Sretan rođendan, Blade Runner

'Blade Runner', cyberpunk neo-noir film Ridleya Scotta iz 1982. život je započeo 25. lipnja 1982. kao totalni flop naiameričkim kino blagajnama da bi danas bio smatran kultnim klasikom i jednim od najutjecajnih filmova svih vremena.

S današnje vremenske distance gotovo da nema aspekta filma koji nije doživio neke laude, od često isticanog dizajna cijele produkcije, preko činjenice da se među prvima pozabavio globalizacijom i genetskim inženjeringom

Nastao po romanu Philipa K. Dicka ‘Sanjaju li androidi električne ovce’ (nakon kojeg je ekranizirana i sva sila drugih njgeovih uradaka), ‘Blade Runner’ je svojevremeno podijelio kritičare na one kojima se nikako nije sviđao njegov ritam i one koji su bili oduševljeni njegovom kompleksnošću. Sam Ridley Scott film je nazvao svojim nakompletnijim i najosobnijim uratkom, a na ovogodišnjoj AFI listi isti je završio na 97. mjestu naj-filmova svih vremena.



Kultu ‘Blade Runnera’ doprinjela je zbunjujuća potraga za onim ‘pravim’, budući je zbog cenzorskih komisija i lošeg prijema na američkim blagajnama film nekoliko puta premontiran pa je danas poznato čak sedam njegovih verzija:

- američka kino verzija iz 1982. , poznata i kao original ili ‘Domestic Cut’
- dvije radne kopije iz 1982. i 1990.napravljene za potrebe prikazivanja testnoj publici, a koje se tu i tamo zavrte na festivalima, od kojih je jedna 1991. distribuirana pod egidom ‘Director's Cut’ iako nije imala Scottovo odobrenje
- međunarodna verzija iz 1982. poznata i kao ‘International Cut’ ili ‘Criterion Edition’, a koja u odnosu na prethodne sadrži puno više nasilnih scena
- američka TV verzija iz 1986., a iz koje su izbačene scene golotinje i nasilja
- prava ‘Director's Cut’ verija koju je odobrio sam ridley Scott i koja je 1994. objavljena i na VHS-u
- ovih dana objavljena obljetnička verzija nazvana 'Ridley Scott's Final Cut'

Osim potrage za ‘pravom verzijom’, Blade Runner je potaknuo još svu silu kontraverzi, među kojima se svakako ističe vječno pitanje je li Deckard (a kojeg je navodno prvobitno trebao igrati Dustin Hoffman) čovjek ili replikant? Hampton Fancher i Harrison Ford oduvijek tvrde da je – čovjek, a sam Ridley Scott na to je pitanje godinama odbijao odgovoriti, da bi na kraju ipak objavio da je Deckard – replikant.

Horde obožavatelja u međuvremenu su došle do dolomunskog riješenja problema, pa je danas općeprihvaćeni konsenzus da je u originalnoj verziji Deckard čovjek, dok u Director's Cut verziji postoje namjerne indicije (poput sekvence u kojoj sanja jednoroga) da je u pitanju replikant.

Jednako intrigantna je i tzv. ‘Blade Runner’ kletva, o kojoj fanovi također govore godinama. Naime, sve tvrtke čiji se logotipi pojavljuju u filmu ili su uskoro nakon njegova izlaska propale ili su se našle u gadnim problemima.

Atari, nekadašnji gigant industrije računalnih i video igara samo godinu dana nakon izlaska filma zapao je u gadnu krizu da bi se 1990. potpuno ugasio, a tvrtka koja danas nosi njegovo ime samo nastavlja iskorištavati nekoć turbo-popularna brand. Pan Am je nakon otmice leta 103 bankrotirao 1991., a Cuisinart dvije godine prije njega. Coca-Cola doduše niej propala, ali je 1985. zapala u gadnu krizu nakon što je na tržište izbacila tzv. New Coke, izmjenjenu recepturu originalne Cole, a kojom je planirala oteti tržišnio udio Pepsiju.

Samo snimanje bilo je naporno i problematično, te obilježeno sukobima Ridleya Scotta s filmskom ekipom, čiji se članovi i dan danas na film referiraju kao na ‘Blood Runner’, a tu kao i svu silu drugih zanimljivosti možete pronaći u dokumentarcu ‘On the Edge of Blade Runner’ koji je 2000. producirao Channel 4 i režirao Andrew Abbott.

Final Cut verzija za koje je Joanna Cassidy morala dosnimiti neke scene(!) navodno će biti prikazana na ovogodišnjoj Mostri, a za sve vas koji se na istu nećete otputiti, ona je dostupna i na ispod-čekića-friškom 5-djelnom DVD izdanju.

Pravi rođendanski poklon.