Ruski kult patnje i samokažnjavanja pozdravio Pasiju

Nekoć popularno zvana braća Rusi imaju izuzetno razvijen kult patnje i samokažnjavanja, koji je uobičajen za rusku Ortodoksnu tradiciju. U Novy Yerusalim manastirskom muzeju, u blizini Moskve, izloženi su okovi poznatog crkvenog reformatora iz 17. stoljeća, patrijarha Nikona. Ti su okovi 'oplemenjeni' oštrim zubcima s unutarnje strane, a patrijarh ih je nosio svaki dan ispod mantije da bi se prisjetio Isusove muke. Taj se kult, ali i ne samo taj, s varijacijama na temu, očuvao i do danjašnjih dana.

Stoga i ne čudi što je Gibsonov film, sa svih strana napadan zbog preeksplicitnog, nepotrebnog, prekrvavog, mazohističkog, sadističkog… prikaza muke, u Rusiji primljen s odobravanjem. Film se premijerno prikazao tjedan prije Uskrsa, za vrijeme Radonezh Orthodox film festivala, koji se, vidi vraga, održavao baš kroz taj tjedan.

Žiri festivala proglasio je film 'glavnim umjetničkim doživljajem' i 'vrlo važnim događajem u životu svih kršćana', a sve to unatoč činjenici da je film napravljen prema katoličkoj tradiciji. Ruska crkva zamjera zapadnjačkim filmskim prikazima Isusove patnje, ali i čestim prikazima vraga i zla u gotičkim hororcima. Njihov se prikaz patnje u korjenito razlikuje od zapadnjačkog i u tome što zastupaju teoriju da je najveća muka Isusova u tome što da je patio zbog toga što ga je Bog napustio, a ne zbog fizičke boli uzrokovane mučenjem.

U čemu je kvaka? Pasija je za Ruse egzotična po tome što prvi put prikazuje fizičko mučenje do te mjere da se Isusovo tijelo na kraju pretvori u bezobličnu krvavu masu mesa i to od strane katolika i protestanata. Publika je gledala film plačući, u iščekivanju svakog slijedećeg udarca. Jedino su tinejdžeri mogli biti razočarani jer su navikli da u američkim filmovima do kraja priče pogine i više nego samo jedna osoba.