FEST 2019.: Posljednji Srbin u Hrvatskoj - Dugometražni
Home      Vijesti      Filmski      Dugometražni      FEST 2019.: Posljednji Srbin u Hrvatskoj

FEST 2019.: Posljednji Srbin u Hrvatskoj

O intertekstualnosti i Društvu spektakla.

Zoran Jovančević 04.03.2019 0 komentara

FEST 2019.: Posljednji Srbin u Hrvatskoj

Dva su različita segmenata koje pokriva film Posljednji Srbin u Hrvatskoj Predraga Ličine, a to su: područje naglašene filmske, medijske i popularnokulturalne intertekstualnosti, te područje društvene stvarnosti duboko ukotvljene u društvo spektakla odnosno proizašle iz njega.

Kako je Jacques Rivette umjetnički rad Jean Luc Godarda lapidarno nazvao intertekstualnim terorizmom, u nešto drukčijem referencijalnom ključu se to može reći i za film Predraga Ličine Posljednji Srbin u Hrvatskoj.

Sama intertekstualnost ustanovljava tekst kao otvorenu mogućnost odnosa jednog teksta ili jednog njegova dijela s drugim tekstovima ili djelima u kulturi, gdje značenja odredenog djela ne proističu iz njega samog, već iz njegovog mapiranja komunicirajući s drugim sadržajima. Tako dani tekst postaje permanentno dinamičkog karaktera, te uslijed otvorenosti novim integracijama i stvaralačkim dopunama uvelike ovisi o konkretnom gledatelju to jest interpretatoru. Time užitak gledanja filma biva i nadograđen užitkom interpretacije, a iza toga i transformacije jednog kinematografskog djela. Sam filmski citat se mora prepoznati, jer inače gubi svoj smisao i značaj. Za filmskog stvaratelja citat je sam oblik komunikacije s drugim djelima i njima se koristi u svrhu: dobivanja podrške za građenje vlastite ideje; izražavanje profesionalnog poštovanja za konkretnog autora, odnosno djelo (takozvani hommage); određenog stilskog isticanja – filmske aluzije na danog autora, njegov umjetnički uradak ili specifičnu filmsku epohu; parodiranje određenog filmskog  ili nekog drugog teksta; parafraziranje teksta što znači da je riječ o svojevrstnom labavijem citiranju. Dramaturški gledano, citati odnosno šire gledano cjelokupna intertekstualnost itekako bivaju u službi proširivanja radnje, odnosno osnaživanja same filmske priče.

Sukladno spomenutom, treba nabrojati razne filmske i druge referencu u filmu Posljednji Srbin u Hrvatskoj.

Kadrovi otvaranja filma snimljeni iz zraka gdje glas radijskog voditelja u offu priča o stvarnosti („U intervalu posljednjih godinu dana Hrvatsku je napustilo 186 633 stanovnika. To je za 4,5 % manje nogo godinu dana prije“.) je filmska aluzija na kadar otvaranja filma Roberta Altmana Kratki rezovi.  Samo prezime Motika isto tako može biti i nadimak jednog od glavnih likova filma kako je on visok i mršav. Vozeći crveni sportski kabriolet automobil to može biti citat na lik kojeg primjerice glumi Dustin Hoffman u filmu Diplomac Mikea Nicholsa ili film Prijezir Jeana Luca Godarda gdje crveni kabriolet vozi filmski producent. Dana ikonografija crvenog kabrioleta jedna je od konstanti  prikazivanja hedonističkog načina života u mnoštvu filmova, te naravno nije karakteristična samo za dva navedena filma.

Što se tiče billboard reklama gdje su jedan do drugog plakat za vodu za piće i plakat za serijal s nacionalnom junakinjom Hrvojkom Horvat, nesumnjivo je da sintagma „kruha i igara“ biva zamijenjena sintagmom „vode i serijala“. Kada Milan Motika na ulazu u dani lokalitet daje napojnicu zaštitaru na vratima to je očito citat iz filma Dobri momci Martina Scorsesea, a isto tako kada Predrag Ličina snima kadar snimljen iz prtljažnika automobila radi se o kadru jako korištenom u raznim filmovima, ali je on ipak najtipičniji za rad Quentina Tarantina. U svezi scene kada u jednom caffe baru sjedi osoba i čita nacionalni tjednik nazvan Sloboda, očito je da autor ironizira cjelokupno stanje Hrvatske odnosno njezina državnog suvereniteta, a i na samu početku je kazano da se radnja filma događa 7 godina nakon bankrota Hrvatske. U sceni na stolu za masiranje gdje je Milan Motika u salonu za masažu to je itekako moguća referenca na sličan kadar s Robertom De Nirom u filmu Dozvola za Fockere (Meet The Fockers).

 Što se tiče metamorfoze ljudi od normalnih osoba u one zaposjednute uslijed inficiranosti, radi se o klasičnoj vizualnoj ikonografiji horor filma. Stavljanje oboljelih u karantenu je moguće aluzija na film Gorana Markovića Variola Vera, a osim njega i veliki broj stranih filmova dotične problematike. Još jedna referenca na sadržaj regionalnog filma može biti i u kontekstu samih zombija, kako je jedan od naslovljenih filmova Živojina Pavlovića upravo Država mrtvih, a osim njega u kontekstu svjetske kinematografije se naravno radi o zasebnom  - Zombi žanru. Nacionalna diva Hrvojka Horvat je neuništiva, to jest besmrtna – je slobodnija referenca na više inačica filma Besmrtna, kao i na istoimeno literarno djelo. Kada likovi u filmu Posljednji Srbin u Hrvatskoj kada izgovaraju „Pođimo na selo“ je očito referenca na refren pjesme Ula ulala  benda Haustor.

Davanjem imena Maks liku koji je tetoviran raznim fašističkim i nacističkim obilježjima vidljivo je aluzija na Maksa Luburića, ali isto tako može biti i kratica za riječ maksimalno – što bi označavalo transgresiju civilizacijski prihvatljivog ljudskog ponašanja. Uzevši u obzir da likovi u filmu Predraga Ličine putuju iz jednog lokaliteta do drugog može se reći i da se radi o road movie filmskom žanru. Odmorište Drakula je očito aluzija mada može biti i autorov hommage filmovima o Drakuli, serijalima, te filmovima i drugim vrstama popkulturnih pojava inspiriranim njime. Kada Milan (Mićo) Motika konstatira „Stvarni život je dosadan“ on parafrazira maksimu Alfreda Hitchcocka kako „Film ne treba biti kriška života, već kriška kolača“. Što se tiče izdvojenog objekta podruma kao prostora za medicinske odnosno biološe eksperimente, očito se radi o toposu horor ikonografije.

Kada starija gospođa puca iz skraćene puške sjedeći u drvenim kolicima, naravno da se radi o stripovskoj vizualnosti koja je referenca na film Slobodana Šijana Maratonci trće počasni krug. Još jedna referenca na drugi Šijanov film Ko to tamo peva je scena kada jedan od likova sipa rakiju u dvije male čaše, a iza toga nazdravlja pijući iz flaše. Nakon što je otkrivena formula za liječenje virusa koja glasi  - srpska krv plus rakija, jedan od likova izgovara: „Od toga možeš samo veća budala postati“. To se može itekako shvatiti i kao referenca na dokumentarni film Vrela krv autora Marka Mamuzića. Ime generala koji bi htio baciti takozvanu Humanu bombu je Ass Lee Turchinson, a očito je to aluzija na zapovjednika NATO-a Wesleya Clarka. Igrom slova Predrag Ličina mijenja ime NATO-ovu generalu, a time mu i daje karakternu odliku ljudske zadnjice – Ass. Osim toga lik zapovjednika koji hoće da baci takozvanu Humanu bombu je proizišao iz satire o naoružanju svjetskih supersila. Naravno radi se o filmu Stanleya Kubricka nazvanom  Dr. Strangelove ili: Kako sam naučio prestati brinuti se i zavoljeti atomsku bombu.

Koristeći pjesmu Bacila je sve niz rijeku grupe Indexi kao muzičku pozadinu sukoba do istrijebljenja između Srba i Bošnjaka, referenca na film Srđana Dragojevića Lepa sela lepo gore je više nego jasna, te ona vjerojatno predstavlja autorski komentar Predraga Ličine na suvremenu neprekinutost neprijateljskih odnosa. Kada se u kampu pozdravljaju preko razglasa vojnici, to je očito referenca na film Dobro jutro, Vijetname kojim Predrag Ličina radi hommage glumcu Robinu Williamsu te autoru filma Barryu Levinsonu.

Referenci i citata je očito jako mnogo navedeno, te ih na kraju treba spomenuti još samo nekoliko: Sanitarno osoblje u bijeloj zaštitnoj uniformi itekako može proizvesti reference na veliki broj filmova. Zbog toga je nužno navesti samo najznakovitije primjere među njima, u kojima bijela uniforma odražava pripadnost kvazivišoj ljudskoj rasi, i gdje u njihovj vizuri sve ostale bivaju njima inferiorne: To su naravno filmovi Rođenje jedne nacije Davida Wark Griffitha, Paklena naranča Stanleya Kubricka te kao treći reper može poslužiti film Michaela Hanekea Funny Games U.S.

Što se tiče krilatice „Zora puca, bit će dana“ koju Hrvojka Horvat permanentno spominje u filmu i kao u serijalu kojeg je zvijezda, treba reći sljedeće: Autor stihova istoimene pjesme je Petar Preradović, te je pjesma napisana u svrhu buđenja hrvatske nacionalne svijesti. Za samog Petra Preradovića koji je bio časnik u austro-ugarskoj vojsci znakovito je da je i sam promijenio vjersku pripadnost kako bi potencijalno napredovao u karijeri, to jest prešao je na katoličanstvo iz pravoslavlja kojem je izvorno pripadao.

Slično inverziji nacionalne pripadnosti Petra Preradovića, koja se u hrvatskom društvu događa i dan danas itekako nažalost, i sama podjela uloga u filmu Posljednji Srbin u Hrvatskoj bazirana je na svojevrstnom contra castingu, odnosno pripadnosti glumaca ulogama koje su suprotne njihovim nacionalnim pripadnostima.

Na kraju će biti spomenut, iako je u stvari mogao biti na početku naveden, naravno George A. Rommero kako je on i ustanovio kao zaseban žanr filmove o zombijima, te je snimio nekoliko filmova iz tog područja. Svi ti filmovi su imali utjecaj na film Posljednji Srbin u Hrvatskoj.

Pored elaborirane intertekstualnosti, postoji još nekoliko segmenata koji mogu poslužiti kao interpretacijski okviri. Ipak, uslijed same prostorne ograničenosti teksta ipak je umjesnije još se usmjeriti na segment stvarnosti ukotvljene u društvo spektakla, odnosno proizašle iz njega, i to u najkraćim crtama. Tako treba navesti neke od točaka vizionarskog djela Guyja Deborda.

Slike odvojene od svih aspekata života stapaju se u jedinstveni tok stvari, u kojem prethodno jedinstvo života više ne može biti ostvareno. Spektakl je konkretizirana inverzija života, nezavisno kretanje neživota. Prvi stupanj u dominaciji ekonomije nad društvenim životom ispoljava se kao očigledna degradacija biti u imati. U korijenu spektakla nalazi se najstarija od svih društvenih specijalizacija –specijalizacija moći.

Sveukupno gledano, film Posljednji Srbin u Hrvatskoj je debitantski film kojim je njegov autor Predrag Ličina dokazao i redateljsku i scenarističku zrelost, a i zrelost odgovornosti izbora teme. Ono što ovaj film uvelike rezlikuje od velikog broja hrvatskih i regionalnih filmova je to da ni najmanje nije servilan prema zapadnim centrima moći, koji su itekako krivi za rat na području bivše Jugoslavije, a isto tako i za razne druge ratove koji su se dogodili, a nažalost će se i nastaviti događati na raznim geografskim prostorima.

Komentari

Nema komentara.