesničari su se pobunili jer smatraju da je film podlegao predrasudama koje su nametnuli europski umjetnici, a kojih nema u Evanđelju. Radi se o Isusovoj dugoj kosi, čavlima koji nisu zabijani u dlanove nego u zapešće, ali i o jeziku koji je navodno autentičan. Film je sniman na aramejskom i latinskom jeziku s engleskim titlovima. Lingvisti su to nazvali glupošću jer je razgovorni jezik u Jeruzalemu tog doba bio grčki, a židovi su uz aramejski govorili i hebrejski. Latinski je bio rezerviran za službenu komunikaciju među elitama i za javne dokumente.

Antropolozi su također pridodali svoje kritike jer židovski muškarci tada nisu nosili dugu kosu. Duge kose imali su samo nazireji poput Ivana Krstitelja, a Isus nije bio pod nazirejskim zavjetom niti je vanjskim izgledom odskakao od ostalih apostola. Zašto bi ga inače Juda morao izdvojiti poljupcem? Isusa, kakvog ga danas zamišljamo, 'kreirali' su europski slikari i kipari prema svjetloputim srednjovjekovim hodočasnicima ispijenih lica i duge plave kose. A on je, zapravo, bio crnokos i tamnije puti, naglašavaju stručnjaci.

Raznih oprečnosti, stručnjaka i propovjednika ćemo se zasigurno još naslušati kad 'The Passion of Christ' dođe i u naša kina. Do tada i do slijedeće bombastične kontroverze (koje će sigurno biti) najpametnije bi vam bilo da malo ohladite uši. Ako ste vjernik, veće ćete koristi imati od odlaska u crkvu, džamiju ili sinagogu, nego u kino. Jer vjeruje se srcem, a ne očima i ušima.