Balkane moj, regijo moja

Možda znate, a možda i ne, da su autori dokumentaraca s Balkana (ili Jugoistočne Europe, kako se to moderno kaže) njegovali forme poetskog, često neverbalnog dokumentarca i eseja koji slika život moćnim i rječitim jezikom. Ti filmovi često su osvajali nagrade, što se stubokom promijenilo tijekom prošlog desetljeća, kada su ovaj prostor zahvatili rat i ekonomska kriza. Stoga je i logično, poglavito ako se u obzir uzme zanimanje zapadnih medija, da su filmovi postali sirovi prikaz još sirovije stvarnosti.

I upravo takve uratke možete očekivati u ovogodišnjem Regionalnom dokumentarnom programu, kategoriji koja je na SFF unaugurirana lani. Dokumentarci iz regije naišli su na veliki odjek u medijima, a što je još važnije, privukli su i velik broj publike. Ove godine program je rastegnut na veći broj dana, tako da svi - TV kompanije, trgovci, autori i publika – dođu na svoje.

Pregled ovogodišnjih ostvarenja u izboru Rade Šešić počinjemo filmovima BH-produkcije. Kako je riječ o novim filmovima, mahom iz ove godine, nismo uspjeli pronaći podrobnije informacije o njima, pa donosimo pregled naslova, koji ipak govore ponešto o filmovima.

'Dječak iz ratnog filma' polusatni je film Šemsudina Gegića, a govori o dječaku iz ratnog filma. Nećemo vam reći kojeg. Dvostruko kraći je uradak Džemala Šabića 'Kutak za sporni trenutak', koji je posudio ime od brojnih radijskih emisija istog imena ima i zanimljiv prijevod na engleski – 'Cor(n)e(r) of the matter'. Autor 'Povratka', koji traje samo pet minuta je Namik Kabil, a 22-minutnog 'Vidimo se prijatelju' Ćazim Dervišević. Nemojte misliti da Bosanci i Hercegovci nemaju redateljica – polusatni 'Kontrapunkt za nju' djelo je Danijele Majstorović, a 40-minutni 'Slike sa ugla' Jasmile Žbanić.

Nakon domaćina, u pregled ostatka programa idemo abecednim redom zemalja iz kojih filmovi dolaze – da se ne bi netko na 'buretu baruta' naljutio. 20-minutni albanski film 'Napušteni raj' ili 'Edeni I Braktisur' djelo je režisera Ena Milkanija, a govori o malom priobalnom selu na jugu Albanije, iz kojeg su otišli svi osim šačice staraca. Prisutnost jedne bebe u selu čini sve ljude sretnima – svi se brinu oko nje slijedeći stoljećima stare rituale, pjevajući pjesme i plešući u narodnim nošnjama. Njihova sreća neće zauvijek trajati, jer će beba otići putem svojih roditelja – u grad.

Slijedeći abecedu stigli smo do Bugarske, koja je predstavljena s dva film – 'Bez panike, islamisti smo' 23-minutno je ostvarenje Shamima Berkeha, koje govori o aktualnom trenutku povezanom s panikom oko terorizma. 'Abeceda nade' ili 'Azbuka na nadejdata' djelo je Stefana Komandareva. Jednosatni film govori o dijelu zemlje nazvanom 'mrtva zona', koje se u širini od dvjesto metara proteže uzduž bugarske granice. Većina stanovnika otišla je u Tursku za vrijeme osamdesetih kada je vlast počela forsirati 'autohtonsku' čistoću – mijenjali su turska imena u slavenska, pa su pogranična sela tijekom vremena opustjela. U centru pažnje filma je nekoliko obitelji koji su ostale i problemi s kojima se susreću pri obrazovanju svoje djece – nakon masovnog napuštanja sela, većina škola je zatvorena tako da je najbliža trenutno udaljena ciglih sto kilometara! Rekli smo vam dovoljno, ovo je film kojeg morate vidjeti.

Došli smo i do filmova iz Lijepe nam naše, bez obzira računali je pod L, H ili C. Naravno, nećemo previše o njima – kakav bi mi to hrvatski filmski portal bili da ih je sarajevska selektorica uočila prije nas? Filmovi su uglavnom preuzeti s ovogodišnjih Dana hrvatskog filma – pobjednički 'Uvozne vrane' Gorana Devića, 'La strada' Damira Čučića, 'Sve o Evi' Silvestra Kolbasa i 'Sretno dijete' Igora Mirkovića. Ako imalo pratite našu dokumentarnu rubriku, o svim ste filmovima mogli čitati, a ako niste, kliknite na neki od linkova i informirajte se.

O jedinom makedonskom predtavniku, polusatnom filmu 'Spisak Tonija Mandže' redateljice Marije Džidževe nažalost nismo uspjeli pronaći podatke, ali morate priznati da ima odlično ime. Slijedi Serbia & Montenegro i film 'Lijepa Dijana' Borisa Mitića, o kultnom Citroenovom automobilu. Film je 'prva ciganska kaskadersko-ekološka dokumentarna tragikomedija', govori o tome kako i zašto Romi raseljeni s Kosova u predgrađu Beograda recikliraju kultne 'dijane'.

Za kraj nam je ostao dokumentarac 'Peterka – godina odluke', dvosatno djelo Vlade Škafara o vjerojatno najperspektivnijem skijašu skakaču kojega je Slovenija ikada imala. Ako niste sportski fanatik sigurno ne znate, ali Primož Peterka je dvaput osvojio svjetski kup u skokovima. Film je zapravo spomenik mladom šampionu i njegovoj odluci da se ponovno vrati na vrh, ali istovremeno i film o odrastanju mladog čovjeka. Dokumentarac ga prati tijekom godine u kojoj se Primožu dogodilo mnogo toga – rodilo mu se dijete, a istovremeno se pokušava vratiti na vrh u svom sportu i stvoriti novi dom. I prilično dobro mu ide. Baš kao i SFF-u s izborom dokumetaraca.